U jeku globalnih nestabilnosti, Europa je krenula u val naoružavanja. Više od 800 milijardi eura bit će namijenjeno za opremanje vojski i jačanje vojne industrije diljem Starog kontinenta. Prijetnja iz Rusije, ali i nestabilnosti na Bliskom istoku te američke pretenzije prema Grenlandu dovele su do vrhunca zabrinutosti među europskim dužnosnicima.

Objava novog Global Firepower Indexa, odnosno analize jačine vojne moći 145 zemalja svijeta u ovom je osjetljivom trenutku pokazala kako se nije mnogo toga promijenilo. Procijenjeno je kako su Sjedinjene Države i dalje najmoćnija vojna sila svijeta, a prate je Kina i Rusija.

No, puno je zanimljivije vidjeti što se događa u našem dvorištu. Hrvatska je završila 74. na listi, u društvu Slovačke, Katra, Sudana, Jordana i Libije. Iako je članica NATO-a, nije najjača u regiji, jer je po indeksu vatrene moći Srbija završila na 63. mjestu.

Tko je bolji?

Ogromna ulaganja u vojsku, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić često je pravdao zbivanjima na rubu Europe, geopolitičkim nesigurnostima, ali i prijetnjama iz susjedstva. Vojni sporazum između Hrvatske, Albanije i Kosova on vidi kao prijetnju sigurnosti i suverenitetu Srbije, naročito u kontekstu Kosova, a u svojim često dramatičnim istupima naglašava kako će takvo okupljanje učiniti Srbiju ranjivom. No, i on je odgovorio sporazumom sa Mađarskom, što u domaćim krugovima nije naišlo na tako dramatične reakcije.

Hrvatska ulaganja u vojsku u značajnijem iznosu započela su tek prije desetak godina nabavkom helikoptera. U međuvremenu smo dobili i dva obalno-ophodna broda te modernizirali ručno naoružanje. Dalje od toga, ulaganja nije bilo sve dok nije nabavljeno 12 borbenih zrakoplova Rafale, a potom su stigli američki oklopnjaci Bradley.

Lista narudžbi, ali i troškova koje će to izazvati je duga. No, pravo je pitanje, čija je vojska jača - hrvatska ili srpska? To smo pitanje postavili stručnjaku za sigurnost, Marinku Ogorecu.

"Ono što je navedeno su uglavnom kvantitativni podaci, vezani za broj komada teške tehnike, pojedinih sustava naoružanja, broj vojnika. Srpska vojska je u tom kontekstu veća. Na kraju krajeva, Srbija je i brojčano veća od Hrvatske. Mora se priznati da se Srbija intenzivno naoružavala u posljednje vrijeme, ulagala je dosta u svoje sustave naoružanja što Hrvatska nije; praktički od 2000. do 2016. godine mi smo ulagali vrlo malo općenito u Oružane snage i sad to moramo nadoknaditi", ustvrdio je Ogorec.

Srbija u brojčanoj prednosti

Usporedbom dostupnih podataka, koji se i ne poklapaju u pojedinim skupinama naoružanja, pa i u ljudstvu, što zbog osjetljivosti informacija, što zbog nemogućnosti praćenja operativne zamjene bojnih sredstava, zaista ispada da je srpska vojska jača.

Gledajući aktivni sastav vojski, Oružane snage RH imaju 14.325 aktivnih pripadnika, uz pričuvu od 20.000 ljudi. Srpska vojska ima pak 25.000 aktivnih pripadnika, a podaci o pričuvi se uvelike razlikuju, pa se spominju cifre od dvije do čak 30 tisuća osoba. Velika je razlika i u paravojnim postrojbama, gdje Global Firepower Index navodi kako je u Srbiji čak 600.000 pripadnika, dok je u Hrvatskoj njih svega 2000. Dojam o jačanju vojske pojačava i ponovno uvođenje vojnog roka u Hrvatskoj, za kojeg su prvi ročnici već dobili pozive.

Gledajući naoružanje, Srbija prednjači u gotovo svim parametrima. Prema dostupnim podacima, imaju znatno više tenkova, čak 242. Otegotna okolnost je ovdje i činjenica da je Hrvatska od svojih 45 tenkova M-84 čak 30 komada donirala Ukrajini. U zamjenu bi trebala dobiti 44 njemačka tenka Leopard 2A8, ali oni će u uporabu ulaziti postupno. Provedbenim programom MORH-a u razdoblju 2024.-2028. predviđeno je da prvih 14 tenkova stigne tek 2027., čime će se zamijeniti postojeća flota.

Što se tiče oklopnih vozila, bilo naoružanih ili za pješaštvo, Hrvatska prednjači, a vjerojatno će tako i nastaviti s obzirom na to da je predviđena nabava još 30 oklopnjaka. Brojčano to možda i ne mora biti plus, s obzirom na to da je tendencija zamijeniti barem dio postojećih zastarjelih sustava.

Čiji Rafalei su bolji?

Što se tiče topništva, Srbija je ovdje više nego dvostruko jača, uspostavili su protuzračnu obranu s desetak baterija, dok mi ovisimo o dva topa i nešto ručnog naoružanja, no i to se planira promijeniti. Srbija u upotrebi ima 39 mahom borbenih zrakoplova, dok je Hrvatska na 12 Rafalea. Isti bi zrakoplovi trebali stići i u Srbiju zbog čega se povela rasprava - čiji su bolji.

"Hrvatska u ovom trenutku ima u potpunosti u službi operativno Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, Srbija te Rafale nema, tek će ih dobiti za nekoliko godina. Ali, najbitnije je nešto drugo, što je predsjednik prešutio - to je i da je Hrvatska članica NATO-a i da Hrvatska, zajedno sa Rafaleima, ima pristup određenim sustavima koje Srbija ne može imati na tim istim Rafaleima. (...) Jasno se može donijeti zaključak da su naši Rafalei puno operativniji i spremniji, nego što će biti srpski", poručio je ministar obrane Ivan Anušić na kritiku vrhovnog zapovjednika OSRH Zorana Milanovića da je Francuska nama prodala rabljene, a Srbima nove Rafale.

Što se tiče ostalih letjelica, odnosno helikoptera te zrakoplova za obuku i druge namjene, Srbija i dalje prednjači po broju, ali treba reći kako Hrvatska ima nešto suvremeniju opremu, ponajprije zahvaljujući nabavci helikoptera Kiowa i Black Hawk.

Što se tiče dronova, Srbija i ovdje prednjači, iako su za njih dostupni podaci čak i za male propelerce, kakve primjerice proizvodi naša Orqa.

Domaća mornarica bez fregata i korveta

Vrijedi izdvojiti i činjenicu da Hrvatska ima ratnu mornaricu, dok je Srbija zbog svog geografskog položaja svedena na riječnu flotu od nekolicine, mahom inžinjerijskih brodova i gotovo 30 čamaca. Istina, domaću mornaricu još uvijek trese spor između MORH-a i brodograditelja koji bi ove godine, prema planovima, trebao isporučiti preostala tri obalno-ophodna broda, ali i činjenica da nemamo fregate, korvete niti nosače letjelica.

"Nemamo obalno-ophodne brodove, potrebni su nam brodovi za ostvarivanje premoći na pomorskom ratištu u kontekstu našeg obalnog dijela, a to su korvete", ustvrdio je Ogorec.

Moguće je da će HRM te brodove dobiti u nekom trenutku. Naime, još najesen se pisalo o tome da će Hrvatska nabaviti dvije potpuno opremljene korvete vrijedne 1,6 milijardi eura. Ministar Anušić je u jednom trenutku iznio mogućnost da bi domaća gradilišta u sklopu europskog projekta jačanja vojnih kapaciteta mogla graditi takve brodove, ali zasad konkretnijih informacija o tim planovima nema.

Vojni šoping

Što se tiče nabavne liste, osim tenkova Leopard i korveta, na njoj su protudronska obrana SKYctrl, samohodne 155-milimetarske haubice Caesar MK2 s pripadajućom opremom, 420 kamiona Tatra, turske dronove Bayraktar te raketne sustave HIMARS te 30 novih oklopnjaka Patria.

Cijena svega se kreće oko tri milijarde eura. Dio toga, u iznosu od 1,7 milijardi eura će biti financiran i iz mehanizma SAFE, ukupno vrijednog 150 milijardi eura. Ne treba zaboraviti niti činjenicu da je NATO od svojih zemalja članica tražio da do 2035. povećaju svoja ulaganja u obranu na pet posto BDP-a.

"Ima puno toga što treba nadoknaditi, a što nije nadoknađivano u zadnjih skoro 20 godina i naravno da to košta. Sad se opremamo kako smo se trebali opremati puno ranije. Stvarno se ulaže u Oružane snage. No, to je dosta dugotrajan proces koji je složen i treba vremena. Treba znati da ni oružani sustavi nisu dostupni kako se tko sjeti. Moramo čekati da se ti tenkovi proizvedu, da se haubice osposobe...", poentira Ogorec.

No, za razliku od Hrvatske, koja nabavlja naoružanje njemačkog, američkog i francuskog porijekla, susjedna Srbija se i dalje drži uglavnom istočnih dobavljača.

"Kupili su od Rusa protuzračni sustav Pancir S1, kupili su od Kineza sustav za srednje i velike visine, tako da se oni nemaju namjeru odreći istočnog modela. Imaju različite sustave tehnike i tehnologije i to je njihova koncepcija", smatra stručnjak za obranu.

Osim Rusa i Kineza, Srbi nabavljaju vojnu opremu i od Francuza te Izraelca, ali se oslanjaju i na vlastitu proizvodnju, pa tako proizvode protudronske sustave, radiogoniometre, PZO kratkog dometa PASARS, dronove, streljivo te navođene protutenkovske projektile.

Bitna je tehnika, ali i motivacija

Nakon ovog poduljeg izlaganja svih ratnih eksponata po kojima je Srbija, barem na papiru, jača od Hrvatske, vrijeme je i za konkretne zaključke. Naime, u ratovanju nije uvijek bitno tko ima koliko ljudstva i naoružanja. Najbolje se to vidi na primjeru Ukrajine, koja gotovo četiri godine odolijeva ruskim napadima.

"Ima jako puno čimbenika koji utječu kako će se vojska ponašati u borbi, prije svega borbeni moral i motivacija. Nije samo tehnika ta koja će prevladati. Kako će se to upotrijebiti i na koji način, to je taktika borbenih djelovanja i neka druga priča koja ovisi o umiješnosti zapovjednika, motivaciji boraca koji to provode, situaciji na terenu, cijelom nizu parametara koje se ne mogu procijeniti brojčano", smatra Ogorec.

Uzimajući to u obzir, domaći je stručnjak ustvrdio kako se snaga pojedine vojske gleda na drugačiji način. Tako smatra da je i Hrvatska vojska, unatoč očitim nedostacima dovoljno jaka te da se, kao članica NATO-a, ne može smatrati lakom metom.

"To ovisi o tome koga percipiramo za protivnika i tko bi nam mogao biti protivnik. U tom kontekstu se to može razmatrati. Nisam siguran da je Srbija u ovom kontekstu ozbiljan protivnik, za sada. Na kraju krajeva, kad govorimo o situaciji u samome sukobu, imamo jako puno elemenata koji igraju ulogu", zaključio je Ogorec.