Tvrtka L3Harris Technologies izvijestila je ovih dana da je uspješno dovršila integraciju svoje nove rakete Red Wolf na avion OA-1K Skyraider, proizvod L3Harrisa i Air Tractora. Prema navodima proizvođača, integracijom je potvrđeno da on može primijeniti umreženo višenamjensko oružje za distribuirane udare koje će koristiti Marinski zbor i Ratna mornarica SAD-a te Zapovjedništvo za specijalne operacije.

Stručnjaci navode da je zrakoplovna strana ovog para znatno robusnija nego što bi se moglo zaključiti iz njegova poljoprivrednog i vatrogasnog podrijetla. L3Harris ističe da Skyraider II nudi šest sati leta u borbenom radijusu od 370 kilometara, fleksibilno borbeno opterećenje od 2,7 tona, kratke performanse polijetanja i slijetanja te više komunikacijskih sustava i podatkovnih veza za povezivanje u vidnom polju i izvan njega. Uz to, na njega se mogu ugraditi elektrooptički i infracrveni senzori, kao i druga oprema za izviđanje putem modularne arhitekture otvorenih sustava.

Valja reći da avion ima Pratt & Whitneyjev turboelisni motor od 1600 konjskih snaga na osovini, bruto težinu od 7,2 tone i domet od 2400 kilometara s dodatnim spremnikom goriva. Pohvalno je i to da Skyraider II za polijetanje i slijetanje treba pistu dužine 365 metara, a analitičari ističu da je konfiguracija njegova podvozja ključna za to da mu novi projektil Red Wolf bude značajan, a ne kozmetički dodatak.

Višeplatformska arhitektura oružja

Skyraider II, naime, ima osam krilnih točaka za oružje težine do 225 kilograma, dvije središnje točke za naoružanje težine do 500 kilograma i unutarnje krilne točke optimizirane za topove kalibra od .50 do 20 milimetara. To u praksi znači da platforma nije ograničena na nošenje jednog egzotičnog oružja, već se može konfigurirati kao zrakoplov mješovitog tereta koji kombinira streljivo za izravni napad, topovsko naoružanje, izviđačko-špijunske senzore, gorivo i lansirne efekte. Ta fleksibilnost omogućuje mu da sažme arsenal izvođenjem naoružanog nadzora, podrške udaru te umrežavanja senzora i strijelaca u jednom letu.

Proizvođač i brojni analitičari vjeruju da je raketa Red Wolf naoružanje koje mijenja taktičku geometriju. L3Harris je opisuje kao višenamjenski sustav za precizne udare na velike udaljenosti, s proširenom mogućnošću zadržavanja i djelovanja na daljinu. Prema službenim materijalima L3Harrisa, ova raketa je pokazala visoke podzvučne performanse, domet od 370 kilometara na malim visinama, mogućnost krstarenja do 60 minuta, komunikaciju izvan linije vidljivosti i autonomne angažmane preko horizonta. Sustav je također više puta testiran u letu na zračnim i zemaljskim platformama, uključujući lansiranja iz helikoptera tipa AH-1Z, što je važno jer pokazuje da Red Wolf više nije samo koncept na papiru, već sve zrelija višeplatformska arhitektura oružja.

Mogu ih koristiti specijalci

Prema mišljenju stručnjaka s portala The Army Recognition, s operativnog stajališta ova konfiguracija ublažava uobičajenu slabost lakog turboelisnog jurišnog zrakoplova što se tiče preživljavanja u modernom bojnom prostoru. Američko Zapovjedništvo za specijalne operacije eksplicitno je dalo do znanja da Skyraider II nije namijenjen 'miješanju' s lovcima pete i šeste generacije, ali kada robusni zrakoplov može satima ostati iznad glave, djelovati s ograničenih pisti u blizini razjedinjenih snaga i lansirati raketu na udaljenost od gotovo 400 kilometara, izvan mnogih lokalnih prstenova prijetnje, on prestaje biti samo primitivno oružje u dopustivom okruženju.

Stručnjaci su uvjereni da bi paket koji čine Skyraider II i Red Wolf mogao podržati timove za specijalne operacije, pomorske obalne patrole, misije osiguravanja granica, protuterorističke racije i ekspedicijske odgovore na krize s improviziranih lokacija, na kojima su mlažnjaci, veliki izviđački i nadzorni zrakoplovi ili složeni paketi podrške preskupi ili preglomazni. Pored toga, avion sa sposobnošću kratkog uzlijetanja i polijetanja i repnim kotačem može se približiti podržanim snagama, a rezultat je slojevita taktika u kojoj platforma s posadom ostaje postojana i povezana dok jednokratni ili oporavljivi projektil preuzima rizičniji završni dio misije.

Pristupačan odgovor za sukobe ograničenog intenziteta na Indopacifiku

U toj jednadžbi važne su i karakteristike preživljavanja samog zrakoplova. Air Tractor ističe balističko staklo, samozatvarajuće spremnike i vodove goriva, njegovo brzo pražnjenje, ojačani kokpit sa zaštitnim kavezom, teški stajni trap te mogućnosti za sustave upozorenja na rakete i protumjere. Ništa od toga ne čini platformu neprimjetnom, ali otežava njezino uništavanje u područjima s niskom infrastrukturom, u kojima često djeluje zrakoplovstvo specijalnih operacija. U kombinaciji s niskim operativnim troškovima i malim prostorom za održavanje, konfiguracija podržava visoku stopu borbenih letova i model s prednjim baziranjem, a njega je puno lakše održavati od prisutnosti naslijeđenih brzih mlažnjaka.

Za Sjedinjene Države veća strateška vrijednost leži upravo u zajedničkoj pristupačnosti i zajedništvu naoružanja. Ako L3Harris može standardizirati sučelja, softver i integraciju upravljanja misijom u helikopterima, lakim zrakoplovima s fiksnim krilima i kopnenim lanserima, objašnjavaju analitičari, SAD time dobiva svojevrsnu obitelj učinaka umjesto jednog streljiva. Podržava to i zahtjev Pentagona za pristupačnom masom, skraćuje tzv. lance eliminacije neprijatelja i daje zapovjednicima ekonomski jeftino rješenje na bojištima na kojima količina, upornost i odziv mogu biti jednako važni kao i izvrsne performanse.

Pritom je jasna pomorska logika SAD-a u slučaju otvorenog sukoba s Kinom. Nisko prepoznatljiv logistički otisak, ekonomičnost i umreženo oružje stvaraju koristan alat za otočne lance, raspršene obalne operacije i podršku partnerskih snaga. Karakteristike Red Wolfa izvan linije vidljivosti i autonomnog djelovanja iznad horizonta osobito su relevantne u regiji u kojoj su udaljenosti ogromne i distribuiranim postrojbama je potreban pravovremeni udar bez čekanja na oskudna vrhunska sredstva. U tom smislu konfiguracija ne zamjenjuje lovce, bombardere ili veće izviđačko-špijunske zrakoplove, već samo popunjava rastući jaz između njih, nudeći trajniji i jeftiniji sloj borbenog zrakoplovstva koji i dalje može duboko dosegnuti kada je naoružan pogodnim naoružanjem.

Ovu najnoviju integraciju treba gledati kao rani pogled Pentagona na dokazani borbeni model u obliku robusnog zrakoplova koji nosi modularno lansirano oružje produženog smrtonosnog dometa, održava trajnost i smanjuje izloženost platforme s posadom. Ta kombinacija neće sama po sebi dominirati gusto integriranom protuzračnom obranom, ali bi mogla postati jedna od najkorisnijih sposobnosti u američkom inventaru za neredovito ratovanje, pomorsku sigurnost, podršku partnerima i selektivno vođenje kampanja ispod praga koji opravdava raspoređivanje vrhunskih borbenih zrakoplova.