STRUČNJAK UPOZORAVA

Natalitet se ne rješava ni zabranama ni imigracijom

Puste-ulice-pusta-ulica

Puste-ulice-pusta-ulica

Izvor: Pixsell / Autor: Grgur Zucko

Hrvatska već dugi niz godina ima ozbiljnih problema s negativnim demografskim trendovima koje karakteriziraju dva ključna obilježja - starenje stanovništva i depopulacija.

Prema demografskoj prognozi UN-a 'World Population Prospect' Hrvatska spada među 10 demografski najugroženijih zemalja svijeta. Do 2100. mogla bi pasti na svega 2,61 milijun stanovnika, malo više nego što ih danas ima Slovenija.

Prema najavama koje se čuju posljednjih dana ovim bi se problemima u budućoj vladi trebalo baviti Ministarstvo useljeništva i demografske obnove koje će se za tu svrhu tek osnovati.

No budući da bi prvi čovjek tog ministarstva mogao biti Ladislav Ilčić, poznat po izuzetno konzervativnom svjetonazoru i aktivizmu u procrkvenim organizacijama kao što su stranka Hrast te udruge Grozd i U ime obitelji, u javnosti i medijima pojavile su se spekulacije da bi se ono moglo više baviti ideološkim obračunima s liberalnim idejama i zakonima nego stvarnim demografskim problemima.

Kako su uspjele Švedska i Francuska?

Među stručnjacima često se kao primjeri uspješnog rješavanja demografskih problema ističu Francuska i skandinavske zemlje, osobito Švedska koja ima stalan porast broja stanovnika od 0,93% godišnje. Švedska je svoj uspjeh ostvarila socijalno-ekonomskim mjerama i zaštitom prava žena. Štoviše, pokazala je kako se pronatalitetna politika može dobro kombinirati s feminizmom, odnosno inzistiranjem na jednakosti spolova, potpuno suprotno tradicionalističkim idejama prema kojima bi pobačaj i kontracepcija trebali biti ograničeni ili zabranjeni, a žene bi prvenstveno trebale biti kućanice i majke kako zbog 'ganjanja karijere' ne bi rađale manje djece.

Koliko su demografski trendovi ovisni o ekonomskoj situaciji, te o posljedičnom useljavanju i iseljavanju, a ne o svjetonazorskim regulacijama, odlično ilustrira Irska u kojoj se ova sprega vrlo jasno može pratiti kroz stoljeća (pogledajte sliku dolje). U toj katoličkoj zemlji pobačaj je uglavnom zabranjen i danas. Unatoč tome, ona je bilježila pad broja stanovnika sve do ranih 1980-ih kada je počeo njezin kontinuirani gospodarski rast.

Irska demografska slika Wikipedia

Irska demografska slika Wikipedia

Izvor: Wikimedia Commons / Autor: Sony-youth

Irska demografska slika Wikipedia

Švedska kombinacija feminizma i ekonomije

Švedska stopa plodnosti (TFR), odnosno broj djece koju će u prosjeku žena roditi tijekom života, na početku 20. stoljeća kretala se oko 4, da bi do sredine 1930-ih pala na 1,7. Pronatalitetnu politiku do tada su uglavnom promicale samo švedske konzervativne stranke. Situacija se mijenja 1934. kada bračni par Gunnar i Alva Myrdal u knjizi 'Kris i befolkningsfragan' (Kriza u populacijskom pitanju) demografsku politiku promiču u nacionalno pitanje. Njome se otada sve ozbiljnije počinju baviti i socijaldemokrati, koji su ranije, baš kao i u drugim europskim zemljama, smatrali da crkvi i poslodavcima trebaju što veći brojevi siromašnih kao sljedba, glasači i jeftina radna snaga. Rezultat je niz pronatalitetnih mjera i zakona koji su doneseni 1937. i 1938. Oni su uključivali razne potpore za stambeno zbrinjavanje većih obitelji, prenatalnu skrb i financijsku pomoć za rodilje, bračne zajmove i sl. U sklopu iste reforme povećana su prava žena - ukinuta je zabrana kontracepcije, a zabranjeno je njihovo otpuštanje zbog sklapanja braka, trudnoće ili porodiljskog dopusta u trajanju od 12 tjedana koji je postao prpisan zakonom. Ova prava i potpore kasnije su se tijekom 20. stoljeća kontinuirano samo povećavali. Švedska je danas, zajedno s drugim skandinavskim državama i Islandom, zemlja s najvišim razinama spolne jednakosti u svijetu, a ujedno ima kontinuirani porast broja stanovnika.

Zanimljivo je da su prema analitičarima povijesti razvoja švedske demografske politike Gunnar i Alva Myrdal promicali svako svoje vizije – Gunnar se više zalagao za socijaldemokraciju i natalitet, a Alva, dobitnica Nobelove nagrade za mir, za prava i slobode žena.

Švedski fertilitet od 2010. do danas kreće se oko 1,94, dok je u Hrvatskoj 1,5. Švedska usto ima pozitivan priljev useljenika, a najveću useljeničku zajednicu čine doseljenici iz zemalja bivše Jugoslavije kojih ondje živi oko 162.000. Hrvatska s druge strane ima negativan trend većeg iseljavanja od useljavanja. Od 2009. do 2015. iz Hrvatske se iselilo oko 81.000 ljudi, a uselilo samo 52.000, najviše iz BiH.

Rješenje nije ni zabrana pobačaja ni imigracija

Naš ugledni demograf dr. sc. Anđelko Akrap s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu kaže da se demografska slika zemlje ne može popravljati svjetonazorskim pothvatima, kao što je primjerice zabrana pobačaja, pa čak ni imigracijom.

'Kada bi imigracija bila rješenje, onda bi Njemačka imala dobru demografsku sliku. A nema je jer nema dobru pronatalitetnu politiku. To se posljednjih godina ipak mijenja na bolje', rekao je za tportal Akrap koji smatra da je jedino pravo rješenje socijalno-ekonomsko.

'Ključna poanta je da se dobro organizirana društva uspijevaju biološki obnavljati. To primjerice uspijevaju Skandinavci i Francuzi. Bit uspješnih demografskih politika je da ljudi budu potpuno slobodni; da imaju djecu ako je žele imati i nemaju ako ne žele. A ako je žele imati, osobito ako žele imati više, onda im institucije trebaju pomagati da ih podižu jer je to najdugoročnija investicija u budućnost. Ljudi koji imaju djecu ne bi smjeli imati značajno lošiji standard od onih koji je nemaju', pojasnio je.

Pobačaj, umjetna oplodnja i slični svjetonazorski problemi, ističe, potpuno su marginalni za demografsku politiku. No oni se u medijima namjerno ili čak nenamjerno politiziraju.

'Pobačaj i umjetna oplodnja etička su pitanja koja ne bi trebalo povezivati s demografijom, a pojedinci bi trebali imati slobodu da o njima odlučuju prema svojoj savjesti. Ključni problem demografije zapravo je gospodarski razvoj. Ljudi bježe iz krajeva gdje nema radnih mjesta. Stoga je jedan od preduvjeta popravljanja demografske slike decentralizacija razvoja. U Hrvatskoj udio Grada Zagreba u ukupnom broju stanovnika danas je oko 27 posto. Osim toga postoje još neke koncentracije stanovništva oko Splita i Rijeke, a ostatak Hrvatske sve više zjapi prazan', kaže Akrap.

Nije važno imati ministarstvo za demografiju

Pitanje hoće li za demografiju biti zaduženo jedno ministarstvo ili više njih ne smatra ključnim. Francuska i Švedska nemaju zasebna ministarstva za demografiju.

'Važno je koje će se mjere provoditi. U svijetu danas postoje dvije vrste populacijskih politika – implicitna i eksplicitna. Implicitnu provode skandinavske zemlje. Ona se ne objavljuje javno. Provode je sva ministarstva, a u nju je uključena stambena politika, porezna, zdravstvena, obrazovna, socijalna itd. Sve ključne mjere brojnih ministarstava utkane su u nju. Zato Skandinavci i bez useljeništva imaju uspjeha. Drugi, eksplicitni model, ističe mjere i eventualno osniva zasebno ministarstvo. Ne znam zašto se Hrvatska odlučila za takvu opciju, no ona ne mora biti negativna. Ako će to ministarstvo koordinirati sve potrebne mjere, to može biti u redu', kaže naš demograf.

Tko će useliti na pustu ličku livadu?

Akrap smatra da Hrvatska svoj problem ne može rješavati ni useljeništvom kao što to može Njemačka jer su troškovi integracije vrlo visoki. Osim toga udio useljenika u demografskoj obnovi obično nema veliku ulogu.

'Primjerice u Francuskoj je on samo 0,07 što je protivno nekim uvjerenjima prema kojima doseljenici imaju puno djece. To je čista ksenofobija. Prava istina je da se natalitet djece doseljenika vrlo brzo približava natalitetu domicilnog stanovništva. Mi smo imali useljavanje u proteklim desetljećima, no nismo ga osjetili jer su nam dolazili ljudi iz BiH, iz istog kulturnog kruga, Hrvati, Srbi i Bošnjaci, pa nismo imali nikakvih troškova integracije koji su uvijek vrlo visoki. I opet smo kukali što nam dolaze Hercegovci. Njemačka, koja je gospodarski vrlo razvijena, može se nositi s viskom cijenom integracije useljenika. Oni su prisiljeni otvoriti vrata imigrantima jer im nedostaje radne snage. Javnost prati vijesti i misli da je to pitanje humanosti, no to je čista ekonomska računica. Bez pozitivne demografije nema ni gospodarskog rasta', ističe Akrap.

Konačno, upozorava naš stručnjak, Hrvatska ne može rješavati problem useljavanjem kada ni naši ljudi nemaju posla.

'Ne možete na neku pustu ličku livadu jednostavno smjestiti 10.000 ljudi. Oni od nečega moraju živjeti. To su stvarni problemi. U Hrvatskoj brojna pitanja nisu riješena kako treba. Zamislite da ste mlad čovjek, radite u trgovini, nerijetko i vikendima, oženili ste se, a supruga vam također radi u trgovini. Imate plaću od oko 3.000 kuna, a nemate stan. Kako ćete imati više djece? S tim novcem nemate šanse! Možete biti podstanari, ali tko će vam čuvati djecu ako u istom mjestu nemate baka servisa, a dadilju ne možete platiti? To su hrvatski problemi! Mi bježimo od bitnih ekonomskih problema pa ističemo sustave vrednota. No pitajmo se koji je to sustav životnih vrednota u Švedskoj i Francuskoj da oni imaju povoljnu demografsku sliku? Ako je domaćem stanovništvu dobro, bez obzira na podrijetlo, problem nataliteta će se automatski rješavati', poručio je Akrap.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!