Stav američkog predsjednika Donalda Trumpa prema Rusiji ovog tjedna dijametralno je suprotan od onog što smo gledali koncem prošlog. Nakon razgovora šefova diplomacije dviju država – Marca Rubija i Sergeja Lavrova – na kojem se, između ostalog, trebao pripremiti i okvir za sastanak njihovih predsjednika, Trump je iznenada promijenio ploču i odgodio ga za neka bolja vremena.

U još jednom diplomatskom saltu podržao je inicijativu Europske unije i ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, a oni se zalažu za momentalni prekid vatre i zamrzavanje linije bojišta, što u trenutnim okolnostima za Ruse, koji inzistiraju na predaji cijelog Donbasa, očekivano, ne dolazi u obzir.

A onda je uslijedio još jedan šok: predsjednik poznat po svojoj prevrtljivosti i nekonzistentnosti zadao je sankcije Rusiji i to srcu ruske naftne industrije – kompanijama Lukoil i Rosnjeft. Ruski predsjednik Vladimir Putin to je nazvao neprijateljskim činom, a njegov bliski suradnik Dmitrij Medvedev, poznat po oštrijoj retorici, otišao je korak dalje i nazvao to činom rata. Rusija uporno ponavlja da do dugoročnog mira ne može doći ako se ne riješe korijenski uzroci sukoba u Ukrajini.

Na što točno Rusi misle pod time i što je moglo nagnati Trumpa da odgodi sastanak s Putinom u Budimpešti? U kojem scenariju bi Rusija eventualno pristala na prekid vatre i što na osi SAD-Ukrajina-Rusija možemo očekivati u nadolazećem razdoblju? Sve su to pitanja koja se sada nameću, a potencijalne odgovore na njih potražili smo od bivšeg hrvatskog veleposlanika u Rusiji Bože Kovačevića.

'Putin je očito ostao uporan u svom pristupu. Trumpov pristup je problem solving, a Putinov je strateški. On smatra da je uzrok rata u Ukrajini prethodni poremećaj u američko-ruskim odnosima. Iz njegove perspektive, pretpostavka za moguće razgovore o Ukrajini je prethodna normalizacija odnosa s Amerikom', kazao je Kovačević za tportal.

No što bi to u ovom slučaju podrazumijevalo?

Putinu od Trumpa treba potvrda statusa Rusije kao velesile

Kovačević smatra da u ovoj fazi, prije samog razgovora o podjeli teritorija, ruska strana traži i neke druge opipljive dokaze Trumpove odanosti.

'Da bi se uopće moglo razgovarati o teritoriju, Rusija je očekivala da će joj Amerika ili ukinuti ili ublažiti neke sankcije te vratiti imovinu diplomatskih predstavništva koju je SAD zaplijenio u okviru istrage o ruskoj umiješanosti u predsjedničke izbore. Pretpostavljam da je Moskva očekivala i intenziviranje bilateralne komunikacije o problemima globalne i regionalne sigurnosti. To bi za Rusiju bila potvrda statusa velesile, a Trump očito ni s kim nije spreman o tome razgovarati, pa ni s Putinom', kaže on.

Moskvi je, dodaje, trebalo da Amerika učini neku gestu dobre volje na temelju koje će Putin moći svjetskoj i ruskoj javnosti reći da je Rusija ravnopravan partner i da joj Amerika ništa ne nameće, nego da oni istinski dogovaraju ishod tih sastanaka. A Rubio to očito nije ponudio na jelovniku dok je razgovarao s Lavrovom o prijedlogu zaključaka koje bi Putin i Trump potpisali u Budimpešti.

'Možda je Trump bio pod pritiskom svoje stranke ili dijela javnosti pa je zaoštrio retoriku prema Rusiji. Ali je vrlo vidljivo da mu je ponestalo strpljenja zbog Putinove nepopustljivosti jer je njegov prijedlog za Rusiju više nego velikodušan – ipak je to prijedlog o kapitulaciji Ukrajine. Samo što Trump nudi američku verziju te kapitulacije, a Putin inzistira na ruskoj', kaže Kovačević, dodavši da ovo može biti i korak prema daljnjem produbljivanju napetosti s Amerikom, što je sasvim sigurno suprotno od onoga što bi htjela Rusija.

Koliko su američke sankcije težak udarac za Rusiju?

Iako je i Bijela kuća ostavila otvorenom mogućnost sastanka Putina i Trumpa, uslijedile su američke sankcije zbog kojih su cijene nafte u svijetu odmah skočile. To zasigurno ne ide na ruku ni samom Trumpu, što je jedan od razloga zbog kojih je toliko i oklijevao napraviti taj korak. Istovremeno je Europska unija usvojila 19. paket sankcija Rusiji, ovaj put udarajući i na ruski ukapljeni plin (LNG), a on je dosad u velikoj mjeri napajao europske zemlje.

Pored toga što je Putinu osobit trn u oku bilo koji oblik prisiljavanja za pregovarački stol jer želi razgovarati na ravnopravnoj osnovi, ove sankcije predstavljaju doista težak udarac za rusku ekonomiju.

'Nedvojbeno će to povećati rusku ovisnost o Kini. Koje će biti daljnje posljedice, to još uvijek ne znamo. No dosadašnji pokušaji Zapada svodili su se na to da se cijeli svijet mobilizira protiv Rusije. Rezultat svih tih politika zapravo je taj da se Zapad izolirao od ostatka svijeta i intenzivirao vanjskotrgovinsku razmjenu drugih zemalja s Rusijom. Hoće li posljedice ovih sankcija ići u tom smjeru ili će neke države odustati od trgovine s Rusijom zbog straha da bi i same mogle biti izložene američkim sankcijama, to je otvoreno pitanje. Ali ovakvo zaoštravanje u odnosima je de facto najava rata', smatra Kovačević.

Pritom je Kina, koja se i sama mjesecima bori s Trumpovim najavama o nametanju golemih carina, već najavila privremenu obustavu kupnje ruske nafte koja se prevozi morem. I to u trenutku u kojem i indijske rafinerije, najveći kupci ruske nafte koja se prevozi tankerima, planiraju značajno smanjiti uvoz iz Moskve da bi poštovale američke mjere uvedene zbog ruske invazije na Ukrajinu.

Strah od šireg rata sve veći: Postoji li drugi put?

Rat u Ukrajini uskoro ulazi u četvrtu godinu. Podrška toj zemlji na koju je izvršena invazija u europskoj javnosti je neupitna, ali istovremeno sve više raste nezadovoljstvo zbog posljedica zapadnih politika u rješavanju sukoba s Rusijom. Džepovi su sve plići, potencijalno širenje rata spominje se gotovo svakodnevno, Europa se debelo naoružava, a uz sve to dronovi malo-malo upadaju u njezin zračni prostor.

Kovačević ističe da mu je potpuno nejasno zašto se u Europi odbacuju diplomatski napori kao mogući put prema sprječavanju izbijanja rata.

'Usporedno s inzistiranjem političkih elita u Europi na zaoštravanju huškačke retorike raste strah od rata. Sasvim je razumljivo to da se u vremenu ovako krajnje zategnutih odnosa razmišlja o jačanju obrambenih sposobnosti, ali je sasvim nerazumljivo zašto izostaju diplomatski napori usmjereni na sprječavanje izbijanja rata. Cjelokupna europska politika na retoričkoj razini oblikovana je kao da Europa želi daljnju eskalaciju i rat umjesto da se prikloni diplomatskim rješenjima za traženje mira', naglašava Kovačević.

Putinu, kaže, nedostaje poštovanje Zapada – on želi na ravnopravnoj osnovi odlučivati o europskoj sigurnosti, a to mu Zapad ne dopušta i upravo zbog toga vodi rat.

'Može li pitanje časti – koliko god to iracionalno bilo – biti dovoljan razlog da cijeli svijet zarati? Ali činjenica je da će pametni diplomati mirnim putem pronaći ona rješenja koja se inače postižu ratom. A Europa se sada ponaša kao da ono što može riješiti diplomacija želi ostvariti ratom', kaže on.

No što je to diplomacija ako Ukrajina mora dati dio svog teritorija Rusiji? Kovačević smatra da do toga ne mora nužno doći.

'Diplomatska rješenja ne moraju odmah dati rezultate. Suodgovornost Zapada za izbijanje ukrajinske krize je nedvojbena, ali Zapad svu odgovornost želi prevaliti na Rusiju i želi da Ukrajina pobijedi Rusiju bez izravnog sudjelovanja Zapada. Dakle – Zapad je svjesno žrtvovao Ukrajinu u ovom slučaju', dodaje.

Dok na dnevnom redu ne bude i tema odgovornosti Zapada za izbijanje rata u Ukrajini, Putin neće pristati na primirje ili dok ne bude vojno poražen, smatra Kovačević.

Tomahawk: Posljednja crvena linija ili ruski blef?

Pritom bi Trumpov pristanak na prodaju dalekometnih raketa Tomahawk Ukrajini preko zapadnih posrednika zasigurno bio velik udarac za Putina. Koliko je zbog njih nervozan, pokazalo se i prošlog četvrtka, kad je uoči sastanka sa Zelenskim, na kojem se trebalo razgovarati o tom moćnom oružju, inicirao razgovor s američkim predsjednikom. Zelenski sada vjeruje da će Trump u danom trenutku popustiti kada su pitanju i rakete Tomahawk, kao što je sada popustio sa sankcijama. Rusija s druge strane uporno tvrdi da bi to značilo eskalaciju. Dokle je spremna ići?

'Političke posljedice moguće upotrebe Tomahawka bile bi za rusku vlast izrazito nepovoljne. To bi Putinu otežalo situaciju jer bi se u tamošnjoj javnosti bjelodano pokazalo da se ne radi ni o kakvoj specijalnoj operaciji u Ukrajini, nego o ratu u koji je uključena cijela Rusija i svi njezini građani. Kakav bi bio njihov odgovor na to, već je drugo pitanje, posebice uzmemo li u obzir njihovu nuklearnu doktrinu', ističe.

Ruska nuklearna doktrina naime nalaže da upotreba oružja, neovisno o tome je li nuklearno ili nije, a koje ugrožava sigurnost Ruske Federacije te je proizvedeno u zemljama koje su nuklearne sile, Rusiji daje pravo da upotrijebi nuklearno oružje protiv tih država.

'To je, čini mi se, posljednja crvena linija i ne bi je bilo dobro prekoračiti. Ukrajinci govore da su te crvene linije ruski blef jer su ih dosad više puta postavljali, pa kad su prekoračene, nije se dogodilo ništa. Možemo li biti sigurni da nakon potencijalnih intenzivnih napada na unutrašnjost Rusije ona neće odgovoriti napadom na zemlje koje opskrbljuju oružjem Ukrajinu', pita se ovaj diplomat.

Ruska vlast je u panici

Na pitanje misli li da bi Putin doista bio spreman na takav korak, Kovačević kaže da učestale prijetnje Rusa nuklearnim oružjem jesu znak panike – posljedica činjenice da Rusija nije uspjela u svom primarnom cilju, a to je okupacija cijele Ukrajine, niti uspijeva osvojiti cijeli teritorij četiriju okupiranih ukrajinskih pokrajina.

'Ruska vlast osjeća se ugroženom i sada se ponašaju kao čovjek koji je stjeran u kut, a ne želi se predati – učinit će sve očajničke korake da našteti onima koji je napadaju', dodaje.

Znak panike, pretpostavljamo, mogli bi biti i misteriozni dronovi koji u posljednje vrijeme ulaze u zračni prostor europskih država.

'Ako su ruski, onda su znak panike. Ako su zapadni, onda je to provokacija onih koji bi htjeli da se izazove rat, a ako su posljedica rusko-zapadnih nastojanja, onda to pokazuje da oni koji žele rat ne poštuju nikakve granice i linije razgraničenja, već samo žele zaraditi na tome', kaže.

Što slijedi?

No kakav razvoj događaja možemo očekivati nakon nametanja teških sankcija Rusiji?

'Treba se sjetiti da je Trumpova politika 'America First', a Putinova je 'Russia First'. Možda se iz europske perspektive čini da se Trump ovim potezom želi prikloniti Europi, međutim on neće pristati na ono što ona želi, a to je da Amerika u interesu Europe ratuje protiv Rusije. Trump će neograničenom prodajom oružja Europi omogućiti da ona ratuje protiv Rusije', kaže.

Pritom je vrlo nezahvalno govoriti o Trumpovim sljedećim potezima jer su se oni dosad pokazali vrlo nekonzistentni. Upravo ta nekonzistentnost, smatra Kovačević, ima kao posljedicu povećanje razine nesigurnosti u međunarodnim odnosima i napetosti unutar SAD-a. Sve to rezultira erozijom uobičajenih predodžbi o tome što su zapadne vrijednosti i potpunom dezorijentacijom sve većeg broja država i njihovih građana.

'Trumpova politika je politika bezobzirnog ignoriranja saveznika, koje tretira samo kao vazale, i politika respekta prema moćnim suparnicima na način na koji se mafijaški lideri odnose jedni prema drugima', dodaje.