Iran je već zaprijetio trgovačkim brodovima i napao tankere u Perzijskom zaljevu, čime je ozbiljno ugrozio promet kroz Hormuški tjesnac – jednu od najvažnijih pomorskih arterija globalne trgovine. No vojni analitičari upozoravaju da Teheran ima još jedno opasno sredstvo pritiska: pomorske mine
Prema procjenama američke Obrambene obavještajne agencije, Iran u svom arsenalu ima više od 5000 takvih mina, a američki dužnosnici tvrde da ih je već počeo postavljati u području tjesnaca.
Geografija ide na ruku Iranu
Hormuški tjesnac iznimno je osjetljivo područje. Uski plovni putovi ostavljaju brodovima vrlo malo prostora za manevriranje, dok je more na najužem dijelu duboko tek oko 60 metara – dovoljno plitko da se lako postave minska polja.
Duga iranska obala dodatno olakšava takvu strategiju jer male brze brodice mogu brzo isploviti, postaviti mine i nestati prije nego što ih protivnik uoči.
vezane vijesti
No takva taktika ima i svoje rizike. Postavljanje mina moglo bi blokirati i izvoz iranske nafte, koja predstavlja ključni izvor prihoda za iransko gospodarstvo, piše The New York Times.
Kako funkcioniraju pomorske mine
Pomorske mine koriste se već više od stoljeća, a prve su masovno primijenjene tijekom Prvog svjetskog rata. Danas postoje različite vrste, ali sve imaju isti cilj – oštetiti ili potopiti neprijateljski brod.
Najčešći tip su takozvane sidrene mine. One su povezane lancem s teškim sidrom na dnu mora, dok eksplozivna bojeva glava lebdi nekoliko metara ispod površine. Kada brod dotakne izbočene metalne senzore na mine, aktivira se eksplozija.
Ako se lanac prekine, mina postaje takozvani ‘plutajući’ eksploziv i može se kretati morskim strujama, što je čini još nepredvidljivijom.
Mine na morskom dnu i diverzantske eksplozije
Tijekom Hladnog rata razvijene su i tzv. mine na morskom dnu. One sadrže znatno više eksploziva i leže na samom dnu mora.
Takve mine koriste različite senzore – magnetske, akustične i tlačne – kako bi prepoznale kada se iznad njih nalazi brod. Kada senzori registriraju cilj, eksplozija stvara snažan mjehur plina koji udara u trup broda i može ga ozbiljno oštetiti.
Iran također raspolaže tzv. 'priljepak-minama' (engl. limpet mine) – manjim eksplozivnim napravama koje ronioci ili diverzanti mogu ručno postaviti na trup broda. One se obično aktiviraju s odgodom, što omogućuje napadačima da se sigurno udalje prije eksplozije.
Većina pomorskih mina ne mora nužno potopiti brod da bi ostvarila svoj cilj. Dovoljno je izazvati oštećenje koje brod čini nesposobnim za nastavak plovidbe.
Moderni tankeri imaju dvostruki trup, pa je njihovo potapanje relativno teško. Čak i ako eksplozija probije vanjski sloj, unutarnji trup često ostaje neoštećen. Uz to, brodovi su podijeljeni na vodonepropusne komore koje se mogu zatvoriti kako bi se spriječilo potapanje.
Uklanjanje mina spor je i opasan posao
Dok se minska polja mogu postaviti relativno brzo, njihovo uklanjanje mnogo je sporiji i opasniji proces.
Specijalizirani timovi obično koriste podvodne robotske sustave opremljene sonarom koji pretražuju morsko dno u cik-cak uzorku. Nakon pronalaska mine, ona se uništava eksplozivom ili je diveri pokušavaju deaktivirati.
Druga metoda je tzv. razminiranje vučom, pri čemu brodovi oponašaju magnetske i akustične signale pravih brodova kako bi aktivirali mine na sigurnoj udaljenosti.
Hormuški tjesnac mogao bi tjednima biti zatvoren
Vojni dužnosnici upozoravaju da bi potpuno čišćenje Hormuškog tjesnaca moglo trajati tjednima. U praksi nije nužno ukloniti svaku minu – dovoljno je pronaći sigurni koridor kroz minsko polje kako bi brodovi ponovno mogli prolaziti.
Tek nakon toga timovi za razminiranje nastavljaju detaljno pretraživati područje kako bi uklonili preostale eksplozivne naprave.
Američki dužnosnici smatraju da iransko postavljanje mina nije posebno brzo ni učinkovito. No Teheran očito računa na to da ih može postavljati brže nego što ih protivnik može uklanjati – čime bi dodatno odvratio brodove od plovidbe kroz tjesnac.
Povijest pokazuje koliko takva operacija može biti dugotrajna. Nakon što je Irak 1991. godine u Perzijskom zaljevu postavio više od tisuću mina, savezničkim brodovima trebalo je gotovo dva mjeseca da očiste područje uz obalu Kuvajta.
Američki napadi na iranske minopolagače
Američko Središnje zapovjedništvo objavilo je da je ranije ovog tjedna napalo 16 iranskih plovila koja su mogla služiti za postavljanje mina. Na snimkama koje je objavila američka vojska vidi se kako projektili pogađaju više iranskih brodova, od kojih su neki bili usidreni u lukama.
Prema američkim izvorima, Iran sada sve više koristi manje brodice za postavljanje mina, jer ih je teže otkriti i neutralizirati.
Potpuno uništenje svih iranskih brodova sposobnih za postavljanje mina značilo bi praktički razaranje velikog dijela civilne pomorske infrastrukture Irana.
Zbog toga bi SAD mogao primijeniti drukčiju strategiju – stalni nadzor Hormuškog tjesnaca naoružanim bespilotnim letjelicama koje bi mogle odmah napasti svako plovilo za koje se posumnja da postavlja mine.
