Bježeći od rata sredinom devedesetih godina, grupica bosanskih Hrvata doselila se u gradić u američkoj državi Kentucky. Jedna od žena, danas 70-godišnjakinja, još je u radnom odnosu kao pomoćna radnica u Wallmartu, najvećem trgovačkom lancu na svijetu s 1,5 milijuna zaposlenih u SAD-u i 700.000 njih u 27 zemalja.

Nakon obveznih deset godina staža odrađenih u Sjedinjenim Državama mogla je s napunjene 62 godine otići u prijevremenu mirovinu koja joj jamči mjesečno 520 dolara (3450 kuna) primanja, sa 66 godina imala bi 735 dolara (4877 kuna) mirovine, a s navršenih 70 ostvaruje pravo na 843 dolara (5594 kune). No žena je odlučila raditi puno radno vrijeme još koju godinu jer joj se mirovina povećava sa svakom godinom radnog staža. U svojoj radnoj sredini ipak nije najstarija. Prema njezinoj procjeni, desetak zaposlenika približilo se osamdesetima...

Rintaju dok mogu stajati na nogama

Tako je to u Americi. Pravila su jasna: tko više i duže uplaćuje u mirovinske fondove, u trećoj dobi igra tenis i putuje kruzerima, a oni drugi rintaju dok mogu stajati na nogama.

Ali slučaj starijih zaposlenika u Wallmartu nije izuzetak. Od 1998. godine u SAD-u je zabilježeno povećanje zaposlenosti za 22 milijuna osoba, no glavni uzrok nije ni dinamičnost Silicijske doline ni poduzetnička energija njujorških hipstera preseljena s Manhattana u Brooklyn, nego većina zaposlenika starijih od 55 godina, piše portal Quartz. U tom razdoblju zaposlilo se 16 milijuna osoba u životnoj dobi od 55 do 64 godine i šest milijuna starijih od 65 godina, cijela Hrvatska i pol.

U Njemačkoj, u kojoj je zaposlenost u istom periodu porasla za pet milijuna, 70 posto odnosi se na starosnu grupu od 55 do 64 i 16 posto na osobe starije od 65 godina. U Velikoj Britaniji od šest milijuna novih radnih mjesta tri su zaposjele osobe starije od 55 godina. U istom tom razdoblju zaposlenost bi se u Japanu drastično smanjila da na radnim mjestima nisu ostali radnici stariji od 55 godina.

Kupovna moć penzića

I u ekonomski jakim zemljama o penzićima se govori kao o 'srebrnom cunamiju' koji pred sobom ruši javne financije zbog mirovina i visokih troškova zdravstva. Američka udruga umirovljenika (AARP) s 38 milijuna članova pak maše 'srebrnim dolarom', godišnjim iznosom od osam tisuća milijardi dolara kupovne moći Amerikanaca starijih od 60 godina, što je više nego njemački i francuski BDP zajedno.

Ali pod 'srebrnim cunamijem' sada se ne podrazumijeva ni broj umirovljenika ni impresivna umirovljenička potrošnja, nego broj zaposlenika u trećoj životnoj dobi koja je nekada značila siguran odlazak u mirovinu.

Računa se da će 2022. godine 35 posto zaposlenih Amerikanaca biti starije od pola stoljeća. Prema studiji AARP-a, danas samo 45 posto radnika starijih od 45 godina priželjkuje odlazak u mirovinu s napunjenih 65 ili ranije, za razliku od 62 posto, koliko ih je to željelo 2004.

Policajac u 74.

U Britaniji je više od polovine policijskih snaga prvi put u povijesti starije od 40 godina, a najstariji policajac je 74-godišnjak. Ondje se od 1998. broj zaposlenika starijih od 65 udvostručio, a u Njemačkoj utrostručio. U Njemačkoj je to osobito uzelo maha među ženama. Za razliku od svake četvrte Njemice u dobi od 54 do 65 godina koja je bila zaposlena prije 20 godina, danas ne radi samo svaka treća. I u nas ćete naći brojne iskusne liječnike koji su nakon navršenih 65 otišli u mirovinu i nastavili raditi u privatnim poliklinikama i bolnicama ili su ih sami osnovali.

Dakako, rad u trećoj dobi ovisi o zdravstvenom stanju pojedinca, njegovoj financijskoj situaciji i prirodi posla. Izrađena žena bolnih nogu u sedamdesetoj s početka priče zasigurno ne slaže police u Wallmartu zbog intelektualnog zadovoljstva, a vremešni zaposlenici nemaju što raditi u IT tvrtkama jer ih je pregazila četvrta ili peta tehnološka revolucija, ali unatoč tomu 'srebrni cunami je najpodcjenjenija radna snaga u svijetu koja nam upravo sada treba', piše u Quartzu Andrew Scott, profesor ekonomije na London Business School.

Sve manje mlađe radne snage

Neki od razloga za to su duži životni vijek, bolje zdravstveno stanje zaposlenika zbog napretka medicine, sve manje teških udarnih poslova zahvaljujući tehničkom napretku i robotizaciji, ali ostaje glavna činjenica da radna snaga u razvijenim zemljama jednostavno stari, a mlađe je sve manje.

U doba globalnog starenja, u kojemu UN-ovi stručnjaci predviđaju da će do 2050. biti više od dvije milijarde osoba starijih od 60, za razliku od 841 milijun, koliko ih je bilo 2013. godine, tržište rada naprosto se mora mijenjati. UN predviđa da će 2047. prvi put u ljudskoj povijesti populacija 65+ nadmašiti broj djece mlađe od pet godina, dok MMF računa da će tada zbog rizika dugovječnosti treća dob u mnogim zemljama pojesti 50 posto više BDP-a nego 2010.

Europi nedostaje radnika

Do 2025. u Europi će nedostajati 20 posto populacije u radnoj dobi, bez obzira na imigraciju, a mnoge empirijske studije pokazuju da će BDP padati onoliko koliko pada radna snaga i prirast stanovništva, što znači da će razvijene zemlje biti 'u banani'. Ekonomisti računaju da se 2050., ukoliko se ne poveća bazen radne snage, potrošnja u Kini mora smanjiti za 25 posto, za devet posto u SAD-u i 13 posto u drugim zemljama s visokim dohotkom.

U takvoj sivoj viziji skore budućnosti očito će dobro doći svaki radnik sijede kose, pa će ga i politika uvelike ohrabrivati na to. A razliku u odnosu prema radno aktivnim godinama 1998. i danas britanski ekonomist Scott u Quartzu slikovito dočarava usporedbom tadašnjih i današnjih političara na vlasti.

Prije dva desetljeća, piše Scott, politički vođe u Njemačkoj, Japanu, Britaniji i SAD-u bili su Gerhard Schröder (54 godine), Ryutaro Hashimoto (61), Tony Blair (45) i Bill Clinton (52). Danas su to Angela Merkel (65), Shinzo Abe (65), Theresa May (63) i Donald Trump (72) – u prosjeku 13 godina stariji od bivše garniture.

Ako današnja vodeća ekipa unatoč poodmaklim godinama želi nastaviti s radom nakon završenih mandata, morat će također svojim politikama ohrabrivati na to svoje sve starije biračko tijelo, zaključuje Scott.