SDP i Možemo! tijekom vikenda su predstavili svoju predizbornu koaliciju i najavili početak formalnih pregovora o programu buduće Vlade. Kako su rekli, on će se temeljiti na osam prioritetnih područja te predstavljati 'oštar rez s nasljeđem HDZ-a' i dosadašnjim modelom upravljanja.

Od uklanjanja ograde na Markovu trgu do dokidanja korupcije i kriminala te ozbiljnih zahvata na nizu područja od poljoprivrede do stanovanja, zdravstva ili obrane i nacionalne sigurnosti, lijeva koalicija najavljuje radikalan otklon od dosadašnjeg modela upravljanja. Ali i sami imaju jednu novost:

'Sve dosadašnje Vlade donosile su program nakon izbora, mi ga donosimo prije', rekao je predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić te je ponovno odbio odgovoriti na pitanje o njihovom kandidatu za premijera. Ranije su objašnjavali da se to 'podrazumijeva', odnosno da je valjda on sam jedini logičan i izgledan kandidat, ali sada se ta fraza više ne izgovara.

SDP-u i Možemo!, kako bilo, predstoji najteži zadatak pobjede na izborima, u čemu ne uspijevaju u puna tri izborna ciklusa, pa Andrej Plenković vlada Hrvatskom dulje i od Franje Tuđmana.

Gibanja se bilježe i na desnici, koja je u eri Plenkovićeva HDZ-a također uglavnom u luzerskoj ili barem podređenoj poziciji. Stanovito komešanje izazvao je kontroverzni bivši nogometaš Igor Štimac jer se u Dubrovniku, na Kongresu obitelji Stranke europskih konzervativaca i reformista (ECR), slikao s Marijem Radićem i čelnicima DOMiNO-a te rekao, otprilike, da je baš on najbolji kandidat za budućeg 'ujedinitelja hrvatske desnice'.

On, kao, na tom spektru 'vidi prazninu koju može popuniti'.

'Hrvatska je umorna od poziva na ujedinjenje desnice. Hrvatskoj treba ujedinjenje ljudi, a ne desnice. Ne treba nama ujedinjenje oko dokazanih gubitnika, drukera, političkih prevaranata koji godinama varaju narod jeftinim ispraznicama o domoljublju. Dvadeset godina slušamo iste pozive, s istih mjesta i s ponekim novim izvođačkim manekenom, dvadeset godina hrvatski narod ignorira te pozive i sve više odbija izaći na izbore', žestoko je uzvratio saborski zastupnik Domovinskog pokreta Josip Dabro.

'Vrijeme je hrabrosti i časti, a ne kukavičluka zbog vlasti. Na tome se ujedinjuje Hrvatska, a ne na pozivima drukera, agenata s Batajnice, dokazanih prevaranata i kukavica. Hrvatskoj takvi ne trebaju, niti nam mogu ponuditi budućnost, oni nam oduzimaju šansu', dodao je. Po općem tumačenju, pod 'drukerima', 'gubitnicima', 'agentima s Batajnice' i slično aludira na svog bivšeg prijatelja Radića, dakako i Štimca.

Najveći problem SDP-a

Politički analitičar i komunikacijski stručnjak Jerko Trogrlić za tportal je komentirao procese koji se trenutno odvijaju i na ljevici i na desnici. Najprije, o lijevoj koaliciji:

'Dogovor s Možemo! za SDP je racionalan, ali on ne rješava njihov temeljni problem: najveća oporbena stranka trenutno ima negativan trend upravo u razdoblju u kojemu se vlast suočava s ozbiljnim problemima. To bi ih trebalo zabrinuti više od samog odnosa snaga s HDZ-om. Najveći problem SDP-a nije to što HDZ ne pada dovoljno, već što SDP ne raste dovoljno ni onda kada HDZ pada', kaže Trogrlić.

'Siniša Hajdaš Dončić pritom nije bio pasivan: gradio je stručne savjete, otvarao programske teme, obilazio teren i relativno rano krenuo u definiranje odnosa s Možemo!. Ali još nije uspio napraviti ono što je presudno za kandidata za premijera, a to je pretvoriti tu aktivnost u snažniji osobni politički autoritet. U parlamentarnom sustavu ne biramo izravno premijera, ali alternativa vlasti ipak mora imati lice kojem dovoljno građana može povjeriti upravljanje državom. Dragan Bagić nedavno je dobro detektirao još jedan problem: nakon velikog građanskog nezadovoljstva oko Gospića, oporba još nema potpuno jasan odgovor što dalje. To je važna lekcija. Kriza vlasti sama po sebi nije program oporbe, a nezadovoljstvo HDZ-om nije automatski glas za SDP', drži ovaj analitičar.

Po njemu, za SDP bi bilo osobito loše kad bi se sada, godinu i pol do dvije uoči redovitih izbora, ponovno počeo baviti samim sobom. Iako kadrovske promjene u suštini nisu problem, svako dulje unutarnje preslagivanje troši vrijeme koje bi trebali koristiti za gradnju političke alternative.

'Možemo! je u nešto komotnijoj situaciji jer kao manji partner imaju stabilniji rejting, nekoliko snažno profiliranih ljudi i vrlo čvrstu zagrebačku bazu. Njihov je problem to što im je organizacijska i izborna snaga izvan Zagreba još uvijek neujednačena, a njihova jasnija lijevo-progresivna pozicija istodobno im daje identitet i može suziti doseg prema dijelu centra. Zato za sada imaju manje razloga za nervozu od SDP-a, ali i dalje postoji pitanje koliko daleko u nacionalnim okvirima mogu širiti svoj birački bazen', objašnjava Trogrlić.

Uloga Marija Radića

Što se desne strane političkog spektra tiče, od Štimca mu je puno zanimljiviji Radić jer je već pokazao da zna graditi političke projekte.

'On je u političkom smislu više producent nego frontmen i vrlo dobro razumije to da infrastruktura, novac, organizacija i ideje nisu dovoljni ako nemaš osobu koja projektu daje širi birački doseg. To je već napravio s Miroslavom Škorom, a drugi put s Ivanom Penavom, koji je ipak drugačija priča. Ali Štimac nije Škoro iz 2019. godine. Škoro je tada, unatoč ranijem kratkom saborskom mandatu, u široj javnosti više bio popularni pjevač i televizijsko lice nego profesionalni političar. U predsjedničku kampanju ušao je s vrlo širokom prepoznatljivošću i relativno malo aktualne političke prtljage, osvojio gotovo četvrtinu glasova i tek je nakon toga na tom osobnom rezultatu izgrađen Domovinski pokret. Dakle prvo je nastao Škorin politički kapital, a onda stranačka infrastruktura', kaže Trogrlić.

'Kod Štimca zasad gledamo obrnut proces u kojemu postojeća, fragmentirana i oslabljena politička infrastruktura traži frontmena. Štimac ima prepoznatljivost, verbalno je vrlo sposoban i očito ima političku ambiciju, ali u politiku ulazi nakon više od dvadeset godina vrlo javnog poslovnog, nogometnog i medijskog života, a njegove nogometne karijere sjeća se sve manje ljudi. Zato mediji i birači ne kreću od praznog papira: otvarat će se Hajduk, HNS, izbornički mandati, propale kladionice, Mamići i sve ostalo što se nakupilo u toliko godina. Hrvatska medijska i politička scena značajno je razvijenija od one u Bosni i Hercegovini i profil ljudi kao što je Zdenko Lučić, kojeg Štimac podržava na tamošnjim izborima, u Hrvatskoj ne bi imao šanse dohvatiti izborni prag', kaže sugovornik tportala.

I sam prostor na desnici je, upozorava, danas znatno više fragmentiran i osobno konfliktniji nego 2019. godine.

'Nakon Škorina odlaska iz DP-a dogodio se novi raskol iz kojeg je nastao DOMiNO, a dovoljno je pogledati sadašnju razmjenu poruka između Radića i Dabre da se vidi koliko je teško od tih aktera napraviti zajedničku političku konstrukciju. Ne zaboravimo da tu postoji nevjerojatno otporan Most, s potencijalom da okuplja protestne desne glasove, i sigurno neće pasivno gledati nastajanje nekakvog desnog bloka mimo njihove volje', kaže on.

O Štimčevu kredibilitetu za poziciju 'ujedinitelja desnice' Trogrlić se izjašnjava diplomatski, ali poprilično jasno:

'Desno od HDZ-a očito postoji potraga za liderom i Radić je to dobro prepoznao. Ali prepoznatljivost i politički kredit nisu ista stvar. Štimac ima prvo, a drugo…'