Rat protiv Irana od početka je nepopularan među američkom javnošću, no čini se da je snažno odjeknuo i unutar oružanih snaga. Sve više američkih vojnika raspituje se o mogućnosti napuštanja službe zbog priziva savjesti
Taylor Highland, muškarac u srednjim tridesetima, odlučio je ovog proljeća napustiti vojsku nakon što su Sjedinjene Države i Izrael započeli rat protiv Irana. Presudan je za njega bio napad na školu za djevojčice u Minabu na jugu Irana prvog dana rata, u kojem je poginulo više od 150 ljudi, većinom djece.
Highland, čije je pravo ime zbog zaštite identiteta promijenjeno, kaže da ga je taj događaj zaprepastio i naveo da prouči mogućnost priziva savjesti. ‘Želio sam utvrditi podudaraju li se moja uvjerenja s razlozima na temelju kojih se uobičajeno odbija služenje s oružjem’, rekao je za Tagesschau.
‘Otići ću čak i ako budem jedini’
Highland je stacioniran u Teksasu, ima obitelj i više od deset godina služi u vojsci. Ona mu je financirala studij medicine, a on se zauzvrat obvezao na vojnu službu. drastao je u sredini u kojoj se služenje vojske smatralo ‘vrhuncem domoljublja’, a mnogi njegovi uzori bili su veterani.
‘Trebao mi je novac za studij, a kao tinejdžeru usađene su mi takve vrijednosti. Ulazak u vojsku činio mi se dobrim načinom da služim svojoj zemlji’, objašnjava.
Sada čeka odluku o zahtjevu za izlazak iz vojske. Voli liječnički posao, no s vremenom je počeo propitivati svoju ulogu. ‘Pomagao sam ljudima da se oporave, ali uvijek se sve svodilo na to da se oporave tek toliko da bi ponovno mogli biti meta neprijateljske vatre ili ponovno pucati na druge.’
Sve više poziva za pomoć
Izlazak iz američke vojske zbog priziva savjesti moguć je, ali postupak traje mjesecima. Highland tvrdi da nije jedini koji je krenuo tim putem. Osobno poznaje desetak vojnika koji pokušavaju učiniti isto, a oni poznaju druge koji su već podnijeli zahtjev ili o tome razmišljaju. Nije poznato koliko vojnika godišnje traži takav izlazak iz službe, a u usporedbi s približno 1,3 milijuna pripadnika američke vojske riječ je o malom broju.
Ipak, Bill Galvin iz GI Rights Hotlinea, savjetodavne telefonske linije za pripadnike vojske, tvrdi da se raspoloženje među vojnicima pogoršalo. Nekada bi u tjedan ili dva primili jedan ili dva poziva vezana uz odbijanje službe, a sada ih svakodnevno zove nekoliko vojnika. ‘Gotovo svi spominju napad na školu za djevojčice i govore: Ne želim biti dio organizacije koja radi takve stvari.’
Samo tijekom ožujka, prvog mjeseca rata, organizacija je preuzela više od 80 novih slučajeva vojnika koji žele odbiti daljnju službu. To je gotovo dvostruko više nego što ih inače imaju tijekom cijele godine.
Pentagon je u prosincu objavio da su svi rodovi američkih oružanih snaga ostvarili godišnje ciljeve novačenja. Nema, međutim, službenih podataka o tome ostaje li dovoljan broj pripadnika u vojsci i koliko ih produljuje ugovore. Ministarstvo obrane tvrdi da razloga za zabrinutost nema.
Hegsethova politika i kulturni ratovi
Dolaskom ministra obrane Petea Hegsetha američka je vojska krenula novim smjerom. Hegseth je objavio obračun sa svime što smatra ‘woke’ politikom, uključujući programe raznolikosti, jednakosti i uključivosti.
Kori Schake iz konzervativnog American Enterprise Institutea ocijenila je da je administracija time uvukla vojsku u kulturne sukobe koji dijele američko društvo.
Galvin smatra da Hegsethova politika šteti moralu među vojnicima. ‘Čak i ako dolazite iz konzervativne sredine i možda imate razumijevanja za anti-woke stavove, možete služiti u postrojbi u kojoj su neki ljudi s kojima ste vrlo bliski homoseksualci ili lezbijke. Tada počinjete prozirati neke od tih parola’, kaže.
Trumpove odluke ‘narušavaju borbeni moral’
Kritičari tvrde da su moral dodatno narušile odluke administracije predsjednika Donalda Trumpa o vojnim angažmanima čija se zakonitost dovodi u pitanje. Među njima su raspoređivanje Nacionalne garde u američkim gradovima, zračni udari na navodne krijumčare droge na Karibima te rat protiv Irana.
Highland kaže da i mnogi njegovi kolege skeptično gledaju na sukob s Iranom. ‘Nisu potpuno uvjereni zašto se sve ovo događa. Zbog toga im je teško opravdati sve ostalo što proizlazi iz djelovanja u jednom takvom sukobu.’
Do kraja vojne obveze ostala mu je još godina dana, no zbog prijevremenog odlaska morat će vratiti novac koji je vojska uložila u njegov studij. Kao liječnik to si, kaže, može priuštiti i svjestan je da je zbog toga u povlaštenom položaju. Drugim vojnicima koji počnu sumnjati u ono što rade savjetuje da potraže pomoć i informiraju se o svojim mogućnostima. Nisu, poručuje, jedini koji imaju takve dvojbe.