'Takva ideja da se traže opširne liste i da se cijene prikupe na jednom mjestu vjerojatno je viđena u Federativnoj Republici Jugoslaviji', rekao je pa dodao da smo 90-ih godina znali kako se stvari rade kada se uvode promjene, recimo pitanje PDV-a, a ovo sada čak je neko vrijeme unatrag.

Smatra da je ova situacija čisti oportunizam, štoviše školski primjer oportunizma. 'U ovom trenutku ne možete napraviti ništa osim peglati vlastiti imidž u javnosti i očekivati da će vam to državljani honorirati. Država je trebala prošle godine u Zakonu u euru staviti odredbe, trebalo se promatrati cijene u periodu prije i sada da se to može usporediti', rekao je Mačkić za RTL.

'Ovo je pucanj u prazno, čisti teatar, jer ne znate kako su se cijene kretale. Ako se s '97. na '98. moglo svaki dan u medijima pratiti kako su se kretale cijene ključnih artikala, u vremenu kada imate društvene mreže, u čemu je problem da se to nije radilo. Za to treba strateški razmišljati i biti odgovoran u vođenju države, a ne samo paziti na vlastiti imidž', kaže.

Govori da nema zakonskog uporišta za kazne, barem ne u Zakonu o uvođenju eura. 'Ako se netko pozove na Zakon o zaštiti potrošača, pitat ću gdje je bio kada se inflacija pojavila, mi se s njom družimo, ona nije umjerena, galopirajuća je', ističe.

Kaže da Plenković pokreće harange

Smatra i da nikako nije bilo razloga za ovakvu reakciju premijera.

'Važno je reći, ovo je pokretanje harange, harange prema ekonomskim agentima, prije prema radnicima u radnom sektoru. Cijelo vrijeme imamo unutarnjeg neprijatelja s kojim se treba obračunati', govori.

'Ne može se tvrditi da neki nisu radili, ali kad podvučete crtu, ovdje je pitanje pravo siromaštvo. Euro vam daje usporedbu, ljudi su mogli vidjeti kako zapravo žive. Svjesni ste koliko ste bijedno plaćeni, koliko su mirovine bijedne, tražite žrtvenog jarca. Ako vodite državu, nije vaš posao da upirete prste u nekog', dodaje.

Dakle, kao što piše BBC, pjenimo se bez razloga.

'Tu dolazimo do pitanja koga inflacija opisuje kao brojka, najkraće nikog, najlakše bi se gledalo po razredima, onda možemo reći da inflacija najviše opisuje iskustvo najbogatijih. Najvažnije je da najsiromašniji više troše novac na hranu, bezalkoholna pića, koja su cjenovno neelastična - koliko god povisili cijenu, kupovat ću to, ali ću znati, zamjerit ću.

To je ta stvar percepcije, a znamo otprije da se percepcija ne poklapa sa stvarnom inflacijom, nemamo isti dohodak, ne kupujemo isto. Kada promatramo inflaciju, više od četvrtine čine hrana i bezalkoholna pića. Usluge kao što su frizerske, ponder je zanemariv u inflaciji, ali to je upravo upravljanje dojmom', naveo je.

Iluzija novca

U konačnici, prokomentirao je i činjenicu da ćemo saznati koliko su cijene porasle kada Državni zavod za statistiku izađe s izvještajem za siječanj.

'Zamislimo situaciju da je to na 15 posto, od mjeseca do mjeseca, što ćemo onda? Scena je sljedeća - bio je problem, mi smo se pojavili, pozvali sve ekonomske agente i oni su nas poslušali. Ma da, koja država to tako vodi, imaš regulaciju, imaš tijela kontrole i to se radi strateški. Na Baniji smo vidjeli kako se to radi, a nimalo strateški', govori.

Pojasnio je i istraživanje Business Psychology Laba koje govori da je jedna od najvećih posljedica uvođenja eura iluzija novca.

'Ako vam ja povisim plaću za pet posto, a cijene su rasle za pet posto, vaša kupovna moć neće rasti. Zamislite što imamo, uveden je euro, izgubili ste jednu decimalu na plaću, siromašniji ste, cijene su izgubile jednu decimalu, nećete razviti osjećaj za euro, cijene su privlačne. U uvjetima galopirajuće inflacije, rasta cijena, izgubili ste jednu nulu, osjećate se siromašnijima', tvrdi.

'Ekonomisti su trenirani tako da gledaju relativne cijene, većina populacije reagira na nominalni iznos i tu se javlja monetarna iluzija', dodaje. Savjetuje i da se sve množi s 10. 'Za osjećaj i za rast cijena, ili to ili tablice ili aplikacije za mlade', tvrdi.