Rusko-ukrajinski rat približava se završnoj fazi, ali njegov kraj vjerojatno neće donijeti spektakularan vojni proboj jedne od sukobljenih strana, smatra japanski profesor međunarodne politike i nacionalne sigurnosti Masahiro Matsumura.

U analizi naslovljenoj 'Rusko-ukrajinski rat ulazi u završnicu' Matsumura tvrdi da je za razumijevanje smjera rata potrebno manje pozornosti posvećivati svakodnevnim pomicanjima bojišnice, a više dugoročnim kapacitetima država za nastavak borbe. Pritom izdvaja ljudske rezerve, gospodarsku i industrijsku snagu te vanjsku pomoć.

Tko je Masahiro Matsumura?

Matsumura je profesor međunarodne politike i nacionalne sigurnosti na Pravnom fakultetu Sveučilišta St. Andrew’s, odnosno Momoyama Gakuin, u Osaki. Član je vijeća Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije IFIMES iz Ljubljane, a 2024. bio je gostujući stipendist tajvanskog ministarstva vanjskih poslova pri Centru za sigurnosne studije Nacionalnog sveučilišta Chengchi u Taipeiju.

Specijalizirao se za sigurnost istočne Azije, američko-japanski savez, politiku naoružavanja i obrambenu industriju. Doktorirao je na Sveučilištu Maryland, a njegove su analize objavljivane u stručnom časopisu Survival te medijima poput Nikkei Asia, The Japan Timesa, Taipei Timesa i Project Syndicatea.

Demografiju smatra najvećim ukrajinskim problemom

Prvi stup Matsumurine argumentacije odnosi se na ukrajinski demografski pad. Podsjeća da je Ukrajina nakon raspada Sovjetskog Saveza imala gotovo 52 milijuna stanovnika, ali se broj stanovnika desetljećima smanjivao zbog niskog nataliteta, iseljavanja, gospodarskih problema, ruske okupacije dijela teritorija i izbjegličkog vala nakon invazije 2022. godine.

Pozivajući se na izjave ukrajinskih dužnosnika, Matsumura navodi procjenu prema kojoj na području pod kontrolom Kijeva živi približno 25 milijuna ljudi. Smatra da takvo smanjenje stanovništva ograničava broj ljudi dostupnih za vojsku, ali i slabi poreznu bazu, tržište rada i sposobnost države da bez strane pomoći financira osnovne funkcije.

Rusija, ističe, raspolaže višestruko većim stanovništvom i širim bazenom za novačenje. Zbog toga drži da Ukrajina u dugotrajnom ratu iscrpljivanja ima strukturni problem koji se ne može riješiti samo isporukama oružja.

Europa preuzima teret od SAD-a

Drugi ključan faktor Matsumura vidi u promjeni odnosa između SAD-a i Europe. Prema njegovoj interpretaciji podataka o međunarodnoj pomoći, tijekom prvih godina invazije Washington je osiguravao velik dio vojne i financijske potpore Ukrajini, no taj se doprinos nakon političkog zaokreta u SAD-u naglo smanjio.

Europske zemlje zbog toga moraju preuzeti znatno veći dio troškova ukrajinske obrane i funkcioniranja države. Matsumura posebno izdvaja Njemačku, za koju smatra da će postati ključna zemlja u odlučivanju koliko dugo Europa može održavati sadašnju razinu pomoći.

Problem vidi u tome što europske članice NATO-a nemaju dovoljne industrijske kapacitete da brzo nadomjeste američko oružje, streljivo, obavještajnu potporu i financiranje. Istodobno su njihove vlade pod pritiskom sporog gospodarskog rasta, energetskih troškova, proračunskih ograničenja i nezadovoljstva birača.

Dronovi nanose štetu, ali ne mijenjaju odnos snaga

Matsumura priznaje da su ukrajinski dalekometni napadi dronovima pokazali velik stupanj tehničke inovativnosti. Pogodili su ruske rafinerije, skladišta, aerodrome i druge ciljeve duboko u ruskom zaleđu te prisilili Moskvu da troši dodatne resurse na protuzračnu obranu.

Ipak, smatra da ti napadi stvaraju operativne teškoće, ali ne mogu ukloniti temeljnu neravnotežu u ljudstvu, industriji i proizvodnji naoružanja. U tome vidi znak ukrajinske potrebe za jeftinim asimetričnim sredstvima, a ne dokaz strateškog preokreta.

Kao povijesnu usporedbu navodi japanske balonske bombe Fu-Go iz završne faze Drugog svjetskog rata. Japan je tada pustio tisuće balona s eksplozivom koje su zračne struje nosile prema Sjevernoj Americi. Operacija je privukla pozornost i izazvala pojedinačne žrtve, ali nije mogla promijeniti ishod rata niti nadoknaditi japansku konvencionalnu i industrijsku slabost.

Tri mogućnosti za Europu

Matsumura smatra da će se europske države suočiti s trima osnovnim izborima.

Prvi je nastavak sadašnjeg modela financijske i vojne pomoći Ukrajini. Autor, međutim, drži da dodatna oprema sama po sebi ne rješava manjak ljudi na bojištu.

Druga je mogućnost izravnije uključivanje europskih snaga, primjerice radi zaštite pojedinih područja ili logističkih središta. Takav bi potez nosio rizik izravnog sukoba NATO-a i Rusije te bi teško dobio potporu europske javnosti.

Treća je mogućnost dogovoreno političko rješenje koje bi uključivalo prekid vatre, zamrzavanje sukoba ili pregovore o nagodbi uz sigurnosna jamstva za teritorij koji ostane pod kontrolom Kijeva. Matsumura očekuje da će upravo pritisak gospodarskih i političkih ograničenja naposljetku usmjeriti Europu prema toj opciji.

‘Obrisi kraja bit će vidljivi do kraja godine’

Prema Matsumurinoj procjeni, rat neće završiti zato što će jedna vojska iznenada slomiti drugu, već kada politička vodstva zaključe da više ne mogu održavati sadašnji tempo borbi.

Smatra da će se operativni i politički obrisi završetka rata razjasniti do kraja 2026. godine. Mogući ishod ne mora biti konačni mirovni sporazum; to može biti formalno primirje, dugotrajan zamrznuti sukob ili dogovoreno zaustavljanje neprijateljstava bez potpunog rješavanja teritorijalnih pitanja.

Njegova procjena nije općeprihvaćen zaključak među sigurnosnim analitičarima. Primjerice, analiza Međunarodnog instituta za strateške studije iz veljače 2026. ocijenila je da obje strane još imaju materijalnu sposobnost za nastavak borbi te da su ruski i ukrajinski politički ciljevi i dalje nespojivi.