'Što se tiče plaćanja Izraelu, Netanyahu i ja postigli smo dogovor da dajemo Izraelu četiri milijarde dolara godišnje, a prije nekoliko mjeseci postigli smo dogovor da ga prekidamo', rekao je Trump tijekom svoje poruke američkim biračima u utorak, uoči američkih međuizbora.

'I njima je to u redu jer su postali vrlo uspješna zemlja', nadodao je Trump, ne precizirajući na koje se točno izdatke njegov komentar odnosi, iako je jasno da je govorio o desetljeću dugom Memorandumu o razumijevanju između SAD-a i Izraela.

Riječ je o sporazumu koji predviđa 3,8 milijardi dolara godišnje pomoći i on se bliži kraju. Planirano je da traje do 2028. godine, a velika većina tog iznosa namijenjena je stranom vojnom financiranju za kupnju oružja uglavnom od američkih proizvođača. Prema izraelskom Ministarstvu obrane, Washington i Jeruzalem započeli su pregovore o novom Memorandumu o razumijevanju u lipnju ove godine.

'Novi okvir, koji odražava stratešku viziju izraelskog premijera i ministra obrane, osmišljen je tako da bi se ojačala kvalitativna vojna prednost Izraelskih obrambenih snaga proširenim zajedničkim ulaganjima u istraživanje, razvoj i koprodukciju, produbilo partnerstvo SAD-a i Izraela, demonstrirano tijekom operacije Lavlja rika, te postupno prešlo s pomoći na potpuno recipročno partnerstvo', objasnilo je Ministarstvo obrane Izraela.

Netanyahuova upozorenja

Međutim Netanyahu već mjesecima upozorava Izrael da će se morati suočiti sa smanjenom pomoći SAD-a. 'Ako mislite da ćemo nastaviti primati ono što sam dvaput osigurao – desetke milijardi dolara američke pomoći za obrambeni proračun – bolje se pripremite i naviknite na ideju da se ovo neće nastaviti', rekao je Netanyahu izraelskim medijima prošlog mjeseca.

'To je zato što se Amerika promijenila, a ne zato što se Izrael promijenio. To će završiti. Samo je pitanje vremena', istaknuo je, dodajući da Izrael ima još dvije godine s Trumpom, ali se mora pripremiti za manje povoljan Washington nakon što on ode s vlasti.

Izrael, koji je od svog osnutka 1948. godine primio više od 175 milijardi dolara američke pomoći, uvelike se oslanja na američko naoružanje. Taktička zrakoplovna flota sastoji mu se od američkih aviona F-15, F-16 i F-35 te jurišnih helikoptera AH-64 Apache. Također je sklopio ugovore za niz drugih platformi, uključujući tankere za nadopunu gorivom u zraku KC-46A i teške transportne helikoptere CH-53K, a koristi i velike količine američkog preciznog streljiva. U međuvremenu su izraelski sustavi raketne obrane Iron Dome i Arrow 3 razvijeni uz značajnu pomoć SAD-a.

Osim izravne financijske pomoći, Amerikanci su u posljednjih nekoliko godina uložili mnogo resursa u obranu Izraela, što je uključivalo obranu od višestrukih iranskih raketnih napada, uz izravno sudjelovanje u dva rata. Osim toga, u Crvenom moru vodile su se stalne bitke protiv dronova i raketa koje su jemenski hutisti lansirali na brodove kao odgovor na izraelski rat u Gazi. Dio američke operacije protiv hutista također je pružanje sloja zaštite od njihova lansiranja raketa dugog dometa i dronova na Izrael.

Tijekom svih ovih događaja SAD je rasporedio vrlo velik broj svojih raspoloživih ratnih brodova, zrakoplova i protuzračne obrane te tisuće pripadnika vojnog osoblja na Bliski istok, uz velike troškove, kako u dolarima, tako i zbog gubitka vojnika i opreme. Dok Pentagon službeno tvrdi da je od početka operacije Epski bijes u veljači poginulo 18 američkih vojnika, Washington Post navodi brojku od 23 poginula i gotovo 900 ranjenih u cijelom bliskoistočnom sukobu ove godine. Uništen je i veliki broj zrakoplova, kao i brojne američke baze u regiji, a za njihov popravak bit će potrebne milijarde dolara.

Preispitivanje dosadašnjih sigurnosnih paradigmi

SAD je također ispalio veliku količinu svog streljiva braneći Izrael od napada Irana i skupina koje ga podržavaju, što je uvelike pridonijelo smanjenju američkih zaliha. Sveukupno je ta država potrošila gotovo 50 milijardi dolara samo na najnoviji sukob s Iranom, što daleko premašuje četiri milijarde dolara, koliko Izrael godišnje dobiva u obliku izravne pomoći. Tu je i prateći trošak ogromnog habanja snaga i ukupne sposobnosti američke vojske za borbu u kratkoročnom i srednjoročnom razdoblju svih tih angažmana.

Mnogi izraelski dužnosnici bili su potpuno iznenađeni Trumpovom objavom o prestanku financiranja. Međutim transakcijski pristup vanjskoj politici, koji karakterizira njegovu političku doktrinu – sažet u krilatici 'America First' – otvara prostor za preispitivanje dosadašnjih sigurnosnih paradigmi. Eventualna odluka o drastičnom smanjenju vojne pomoći toj zemlji predstavljala bi radikalan prekid s neokonzervativnim konsenzusom u Washingtonu, što bi moglo imati višedimenzionalne posljedice na izraelsku nacionalnu sigurnost i širu bliskoistočnu geopolitičku arhitekturu.

Izrael je povijesno gradio svoju sigurnost na premisi da se u odsudnom trenutku mora osloniti isključivo na vlastite snage, a drastična redukcija američkih subvencija prisilila bi ga na brzu rekonfiguraciju obrambene strategije i ogromno povećanje domaćeg obrambenog proračuna, na štetu socijalnog i civilnog sektora, što bi pak moglo izazvati unutarnju socioekonomsku nestabilnost.

Valja podsjetiti da Izrael posjeduje visokorazvijen tehnološki sektor, a smanjenje američke pomoći ubrzalo bi tranziciju prema potpunoj domaćoj proizvodnji kritičnog streljiva i naprednih sustava, smanjujući ovisnost o vanjskim opskrbnim lancima. Uz to, bez bezuvjetnog američkog logističkog zaleđa, Izraelci bi vjerojatno napustili strategiju dugotrajnih ratova iscrpljivanjem i vratili se doktrini brzih, izrazito agresivnih i preventivnih udara kako bi završili sukobe u najkraćem mogućem roku. Takav pristup stvorio bi vakuum moći jer bi u kontekstu Bliskog istoka duboko izmijenio percepciju prijetnje među regionalnim akterima.

Transformacija u nepredvidljivog regionalnog igrača

Iran i njegove nedržavne savezničke skupine, poput Hamasa, Hezbolaha i hutista, mogle bi protumačiti tu redukciju pomoći kao slabljenje američkog nuklearnog i konvencionalnog kišobrana nad Izraelom. To bi pak moglo rezultirati povećanom asimetričnom agresijom i testiranjem izraelskih 'crvenih linija'. S druge strane, svjestan smanjenih resursa i potencijalno oslabljene pozicije, Izrael bi mogao razviti znatno niži prag tolerancije na prijetnje. Takvo što povećalo bi vjerojatnost unilateralnih, visokorizičnih udara na iranska nuklearna postrojenja ili Hezbolahovu infrastrukturu prije nego što te prijetnje postanu egzistencijalne.

Važno je primijetiti i to da bi Trumpova redukcija pomoći paradoksalno mogla ubrzati procese započete Abrahamovim sporazumima, ali s drugačijom dinamikom. Suočeni s 'nepouzdanom' Amerikom i zajedničkom prijetnjom iz Teherana, Izrael i pragmatične sunitske monarhije Perzijskog zaljeva mogli bi produbiti tajnu i javnu obrambenu suradnju, osobito u sferi protuzračne obrane i obavještajnog rada, kreirajući autentičan regionalni sigurnosni sustav bez izravnog vodstva SAD-a.

Kako bi kompenzirao gubitak strateškog oslonca, Izrael bi mogao biti prisiljen i na diverzifikaciju svojih diplomatskih i ekonomskih odnosa. Iako je potpuna zamjena partnerstva sa SAD-om gotovo nemoguća, Izrael bi mogao tražiti pragmatične transakcijske aranžmane s Kinom, posebice u sferi tehnologije i infrastrukture, ali i s Rusijom radi koordinacije u Siriji, što bi oslabilo američku polugu utjecaja u regiji.

Drastična redukcija američke vojne pomoći pod Trumpovom administracijom ne bi nužno značila kapitulaciju ili kolaps Izraela, već bi katalizirala njegovu transformaciju u potpuno autonomnog, ali znatno nepredvidljivog regionalnog aktera. Dok bi za SAD to značilo djelomično rasterećenje i ostvarenje izolacionističkih ciljeva doktrine 'America First', na regionalnoj razini ovaj bi potez destabilizirao postojeći sustav odvraćanja. Lišen američkih ograničenja koja često dolaze s vojnom pomoći, Izrael bi se u vođenju svoje nacionalne sigurnosti vjerojatno oslonio na znatno agresivnije oblike unilateralizma, čime bi se rizik od općeg regionalnog rata na Bliskom istoku višestruko povećao.