Kako je došlo do odluke da budete Mostov kandidat za gradonačelnika Zagreba?

To je bila moja želja koju sam izrazio članovima Predsjedništva Mosta - da kao rođeni Zagrepčanin krenem u tu bitku - i tu je moju želju Predsjedništvo potvrdilo, dalo mi priliku i na tome mu zahvaljujem.

Jesu li se razmatrale još neke opcije?

Razmatralo se o kandidaturi Slavena Dobrovića, ali zbog njegova ministarskog angažmana odustalo se od te opcije. On je stvarno kvalitetan ministar, ali mislim da te dvije stvari nisu spojive. I to ne bi bila dobra poruka biračima.

Pitam vas to i zato što prije samo nekoliko mjeseci, na parlamentarnim izborima, niste bili u prvom Mostovom ešalonu. Uostalom, u Sabor ste ušli kao zamjena, samo zato što se Josip Katalinić svojom voljom odrekao saborskog mandata. Prati li vas sreća u politici?

Na prvim izborima (parlamentarnim, 2015.) bio sam na posljednjem mjestu na listi, a iako tada Most nije imao nikakvih sredstva za promidžbu, dobio sam 2500 preferencijalnih glasova. Dakle, bez ikakve kampanje, samo usmenom predajom. Želio sam biti zadnji na listi jer se do tada nisam bavio politikom. Bio sam novo lice, a prije toga nikada nisam bio pripadnik nijedne političke stranke. Očito su građani u mom učiteljskom i humanitarnom radu prepoznali kvalitetu koju bi političar trebao imati. Na lanjskim izborima bio sam drugi na listi i, zahvaljujući Josipu Kataliniću, možemo reći da je bilo i sreće. Pritom treba reći da se valjda u povijesti Sabora dotad nije dogodilo da se netko odrekne svog mandata zbog privatnih poslovnih obaveza, zbog kojih ne bi mogao kvalitetno obavljati zastupnički posao. Ali to je Most, po tome se razlikujemo od ostalih stranaka.

Što biste danas radili da je Katalinić odlučio ostati u Saboru?

Vratio bih se raditi u školu, u kojoj već 20 godina podučavam vjeronauk. I kad sve ovo završi, ja se vraćam u školu. Smatram da politika nije moje trajno zanimanje. U politiku sam ušao zbog ideala, zbog obveze prema sebi i građanima jer sam vidio da dvije najveće političke stranke ne nude nikakva rješenja. Kad je bila aktualna priča s Karamarkovim preslagivanjem (proljeće/ljeto 2016.) parlamentarne većine, od kolega i s lijeve i s desne strane dobivao sam poruke: 'Marko, ti si prekapacitiran da bi se vratio u školu.' Taj sam poziv shvatio kao podcjenjivanje profesorskog zanimanja. Oni su se šokirali kad sam im rekao da se želim vratiti u školu. Dakle, rekli su mi: 'Možeš dignuti ruku za Karamarka i četiri godine uživati u saborskoj plaći.'

Kažete da se vraćate u školu 'kad sve ovo završi' - kada vam istekne saborski mandat ili ako izgubite na svibanjskim izborima za gradonačelnika Zagreba?

Kada završi moj saborski mandat.

Znači, smatrate da su vam četiri godine zastupničkog mandata dovoljne da ispunite ciljeve zbog kojih ste ušli u politiku?

Ako čovjek u četiri godine ne uspije napraviti nešto, a trudit ću se jako da uspijem, onda je vrijeme da ode. Jer ja ne bih volio postati potrošeni političar. Već u drugom, trećem mandatu izgubite volju, postanete inertni, a meni nije cilj sjediti u Saboru i postati jedan od onih političara koji su godinama ondje, a zapravo ništa ne mijenjaju.

Mislite li da će vam biti lako sa saborske plaće od skoro 16 tisuća kuna neto vratiti se u školu na šest tisuća kuna?

Novac mi nije motiv. Kad sam radio u školi, radila je i supruga. Zajedno smo zarađivali ukupno 12 tisuća kuna. Supruga mi je bila godinu dana bez posla, no sada su ukupna primanja u našem kućanstvu malo veća nego prije. Priča s mojom ženom je zanimljiva baš zato što sam ušao u Sabor, a nisam želio, niti je ona željela zaposliti se u bilo kojoj državnoj tvrtki ili državnoj administraciji iako je jako kvalificirana. Inženjerka je zrakoplovstva. Radila je u privatnoj tvrtki koja je imala poteškoća pa je do neki dan tražila posao. Srećom, uspjela ga je pronaći, doduše na pola radnog vremena, ali ipak je to posao s redovitim primanjem.

Je li vam itko iz politike dao mig da vašoj supruzi može srediti posao?

Nije.

Što bi za vas bio dobar rezultat u utrci za gradonačelnika, a što bi po vama bio dobar rezultat za Mostovu listu za zagrebačku Gradsku skupštinu?

Ušli smo u ovu bitku s vrlo hrabrim očekivanjima jer znamo da možemo ponuditi istinsku promjenu u Zagrebu. Ne kozmetičku, kakvu nude ostali kandidati i kandidatkinje, nego stvarnu. A uspjeh bi mi bio ući u drugi krug. Mislim da moja ekipa i ja možemo to jer nudim drugačiju politiku, politiku racionalizacije troškova, politiku čistih ruku i prekida favoriziranja određenih interesnih skupina koje su nerijetko povezane i s kriminalom, odnosno korupcijom. Mislim da će građani prepoznati moj background zagrebačkog dečka iz kvarta. Što se tiče liste, trenutna konstelacija snaga daje naslutiti da će politički sastav Skupštine biti jako šaren. Most je na parlamentarnim izborima u Zagrebu osvojio 10-11 posto, a mislim da lista za Skupštinu može ostvariti još bolji uspjeh.

'Gradonačelnik Bandić je izgubio kompas, Zagreb vodi u političko ludilo'

Što mislite o Milanu Bandiću, čovjeku koji vlada Zagrebom već skoro dva desetljeća?

Grad Zagreb je, nažalost, postao sinonim za korupcijske afere i nepotizam. A Bandićevi potezi sugeriraju da je osobito u zadnje vrijeme izgubio kompas i počeo voditi Zagreb u svojevrsno političko ludilo. Smatram da je Bandić upravljao Zagrebom netransparentno, da se ponaša kao pijani milijarder te da se u Zagrebu nije ulagalo u dubinske, strukturne i strateške projekte.

Kad kažete da je Bandić u posljednje vrijeme izgubio kompas, na što točno mislite, što vas je kao stanovnika Zagreba posebno razljutilo?

Prvi sam od gradonačelničkih kandidata reagirao na uvođenje uniformi u škole. Kao čovjek koji je radio dvadeset godina u školi, znam da uniforme neće riješiti problem u školstvu, pa ni socijalne razlike među djecom jer su statusni simboli danas drugačiji. Recimo, mobiteli. Škole su danas toliko loše opremljene da čistačice moraju čistiti toalete vodom jer nema WC sanitara, a on govori o uniformama. Da ne govorimo o nedostatku informatičke opreme… Dakle, smatram da je to totalno promašen projekt, a radi se o velikom novcu. Da su sve škole prihvatile uniforme, ukupan trošak iznosio bi 20 milijuna kuna, ali su građani pokazali da su zreli jer je većina škola to odbila. Tih 20 milijuna kuna treba se utrošiti na opremanje škola. Zadnje što mi je upalo u oči Bandićeva je odluka da se ne sankcionira neplaćanja parkiranja i karata u tramvajima i autobusima. To je kap koja je prelila čašu. Zamislite da dođete s djetetom pred bolnicu, a ne možete parkirati - sva su mjesta zauzeta jer nitko ne plaća parking. A takvih će slučajeva, nažalost, biti.

Što mislite o protukandidatkinjama Anki Mrak Taritaš i Sandri Švaljek?

Obje su sudjelovale u strukturama vlasti gradonačelnika Milana Bandića. Anka Mrak Taritaš bila je njegova pročelnica za graditeljstvo, a Sandra Švaljek njegova zamjenica. Jasno je da su obje prepoznale to da Bandić više nije toliko jak i zato su sada krenule u bitku. Želim reći da njihov program ne bi Zagrebu donio istinsku promjenu. Gospođa Mrak Taritaš je već dvije godine u kampanji i morat će odgovoriti na nekoliko pitanja. Na primjer, tu je pitanje razdjelnika. Živim u Španskom, u kvartu u kojem su razdjelnici najvažnija tema poslije ove hladne zime. Ljudi su po naputku tadašnjeg HNS-ova ministra Ivana Vrdoljaka morali ugraditi razdjelnike, a iako štede, sada dobivaju veće račune za grijanje. Ako to nije pitanje za građane Zagreba, ne znam što jest. A što se tiče Sandre Švaljek, ona će morati odgovoriti na pitanje o ulozi HSLS-a u svojoj kampanji jer su HSLS-ovci i šef stranke Darinko Kosor podržavali Bandića, a Kosor je bio i predsjednik Gradske skupštine. Morat će odgovoriti i zašto se tako naglo okrenula protiv Bandića kada je on završio u Remetincu. Zaključit ću time da su i gospođa Švaljek i gospođa Mrak Taritaš surađivale s Bandićem kada je bio na vrhuncu moći i tada ni jedna ni druga nisu upozoravale na probleme u gradu, a koji su neriješeni od prvog Bandićeva mandata.

Nabrojite nam nekoliko najvažnijih točaka vašeg programa i rješenja za te probleme.

Okosnica našeg programa bit će racionalno upravljanje novcem Zagrepčana i fokusiranje na mlade, na obitelji i na djecu. Prvi potezi koji odmah mogu donijeti rezultate su, primjerice, ukidanje novčanih naknada političarima u školskim i vrtićkim odborima. Zagreb je jedini grad u Hrvatskoj koji političarima plaća tu naknadu. Ona iznosi oko 400 kuna po sastanku, a ti sastanci traju vrlo kratko. Grad Zagreb općenito previše troši na plaćanje političara pa nam je cilj ukinuti i naknade članovima mjesnih odbora jer 1400 ljudi prima naknadu, što znači da im se godišnje isplati oko 12 milijuna kuna. A mjesni odbori u našem kvartu ni o čemu ne odlučuju. Vječni gradski problem je i promet. Imamo rješenja i za statičan promet o kojemu nitko ne razmišlja. Kvartovske ulice su toliko prenatrpane automobilima da ljudi kruže po petnaest minuta oko svojih zgrada jer ne mogu pronaći slobodno parkirališno mjesto. Rješenje je da Grad putem javno-privatnog partnerstva sklopi ugovore o gradnji podzemnih garaža. Tako bi se riješio problem, gradske vizure bi bile iste, a zelene površine sačuvane. Novca ima jer vidimo da se naš novac troši na fontane. Promijenit ćemo i zabrinjavajuću činjenicu da je Zagreb na začelju kada je riječ o povlačenju novca iz europskih fondova.

Koliko Zagreb ima cestovnih mostova, a koliko bi ih po vama trebao imati?

Iako se zovemo Most, mi u kampanji nećemo spominjati to koliko bi mostova Zagreb trebao imati. Želimo najprije napraviti analizu gradskih financija kako bismo mogli racionalno upravljati zagrebačkim budžetom. Primjerice, Grad Zagreb za donacije godišnje izdvaja oko 420 milijuna kuna. Dakle, na donacije drugim gradovima, pa čak i gradovima u drugim državama. A taj se novac često koristi za izgradnju fontana, spomenika… Nemamo ništa protiv toga da Zagreb kao bogat grad pomaže drugim gradovima, ali želimo znati zašto i za što točno doniramo. Zašto se dio tog novca ne utroši za razvoj Zagreba?

'Postoji potreba za crkvama, problem je u netransparentnoj gradnji'

Gradonačelnik Milan Bandić često takve donacije, kad ste ih već spomenuli, daje i za sanaciju, dogradnju i izgradnju novih crkava. Je li i to nepotrebno?

I kao vjeroučitelj i kao vjernik smatram da duhovnu dimenziju čovjeka ne možete istrgnuti. Postoji potreba za gradnjom crkava u nekim kvartovima, međutim problem je to što se kod nas gradnja crkava odvija na vrlo netransparentan način - ljudi ne znaju kako će ta crkva izgledati, hoće li se narušiti vizura grada, hoće li se uzeti dio parka. Dakle, ja želim da građani znaju na koji način će biti izvedene takve gradnje.

Zašto bi uopće građani plaćali, zašto bi na bilo koji način Grad Zagreb trošio svoje prostorne i/ili financijske resurse kada znamo da Crkva ima jako puno i zemljišta i novca?

Ne slažem se s vama. Jer ako bismo tako gledali, onda bismo mogli reći i zašto financira neku kulturnu ustanovu. Slažem se da to treba biti transparentno, ali morate znati da su crkve u kvartovima postale mjesta ne samo molitve i mise, nego i mjesta u kojima mladi provode svoje vrijeme. U mom kvartu, u Španskom, znam da se u crkvi okuplja puno mladih.

Kad već tvrdite da su crkve i mjesto okupljanja i druženja, pa ako hoćete i odgoja mladih, je li onda možda primjerenije to da se vjeronauk poučava u crkvi, a ne (i) u državnim školama?

Mogu vam govoriti iz svog iskustva kao vjeroučitelja koji je dvadeset godina podučavao vjeronauk u školi. Meni su na vjeronauk išla i djeca koja nisu vjernici jer su smatrali da vodim zanimljive satove. Učenike sam vodio i u pravoslavnu crkvu i u džamiju. Vjeronauk u školi je na neki način prisutan u 90 posto sekularnih europskih država, u različitim oblicima ili pod drugim imenom (religijska kultura). Ono što je problem to je da vjeronauk u crkvama na neki način pati zbog vjeronauka u školama jer neki smatraju da je dovoljan onaj u školi. Ono što vam iz vlastitog iskustva mogu reći je da su škole sa sustavom vjeronauka postale mjesta multireligijskih susreta različitih kultura i vjera. U nekim školama imate situaciju da vjeronauk u jednom razredu drži islamski vjeroučitelj, a u drugom katolički.

Ali koliko je takvih slučajeva? To je ipak iznimka, a ne pravilo.

Imate to u Sisku, Kozari boku… Uostalom, svaki roditelj jednim potpisom može ispisati svoje dijete u svakoj školi.

Ne smatrate li kao pedagog da je loše to da djeca koja ne idu na vjeronauk samim time budu izolirana od svojih prijatelja iz razreda?

Kažem vam kako je to bilo kod mene, na mojoj nastavi. Ali imate izborne predmete, a u mojoj školi to su informatika i njemački jezik. Ta su djeca bila zbrinuta u školskoj knjižnici.

Rođeni ste u Zagrebu i to naglašavate kao adut u gradonačelničkoj kampanji. Zar zaista mislite da je to jako bitno?

Ne, rekao sam nekoliko puta kada su me novinari pitali da mi to nije prednost, ali ne smatram ni da mi je to mana. Želim razbiti mit da Zagrepčani super žive. Netko kaže da je ponosan Dalmatinac, netko da je ponosan Slavonac, a ja sam, eto, ponosan što sam Zagrepčanin.

U više intervjua jako ste naglašavali činjenicu da ste rođeni u Zagrebu i nabrajali ste sve kvartove u kojima ste živjeli.

Mislim da je bitna ta emocija, to da ste cijeli život živjeli u jednom, u svom gradu. Za emocije drugih kandidata ne mogu tvrditi ništa, ali mogu za svoje. Istinski volim Zagreb, poznajem svaki njegov kvart i nema ništa ljepše nego kad vas praktički u cijelom gradu pozdravljaju s 'bok, sused'.

Ali građani su na izborima u nekoliko navrata izabrali Bandića koji ne da nije rođen u Zagrebu, nego je rođen u selu u susjednoj državi.

Respektiram rezultat gospodina Bandića, ali morate imati na umu to da je on u svakoj kampanji imao na raspolaganju gradski proračun. Ove godine to mu je HDZ opet omogućio. Nije mu srušio proračun pa ima 7,5 milijardi kuna na raspolaganju. Na koncu, mislim da je moja prednost ta što znam iskreno komunicirati s ljudima u kvartu ili gradu i neću nikada biti odijeljen od tih ljudi jer su oni prije svega moji susjedi.

Kako komentirate rad Vlade?

Ide u dobrom smjeru, BDP raste. Naravno, ne može sve biti savršeno, a mislim da se tu Most pokazao kao faktor stabilnosti. U nekim stvarima imali smo različito mišljenje, ali smatram da se način komunikacije u ovoj, u odnosu na prošlu Vladu, promijenio na bolje.

'Imam osjećaj krivnje jer se nisam borio u Domovinskom ratu'

Jeste li se borili u Domovinskom ratu?

Nisam. Rođen sam 1973. i, kada je počeo rat, išao sam u srednju školu. Onda sam upisao Teološki fakultet. Ali žao mi je što se nisam borio, no brat mi je sudionik Domovinskog rata… To je jedna stvar za kojom žalim jer zajedništvo koje je tada vladalo u Hrvatskoj stvorilo je ovu državu.

Zašto žalite?

Na neki način imam osjećaj krivnje jer je puno maloljetnika otišlo u Domovinski rat, pogotovo iz moje navijačke supkulture. Tako da mi je žao.

Jeste li uopće služili vojsku i ako jeste, kada i gdje?

Bio sam u vojsci 1998. godine u Koprivnici, Rijeci i Zagrebu.

Kako gledate na inicijativu za ponovno uvođenje obaveznog vojnog roka?

Mislim da treba napraviti ozbiljnu analizu jer i jedni i drugi imaju argumente za, odnosno protiv. Ono što sam kao profesor vidio je da djeca danas stvarno u mnogim stvarima nisu samostalna. E sada, koliko bi im pomogla četiri tjedna vojske, nisam baš siguran u to.

Bavili ste se i humanitarnim radom, među ostalim na projektu izgradnje školske kuhinje u Africi. Koja je bila vaša uloga u tom projektu i o kojoj se državi radi?

Riječ je o projektu 'Marijini obroci'. Nakon što smo pogledali jedan film, učenici su to inicirali. Zadali smo si cilj da tijekom jedne školske godine skupimo 60 tisuća kuna da se izgradi školska kuhinja u Malaviju. Meni kao profesoru bilo je vrlo zanimljivo to da učenici u Malaviju zahvaljujući tom projektu dobivaju jedan siguran obrok u školi i time ih se zapravo prisiljava da je pohađaju. Jer mnoga djeca u toj državi jedini siguran obrok, zbog siromaštva, mogu dobiti u školi zahvaljujući tom projektu. A obrazovanje im je pak jedina prilika da se izvuku iz siromaštva.

Često naglašavate da je jedna od stvari koje su vas obilježile u formativnim godinama privrženost Dinamu, navijanje, Bad Blue Boysi… Jeste li se puno tukli na i oko stadiona?

Samo na legendarnoj utakmici Dinama i Crvene zvezde na Maksimiru. Nikada ni prije ni poslije.

Idete li još uvijek na utakmice Dinama?

Bio sam zadnji put na gostovanju hrvatske reprezentacije u Milanu, a zadnju utakmicu na Maksimiru gledao sam kada smo igrali tekmu protiv Intera. Jedan sam od navijača koji neće prestati ići na utakmice, uvijek ću ići, ali naravno rjeđe nego prije. Volim naglasiti da sam u zadnje dvije godine uključen u projekt navijača Futsal Dinamo, a ovaj 'veliki' Dinamo ne gledam na Maksimiru iz protesta prema upravi koja je uzurpirala klub zbog svojih mutnih interesa.

Znate li uopće kako stoji Dinamo na ljestvici HNL-a?

Drugi je i zaostaje za Rijekom četiri boda.

Što se treba dogoditi da ponovno počnete redovito navijati za Dinamo s maksimirskih tribina?

Bad Blue Boysi su jedina skupina koja još nije odustala od Dinama. Inače bi tribine bile skoro potpuno prazne. Sadašnja uprava Dinama vodi klub u krivom smjeru, a najviše joj zamjeram to što su ljudi zbog nje postali indiferentni prema Dinamu i što je izblijedjela ljubav Zagrepčana prema klubu koji je bio simbol otpora prema nepravdi nekadašnjeg režima koji je favorizirao beogradske ekipe. Dinamo je oduvijek imao gospodski štih, vodili su ga velikani poput Šibla i Hoffmana, a sada je poznat po Mamićevu prostačenju na presicama i izvlačenju novca na off shore račune, zbog čega je pokrenuto nekoliko sudskih procesa.

'Skandalozna je bila Bandićeva najava da će zaposliti brata ministra Marića'

Ako postanete gradonačelnik, s kime mislite voditi Grad i Zagrebački holding - predstavite nam svoj tim.

Tim još slažemo i bit će predstavljen kada se i ja službeno predstavim kao kandidat za budućeg gradonačelnika. Ne bih još izlazio s imenima. Priznajem da nemam ekspertnih financijskih znanja, ali mogu donositi ispravne i zdravorazumske političke odluke. Konkretno, Upravu Zagrebačkog holdinga izabrat ćemo na javnom natječaju. Mislim da je to dobra poruka. Zabrinjavajuća je činjenica da pola zaposlenika Holdinga nema odgovarajuću stručnu spremu.

Kako komentirate javnu ponudu gradonačelnika Milana Bandića da bratu ministra Gorana Marića može odmah srediti posao u Holdingu?

Bandić je tada rekao da je vrijeme da se zaustavi ludilo, a ja sam tada prvi put rekao da se slažem s njim. Vrijeme je da zaustavimo političko ludilo koje se događa u Gradu Zagrebu. A zaustavit će se u svibnju nakon gradskih izbora. Meni je to nevjerojatna poruka gradonačelnika Bandića, to je potpuno skandalozan potez.