Netanyahu nije skrivao da nema jasan plan što bi se trebalo dogoditi nakon smrti iranskog vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hamneija. Kaos i unutarnje sukobe u Teheranu, pa čak i šire, smatra prilično prihvatljivima, piše Politico u analizi.

Dugi niz godina Netanyahu je predvodio vojne akcije i sabotaže protiv iranskog nuklearnog programa i klerikalne vlasti. Sada, nakon Hamneijeve smrti, premijer se približava ostvarenju svoje najveće političke ambicije – neutralizaciji iranske prijetnje.

Plan za 'dan poslije' prepušten sreći i hrabrosti Iranca

Prema strategiji izraelske vlade, očekuje se da će građani Irana, od Tabriza do Zahedana, masovnim prosvjedima srušiti brutalni sigurnosni aparat režima, bez jasne vizije o tome koja bi vrsta vlasti mogla naslijediti teokraciju.

U subotu navečer Netanyahu je pozvao Irance da se ‘oslobode tiranije’ i iskoriste ‘priliku koja se pruža jednom u generaciji’ da svrgnu diktaturu. Dodao je: ‘Izađite na ulice u masi i obavite posao.’ Sličan ton zauzeo je i američki predsjednik Donald Trump, tvrdeći da Iranci imaju ‘najveću priliku’ da preuzmu kontrolu nad svojom zemljom.

Netanyahu smatra da dolazi do pobjede čak i ako prosvjedi izazovu nasilni kaos. U idealnom scenariju pojavio bi se prijateljski režim u Teheranu, no izraelska realpolitika često zaključuje da i unutarnja nestabilnost može biti korisna.

Lekcije iz Libanona i Sirije

Slično je bilo i u Libanonu i Siriji. Netanyahu nije pomogao libanonskim vlastima u discipliniranju šijitske milicije Hezbolaha, već je nastavio s zračnim napadima i udarima dronovima. U Siriji je poticao probleme novoj vlasti u Damasku podržavajući manjinu Druza. U Palestini je često optuživan da iskorištava podjele između Hamasa i Palestinske uprave.

Logika je jasna: zemlje zahvaćene unutarnjim sukobima ne mogu se usmjeriti prema Izraelu. Dakle, Netanyahu ne želi nužno stabilnost u Teheranu – i kaos mu može koristiti. Ako Iran ne može upravljati centrifugama za obogaćivanje urana i financirati Hezbolah u Libanonu ili hutiste u Jemenu, to je također pobjeda.

Prekid lanca moći u Iranu?

Unatoč smrti Hamneija, politički i vojni okvir države pokazuje otpornost. Revolucionarna garda uspješno je uzvratila napadima u Zaljevu i istočnom Sredozemlju, obećavši ‘osvetu’ i provodeći šestu fazu svoje operacije Istinsko obećanje IV protiv američkih baza i Izraela.

Govoreći na državnoj televiziji, predsjednik iranskog parlamenta Mohamad Bagher Ghalibaf izjavio je da su planovi za sve scenarije, uključujući period nakon Hamneijeve smrti, već pripremljeni. Ali Laridžani, tajnik Vijeća za nacionalnu sigurnost, najavio je formiranje tročlanog vijeća koje će privremeno upravljati zemljom dok Skupština stručnjaka ne izabere novog vođu.

Iako Izrael vjerojatno pokušava omesti ovaj proces, različite grane iranske države i dalje funkcioniraju, zahvaljujući relativnoj autonomiji koju su uživali pod Khameneijem.

Nema jedinstvene opozicije

Glavno pitanje ostaje: može li se promjena dogoditi bez ujedinjene opozicije? Stručnjaci ističu da, iako je nezadovoljstvo stanovništva veliko, fragmentacija i represija ograničavaju politički učinak prosvjeda. Mogući regionalni i etnički nemiri među Kurdima i Balučima dodatno kompliciraju situaciju.

Prema bivšem izraelskom pregovaraču Danielu Levyju, vojna intervencija mogla bi donijeti kaos u regiji na godine i postati ključni trenutak u izraelskim nastojanjima da osigura regionalnu dominaciju.