T129 Atak predstavlja jedan od najvažnijih proizvoda moderne turske vojne industrije i ključni element transformacije zračnih borbenih sposobnosti te zemlje, a kombinacija visoke pokretljivosti, snažnog naoružanja, napredne elektronike i prilagodbe za operacije u zahtjevnim uvjetima omogućila mu je značajnu operativnu vrijednost.

Iako nije u kategoriji teških jurišnih helikoptera, T129 se dosad pokazao kao učinkovita i relativno ekonomična platforma za asimetrične sukobe, protupobunjeničke operacije i blisku zračnu potporu. Njegov razvoj ujedno ilustrira rastuću sposobnost Turske da proizvodi kompleksne borbene sustave i konkurira na međunarodnom tržištu vojne tehnologije.

Suradnja Turaka i Talijana

Atak je razvijen za djelovanje u složenim geografskim i klimatskim uvjetima, a nastao je kao turski odgovor na potrebu za modernim borbenim helikopterom sposobnim za protutenkovske operacije, blisku zračnu potporu, oružano izviđanje i protupobunjeničke misije. Konstruiran je u suradnji turske kompanije Turkish Aerospace i talijanske tvrtke AgustaWestland, koja je danas dio korporacije Leonardo, pri čemu je kao osnova poslužio talijanski A129 Mangusta.

Turska je početkom 2000-ih pokrenula program modernizacije vojnog zrakoplovstva s ciljem smanjenja ovisnosti o stranim dobavljačima i razvoja svoje obrambene industrije. Ugovor za razvoj T129 ATAK-a potpisan je 2007. godine, prvi prototip poletio je 2009. godine u Italiji, a operativna upotreba započela je 2014. godine u sastavu turskih kopnenih snaga.

Iako se T129 temelji na platformi A129 Mangusta, riječ je o znatno modificiranom helikopteru koji uključuje turske elektroničke sustave, senzore, sustave za upravljanje vatrom i domaće vođene projektile. Time je Turska nastojala razviti platformu prilagođenu svojim operativnim zahtjevima, osobito za djelovanje u planinskim područjima jugoistočne Anatolije i tijekom prekograničnih operacija u Siriji i Iraku.

Vrlo dobre manevarske sposobnosti

Atak je konstruiran kao dvomotorni helikopter s tandemskim rasporedom posade, pri čemu pilot sjedi u stražnjem dijelu kabine, a operater naoružanja u prednjem dijelu. Takav raspored standardan je za suvremene jurišne helikoptere jer omogućuje smanjenje frontalne siluete i povećanje preglednosti bojišta. Pokreću ga dva turbovratilna motora LHTEC CTS800-4A, svaki s 1373 konjske snage. Zahvaljujući snažnim motorima i relativno maloj masi, T129 posjeduje vrlo dobre manevarske sposobnosti te je optimiziran za operacije u uvjetima visokih temperatura i velikih nadmorskih visina.

Valja reći i to da postiže maksimalnu brzinu od 281 kilometar na sat, a ima dolet od 560 kilometara. Autonomija letjelice iznosi tri sata, maksimalna poletna masa nešto je viša od pet tona dok osnovno naoružanje čini trocijevni top kalibra 20 milimetara, smješten u pokretnoj kupoli ispod nosa.

Osim topa, helikopter može nositi različite vrste raketa i projektila na četiri podvjesne točke. Među najvažnijim sustavima naoružanja nalaze se protuoklopni projektili UMTAS/L-UMTAS, laserski navođene rakete Cirit kalibra 70 milimetara, nevođene rakete istog kalibra te projektili zrak-zrak Stinger za samoobranu.

Dokazan u napadima na Kurde i borbi protiv islamista u Siriji

Uz to, opremljen je naprednim elektrooptičkim sustavima, termovizijom i sustavom ciljanja integriranim s kacigom pilota. Sustav HUNTER omogućuje usmjeravanje senzora i oružja prema smjeru pogleda pilota, čime se ubrzava reakcija tijekom borbenog djelovanja, a posebna pažnja posvećena je zaštiti posade i preživljavanju na bojištu, stoga T129 raspolaže radarima upozorenja, sustavima za ometanje, infracrvenim mamcima i laserskim senzorima upozorenja, što povećava otpornost na prijetnje iz zraka i sa zemlje.

Turske oružane snage koristile su T129 u brojnim operacijama protiv kurdskih militantnih skupina te tijekom vojnih intervencija u Siriji, no pokazao se osobito učinkovitim u protupobunjeničkim operacijama i bliskoj zračnoj potpori kopnenim snagama, a njegova sposobnost djelovanja u planinskim područjima i tijekom noćnih operacija smatra se jednom od njegovih najvećih prednosti.

Uz domaću upotrebu, T129 je ostvario određeni izvozni uspjeh. Helikopteri su isporučeni Filipinima i Nigeriji, čime je Turska ojačala svoj položaj na međunarodnom tržištu obrambene industrije. Filipinsko ratno zrakoplovstvo koristi ga za protupobunjeničke i urbane operacije dok ga je Nigerija nabavila radi borbe protiv islamističkih militantnih skupina.

Atak simbolizira velike ambicije Turske

Valja istaknuti da program T129 Atak ima šire značenje od same proizvodnje borbenog helikoptera jer simbolizira ambiciju Turske da razvije samostalnu i tehnološki naprednu obrambenu industriju. Integracija domaćih senzora, projektila i elektroničkih sustava omogućila je stjecanje važnih tehnoloških kompetencija i smanjenje ovisnosti o zapadnim dobavljačima, međutim projekt je pokazao i određene slabosti. Budući da T129 koristi motore američko-britanske proizvodnje, izvoz helikoptera podliježe izvoznim dozvolama Sjedinjenih Država, što je u nekoliko navrata otežalo pregovore i potaknulo Tursku na razvoj vlastitog turbovratilnog motora.

Iz perspektive NATO-a, performanse Ataka na vježbi EFES-2026 imaju značenje koje nadilazi turski nacionalni arsenal. Turska je dugogodišnji saveznik NATO-a pozicioniran na jugoistočnom krilu, gdje sigurnost obale, brza reakcija, obrana granica, hibridne prijetnje i regionalno odvraćanje ostaju središnji operativni problemi. Sposobnost Ataka da provodi blisku zračnu potporu, oružano izviđanje, pratnju, precizne udare, presretanje konvoja, duboke napade i borbene misije danju i noću čini ga vrijednom savezničkom rotacijskom sposobnošću.

Važna uloga na najosjetljivijem krilu Saveza

Njegove performanse tijekom nedavne demonstracije bojevog gađanja pokazale su da tursko jurišno zrakoplovstvo može djelovati u višedomenskom okruženju kakvo NATO-ove snage sve više zahtijevaju, gdje zrakoplovstvo, topništvo, bespilotne letjelice, elektroničko ratovanje, protuzračna obrana i manevarske jedinice moraju djelovati unutar jedinstvene operativne slike. U današnjem geostrateškom okruženju Atakova relevantnost za savezničke snage nadilazi samu nosivost naoružanja zrakoplova ili njegove letne performanse.

Deklarirana svrha NATO-a je, naime, zaštititi slobodu i sigurnost svih svojih članica političkim i vojnim sredstvima, osiguravajući kolektivnu obranu od prijetnji iz svih smjerova. Ruska invazija na Ukrajinu u velikim razmjerima također je potaknula Savez da ojača svoju poziciju odvraćanja i obrane, uključujući istočni bok od Arktika do Crnog mora.

Iz tog razloga geografski položaj Turske na sjecištu Crnog mora, istočnog Mediterana, Bliskog istoka, Balkana i Kavkaza daje njezinom jurišnom zrakoplovstvu stratešku vrijednost koju malo savezničkih rotacijskih snaga može ponoviti.

Sposobnost Ataka da isporuči preciznu vatru, naoružano izviđanje, pratnju, presretanje i blisku zračnu podršku noću čini ga izravno relevantnim za NATO-ove potrebe za mobilnom borbenom snagom koja može preživjeti i brzo se rasporediti u osporavanim primorskim i pograničnim regijama.