Požar koji je zahvatio Studenok stigao je iz obližnjeg nacionalnog parka, udaljenog 23 kilometra. Širio se vjetrom i suhom travom, dok su u pozadini detonirale mine i neeksplodirana ubojita sredstva, ostavljena još od ruske okupacije. Svaka eksplozija raspršivala je užarene krhotine, zapaljene grane i komade drveta. Tek kasno navečer, kad se vjetar smirio, vatrogasci su uspjeli ući u selo i obuzdati vatru.

Kad su se stanovnici vratili, zatekli su spaljene kuće, crne stabla i iskrivljene ostatke metalnih konstrukcija – novi sloj razaranja na već ratom uništenom tlu, piše The Guardian.

Požari koji gutaju front

Prema podacima državnog poduzeća Šume Ukrajine, u prvih osam mjeseci ove godine Harkivska oblast bila je žarište 60 posto svih šumskih požara u zemlji. Samo taj jedan požar u Studenoku spalio je više od 6000 hektara šume.

Oni pak više nisu iznimka, već nova stvarnost. Godina 2024. bila je najgora otkad postoje mjerenja – gotovo milijun hektara zemlje izgorjelo je diljem Ukrajine, što je dvostruko više nego u cijeloj Europskoj uniji u istom razdoblju. Satelitske analize The Guardiana i Kyiv Independenta pokazuju da se vatra širi u luku duž bojišnice, posebno u Donjeckoj, Luhanskoj i Zaporiškoj oblasti.

Za razliku od kanadskih ili sibirskih megapožara, koji traju mjesecima, oni u Ukrajini su brojni, manji i česti – gotovo uvijek ih pokreću eksplozije granata i mina. Ratom razorena zemlja, pregrijano tlo i suša stvaraju savršenu oluju: iskre koje se ne mogu gasiti jer teren vrvi ostacima eksplozivnih naprava.

Vatra pod dronovima

U toj vatri gasitelji postaju mete. U nacionalnim parkovima poput Kamjanske Siči, čiji se teritorij prostire uz samu crtu bojišta, vatrogasci i čuvari prirode redovito su napadani dronovima.

'Dok gasimo požar, dvojica kolega uvijek stoje s puškama i paze da se ne pojavi dron', kaže Serhi Skorik, ravnatelj parka koji je izgubio dom u ruskoj okupaciji 2022. godine. 'Oko polovice puta, dok radimo, nad nama se pojavi dron i moramo ga oboriti.'

Ruske postrojbe na društvenim mrežama objavljuju snimke napada na označene vatrogasne kamione i spašavatelje. Često koriste tzv. double-tap taktiku: prvo napad izazove požar, a zatim drugi dron udara u vatrogasce koji su ga došli gasiti. Takvi napadi, ako su namjerni, predstavljaju ratni zločin prema međunarodnom pravu.

Zbog stalnih napada vatrogasci su isprva koristili uređaje za ometanje dronova, ali nova generacija letjelica otporna je na ometanje. Sada se brane lovačkim puškama, boreći se istovremeno protiv vatre i napada iz zraka.

Zemlja pod minama

Vatra nije jedina opasnost. Ukrajina je prekrivena minama – na njenom tlu nalazi ih se više od dva milijuna. Te eksplozivne naprave ne samo da ubijaju, nego i potpaljuju okolnu vegetaciju, šireći požare i onemogućujući pristup gasiteljima.

'Naša šuma je kao polje smrti – prije nego što krenemo gasiti, pirotehničari moraju pregledati teren', kaže Skorik. U izjumskoj šumariji čak 90 posto površine još je minirano.

Mine i neeksplodirane granate usporavaju obnovu šuma – stručnjaci procjenjuju da će trebati desetljeća prije nego što se zemlja bude mogla sigurno pošumljavati.

Ekološka katastrofa koja traje desetljećima

Znanstvenici upozoravaju da će posljedice biti dugoročne. Rat i vatra brišu stoljećima građene ekosustave, a šume koje su regulirale vodene tokove i štitile poljoprivredna zemljišta sada su pretvorene u pepeo. Bez njih plodnost tla opada, a erozija i suše postaju sve češće.

Ekologinja Katerina Polianska obišla je ratom uništene nacionalne parkove Sviati Hori i Kreidova Flora, gdje su vapnenačke padine i rijetke borove šume potpuno uništene. 'Možda će trebati 70 ili 80 godina da se te šume oporave – ako se uopće oporave', kaže ona.

Usprkos svemu, neki ne odlaze. Skorik, koji danas živi u podrumu zgrade nacionalnog parka, nastavlja borbu. S malim timom radi na razminiranju terena i zaštiti preostalih staništa između novih požara.

'Ovo je moje dijete. Ja sam ga stvarao od početka', kaže. 'Ako ne mi – tko će?'