Istodobno, prognoza oborina ostaje znatno neizvjesnija. Upravo je to posljednjih godina postalo jedno od glavnih obilježja naše klime: temperaturu je moguće prognozirati s relativno velikom pouzdanošću, dok raspored i količina kiše sve više ovise o pojedinačnim ciklonama i lokalnim atmosferskim procesima, piše Bojan Lipovšćak, meteorolog N1 televizije.

Temperature rastu, oborine postaju sve teže predvidive

Posljednjih desetak godina gotovo svi sezonski modeli pokazuju isti trend – temperature rastu, dok oborine postaju sve teže predvidive. Ovogodišnju prognozu posebno zanimljivom čini činjenica da se pojavljuje u trenutku kada se istodobno razvija nekoliko velikih klimatskih procesa koji mogu međusobno djelovati.

Prvi je razvoj nove epizode El Niña u sklopu ENSO ciklusa u tropskom Tihom oceanu. Drugi je i dalje vrlo topao sjeverni Atlantik i režim njegovih morskih struja, a treći rekordno zagrijano Sredozemno i Jadransko more, koje nakon ljeta ulazi u jesen s golemom količinom pohranjene topline.

U dugoročnim vremenskim prognozama ne promatraju se pojedinačne meteorološke pojave, nego međudjelovanje globalnih klimatskih procesa. Tek kada ENSO, stanje Atlantskog oceana, temperatura Sredozemlja i sezonski modeli počnu pokazivati isti signal, može se govoriti o povećanoj vjerojatnosti određenog razvoja atmosferskih procesa i vremena na velikoj vremenskoj skali od nekoliko tromjesečja ili pola godine.

Upravo bi kombinacija tih čimbenika mogla imati veći utjecaj na europsku atmosferu nego svaki od njih zasebno.

Prije nekoliko mjeseci pisali smo o tome kako se u tropskom Pacifiku razvijaju uvjeti za novu epizodu El Niña te kako bi, u kombinaciji s vrlo toplim Atlantskim oceanom i rekordno zagrijanim Sredozemnim morem, druga polovica 2026. godine mogla imati sasvim drukčiji karakter od klimatološkog prosjeka.

Najnoviji sezonski izračun ECMWF-a ne potvrđuje da će se taj scenarij sigurno ostvariti, ali je zanimljivo da pokazuje upravo isti smjer razvoja atmosfere.

Toplinski signal ostaje postojan od kraja ljeta sve do početka zime, dok se najveća neizvjesnost i dalje odnosi na raspored oborina. To je očekivano jer na količinu kiše presudno utječu putanje ciklona, koje je i nekoliko mjeseci unaprijed vrlo teško pouzdano odrediti.

Ako se tijekom jeseni El Niño dodatno intenzivira, kao što sada sugeriraju oceanski i atmosferski pokazatelji, njegov bi se utjecaj mogao početi osjećati upravo u razdoblju kada model pokazuje najveće pozitivne temperaturne anomalije – tijekom studenoga i prosinca.

Sredozemno more ostati važan izvor topline i vlage za razvoj ciklona. Zbog toga je realno očekivati da će se i ove jeseni izmjenjivati dulja stabilna razdoblja s epizodama vrlo intenzivnih oborina i izraženih vremenskih nepogoda.

Drugim riječima, ne mijenja se samo srednja temperatura, nego i dinamika atmosfere. Upravo bi povećana količina raspoložive energije mogla biti jedno od glavnih obilježja vremena tijekom druge polovice godine.

Temeperaturna anomalija

Sezonski model za kolovoz pokazuje pozitivnu temperaturnu anomaliju od približno jednog Celzijeva stupnja u odnosu na klimatološki prosjek. To znači da će prevladavati iznadprosječno toplo vrijeme, uz mogućnost novih toplinskih valova.

Signal za oborine ostaje blizu prosjeka, ali to ne znači da će kiša biti ravnomjerno raspoređena. Atmosfera bogata vlagom pogoduje razvoju snažnih konvektivnih sustava pa bi veći dio mjesečne količine oborina mogao pasti tijekom nekoliko izraženijih grmljavinskih epizoda, u obliku pljuskova tropskih obilježja, odnosno velike količine kiše u vrlo kratkom vremenu.

Modelom izračunate temperature zraka i u prvim mjesecima jeseni ostaju iznad višegodišnjeg prosjeka, pa je vrlo vjerojatno da će i početak jeseni biti topao.

Rujan bi mogao više nalikovati nastavku ljeta nego početku klimatološke jeseni. Temperatura mora ostat će iznadprosječno visoka, što znači da će Sredozemlje i Jadran i dalje biti važan izvor topline i vlage za razvoj ciklona.

Izračuni temperature pokazuju da ansambli ostaju relativno dobro grupirani i da gotovo svi članovi pokazuju pozitivnu anomaliju.

Kod oborina situacija je potpuno drukčija. Raspon izračunate količine oborina među članovima ansambla od listopada postaje vrlo velik. Drugim riječima, pitanje nije hoće li biti oborina, nego kada će se pojaviti i kojim će se putanjama ciklone kretati preko naših krajeva.

Sezonski i srednjoročni prognostički modeli upravo tijekom jesenskih mjeseci počinju snažnije reagirati na utjecaj globalnih klimatskih procesa.

Sezonski model pokazuje da bi početak klimatološke zime mogao ostati topliji od prosjeka. To, međutim, ne znači da neće biti prodora hladnog zraka.

Kako El Niño može utjecati na vrijeme u Hrvatskoj?

Naprotiv, upravo tijekom El Niña atmosfera često postaje dinamičnija. Umjesto dugotrajnih razdoblja stabilne hladnoće, moguća je češća izmjena toplih jugozapadnih strujanja i kratkotrajnih, ali vrlo izraženih prodora polarnog zraka sa sjevera i sjeveroistoka.

Takva konfiguracija pogoduje snažnom meandriranju mlazne struje, razvoju frontalnih sustava i brzoj izmjeni vremenskih prilika.

Za Hrvatsku to znači da će mogućnost snijega i dalje postojati, osobito u gorju i unutrašnjosti tijekom hladnih prodora, ali će između njih vjerojatno prevladavati razdoblja iznadprosječno toplog vremena.

Na prvi pogled može zvučati nevjerojatno da zagrijavanje površine Tihog oceana može utjecati na vrijeme u Hrvatskoj. Međutim, atmosfera je jedinstven dinamički sustav.

Kada se tijekom El Niña zagrije središnji i istočni tropski Pacifik, mijenja se raspodjela topline i latentne energije u atmosferi. Time se mijenja položaj područja intenzivne konvekcije iznad oceana, što pokreće promjene u planetarnim Rossbyjevim valovima, a zatim i u položaju mlazne struje iznad sjevernog Pacifika i Sjeverne Amerike te, nekoliko tjedana ili mjeseci poslije, nad atlantsko-europskim područjem.

Drugim riječima, El Niño ne određuje kakvo će vrijeme biti u Zagrebu ili Splitu danas ili sutra, ali može povećati vjerojatnost određenog tipa atmosferske cirkulacije tijekom jeseni i zime.

Prema aktualnim oceanografskim i atmosferskim pokazateljima, razvija se snažna epizoda El Niña koja bi puni intenzitet mogla dosegnuti tijekom kasne jeseni i početkom zime.

Stanje sjevernog Atlantika

Upravo se tada na ECMWF-ovu sezonskom modelu vidi dodatno jačanje pozitivne temperaturne anomalije. To ne znači da model „vidi” El Niño kao zaseban proces, nego da je njegov utjecaj već ugrađen u početne uvjete oceana i atmosfere te u fizikalne parametre na temelju kojih model izračunava razvoj vremena tijekom sljedećih mjeseci.

Ako se razvoj El Niña nastavi sadašnjim tempom, moguće je očekivati da će njegov utjecaj biti najizraženiji tijekom studenoga, prosinca i siječnja.

Dok većina javnosti prati El Niño, meteorolozi jednako pozorno prate stanje sjevernog Atlantika.

Posljednjih godina Atlantski ocean pokazuje izrazito pozitivne temperaturne anomalije povezane s višedesetljetnim oscilacijama oceana, poznatima kao Atlantska višedesetljetna oscilacija (AMO), ali i s dugoročnim globalnim zagrijavanjem.

Topliji Atlantik znači veću količinu raspoložive energije za razvoj ciklona koje nastaju iznad oceana prije nego što stignu do Europe. Takvi sustavi često postaju snažniji, donose obilnije oborine i izraženije temperaturne kontraste.

Treći važan čimbenik koji će utjecati na vrijeme ove jeseni jest Sredozemno more.

Nakon vrlo toplog ljeta more će ući u jesen s velikim toplinskim viškom. More se zagrijava sporije od kopna, ali se jednako tako sporije hladi. Zbog toga tijekom listopada, studenoga, pa čak i prosinca, ostaje snažan izvor topline i vodene pare.

Kada hladniji zrak sa sjevera Europe prodre nad toplo more, povećava se nestabilnost atmosfere. Rezultat mogu biti duboke i slabo pokretne sredozemne ciklone, obilne kiše uz lokalne bujične poplave, pijavice na moru i vrlo intenzivni grmljavinski sustavi.

Položaj središta ciklone u odnosu na Jadransko more pritom određuje i promjene smjera i brzine vjetra nad našim krajevima.

Kada se sezonska prognoza ECMWF-a promatra zajedno s razvojem snažnog El Niña, toplim Atlantskim oceanom i izrazito zagrijanim Sredozemnim bazenom, dobiva se prilično konzistentna slika atmosferskog razvoja tijekom druge polovice godine.

Najizgledniji scenarij jest nastavak iznadprosječno toplog vremena tijekom jeseni, sporiji prijelaz u zimu te povećana učestalost izraženih vremenskih ekstrema.

Umjesto dugotrajnih kišnih ili hladnih razdoblja, atmosfera će vjerojatnije biti obilježena naglim izmjenama stabilnog vremena i snažnih ciklonalnih epizoda s obilnim oborinama, olujnim vjetrom i lokalnim poplavama.

To je ujedno jedno od glavnih obilježja suvremenih klimatskih promjena – ne samo porast srednje temperature, nego i povećanje ukupne energije u klimatskom sustavu. A kada atmosfera raspolaže s više energije, raste i vjerojatnost razvoja ekstremnih vremenskih događaja', navodi Bojan Lipovšćak, meteorolog N1 televizije.