Američka mornarica otkrila je nove detalje dosad slabo poznatog eksperimenta izvedenog 12. veljače iznad sjevernog Pacifika, piše Defence Blog.

U sklopu misije nazvane SMART, odnosno Space Measurement of A Rocket-released Turbulence, s otoka Wake lansirana je najveća istraživačka raketa koju je dosad koristio mornarički odred White Sands. Četverostupanjska raketa Oriole IV dosegnula je visinu od oko 537 kilometara, gdje je oslobodila malu količinu barija i stvorila umjetni oblak električki nabijenih čestica – plazme.

Nebo zasjalo zeleno, plavo i ljubičasto

Raketa je nosila dva odvojena znanstvena tereta. Prvi je velikom brzinom oslobodio oblak metalne pare, dok je drugi sadržavao instrumente za mjerenje nastalih električnih i magnetskih polja.

Sunčeva svjetlost ionizirala je oslobođene atome, pri čemu su neutralne čestice zasjale zeleno, a ioni poprimili plave i ljubičaste nijanse. Zemljino magnetsko polje potom je zadržalo nabijene čestice i potaknulo snažne valove i turbulencije u plazmi.

Znanstvenici američkog Mornaričkog istraživačkog laboratorija navode da su prvi put u stvarnom svemirskom okruženju namjerno izazvali takvu turbulenciju i pratili njezin razvoj. Proces je ranije bio proučavan prvenstveno teorijskim modelima i laboratorijskim pokusima.

Zašto je pokus važan za satelite?

Plazma ispunjava velik dio svemirskog prostora, a njezino nepredvidivo ponašanje može utjecati na satelite, navigaciju, komunikacije i sustave za promatranje Zemlje.

Pokus je potvrdio da se elektrostatička turbulencija može pretvoriti u elektromagnetske valove poznate kao zviždački valovi, koji energiju mogu prenositi daleko izvan područja u kojem su nastali.

Američki znanstvenici smatraju da bi bolje razumijevanje tog procesa moglo unaprijediti predviđanje svemirskog vremena i zaštitu letjelica u orbiti. Mornarica istodobno navodi da istraživanje ima potencijalnu primjenu u razvoju sposobnosti važnih za nacionalnu sigurnost, ali nije objavila pojedinosti mogućih vojnih sustava.

NASA procijenila da je prvotna lokacija previše rizična

Eksperiment je prvotno trebao biti izveden iz NASA-ina centra Wallops u saveznoj državi Virginiji. Sigurnosna analiza pokazala je, međutim, da bi detonacija usmjerenog eksplozivnog punjenja na velikoj visini mogla raspršiti dijelove rakete preko preširokog područja.

Misija je zato premještena na Wake, izolirani atol oko 3700 kilometara zapadno od Honolulua. Najbliži naseljeni otok udaljen je gotovo tisuću kilometara, što je omogućilo zatvaranje velikog dijela zračnog i pomorskog prostora.

Takva lokacija stvorila je velike logističke probleme. Na Wakeu nije bilo funkcionalne lansirne infrastrukture ni sustava za telemetriju, pa je tim morao dopremiti gotovo svu potrebnu opremu.

Osam pripadnika odreda White Sands provelo je na otoku oko sedam tjedana, a u misiji su ukupno sudjelovale 42 osobe iz američke mornarice, NASA-e, sveučilišta i drugih institucija. Privremeni nadzorni centar uspostavili su u napuštenoj garaži s propusnim krovom, plijesni i zemljanim podom, a za vezu su koristili Starlink.

Pokus trajao desetak minuta

Raketa visoka približno 20,7 metara sastojala se od četiriju prenamijenjenih motora. Takav je pristup, prema mornarici, bio desetke milijuna dolara jeftiniji od izrade jednoga snažnijeg raketnog motora.

Let i mjerenja trajali su oko deset minuta. Mornarica tvrdi da je raketa radila prema planu i da su ostvareni svi znanstveni ciljevi. Oslobođena količina pare bila je mala, brzo se raspršila i sigurno povezala s elementima u višim slojevima atmosfere.

Uspješna misija trebala bi poslužiti i kao priprema za buduća testiranja na udaljenim lokacijama, uključujući eksperimente s hipersoničnim letjelicama i tehnologijama povezanima s američkim sustavom proturaketne obrane Golden Dome.