NIŠTA BEZ RADIKALNE TRANSFORMACIJE

Ima li nade za Ujedinjene narode?

  • Autor: V. Ma.
  • Zadnja izmjena 14.11.2016 07:10
  • Objavljeno 14.11.2016 u 07:10
ujedinjeni narodi

ujedinjeni narodi

Izvor: Reuters / Autor: Mike Segar

'Kad bi međunarodna zajednica sutra iznova osnovala Ujedinjene narode, oni bi sigurno drukčije izgledali od naše današnje Organizacije', zapisao je u svojem milenijskom izvješću bivši generalni tajnik UN-a Kofi Annan precizno detektirajući glavni problem ove organizacije za koju mnogi smatraju kako je tijekom godina zbog svoje pasivnosti i načeta brojnim skandalima izgubila svoju svrhu i ugled. Je li uopće moguća njezina radikalna reorganizacija i radikalna transformacija, za tportal je analizirao Davorin Lapaš s Katedre za međunarodno pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta i jedan od naših najboljih stručnjaka kada je u pitanju rad i organizacija Ujedinjenih naroda i međunarodni odnosi

Ujedinjenim narodima kao krovnoj svjetskoj organizaciji za održavanje mira i sigurnosti u svijetu, razvijanje dobrosusjedskih odnosa, gospodarsku suradnju, širenje tolerancije i promicanje poštovanja ljudskih prava i osnovnih sloboda čovjeka mora se priznati kako ima nevjerojatnu sposobnost prilagođavanja, no posljednjih dvadesetak godina mnogi upozoravaju kako je organizaciji potrebna reforma, a sam taj problem godinama se pojavljuje na dnevnom redu UN-a bez konkretnih pomaka.

Ne meti kritika

Mišljenja o tome kako bi u budućnosti trebali izgledati i koju funkciju imati Ujedinjeni narodi podijeljena su, ali se gotovo svi slažu kako im je potrebna temeljita reforma, a i sama Povelja UN-a vapi za osvježenjem. No takvo što nije nimalo lako učiniti, ističe jedan od naših najboljih poznavatelja prilika u UN-u Davorin Lapaš.

Tportalov sugovornik ponajprije ističe kako prije svega treba biti oprezan pri kritiziranju UN-a i njegovih dosadašnjih čelnika koji je godinama na meti kritika zbog neučinkovitosti, prije svega u pitanjima i pogledima koja se tiču oružanih sukoba, a naročito prava veta koji su prema Lapašu ključni problem organizacije.

'Glavni problem na koji upućuju mnogi leži u pitanju jesu li prigovori na rad UN-a dobro adresirani. Naime, prigovori bi trebali biti upućeni državama člancima, a ne isključivo samoj organizaciji budući da reforme ovise upravo i njima. Neaktivnost i pasivnost UN-a rezultat je neslaganja država članica Vijeća sigurnosti, najvažnije organizacija UN-a jer je ono putem pet stalnih članica s pravom veta među kojima su SAD, Velika Britanija, Francuska, Rusija i Kina, odgovorno za očuvanje mira i sigurnosti u svijetu', smatra Lapaš podsjećajući kako je posljednjih dvadesetak godina bilo raznih prijedloga za reformu sastava Vijeća sigurnosti i reforme prava veta, ali i same Povelje.

Provedba u praksi

Naime, za mnoge odredbe Povelje pokazalo se kako ih je nemoguće provesti u praksi pa su samim time dijelovi poput onih koji se spominju u tom dokumentu, a tiču se neprijateljskih država postali suvišni. Dodatan je problem i činjenica kako mnoga područja koja su težište rada UN-a kao što su prevencija krize, zaštita životne okoline i pitanja stanovništva uopće nisu ili su tek nedovoljno prisutna u Povelji, a sastav Vijeća sigurnosti reflektira situaciju s kraja Drugog svjetskog rata kada je pet članica kao pobjednice u tom sukobu postalo dio tog vijeća.

Problem je i u polaganju prava na veto koje imaju stalne članice Vijeća sigurnosti, što mnogi označavaju nepravednim i diskriminirajućim, a prilično jake kritike upućene su na rad Opće skupštine koju se smatra neučinkovitom. Nezadovoljstvo je vidljivo u ulozi Vijeća za ekonomska i socijalna pitanja, a jedno od glavnih tijela, Starateljsko vijeće, suspendiralo je još 1994. svoj rad zbog nedostatka teritorija koje bi trebalo biti pod njegovom nadležnosti.

UN-ov Watergate

Svjetski mediji UN-ovo priznanje da je upleten u izbijanje kolere na Haitiju nakon potresa 2010., od koje je umrlo više od 9.000 ljudi, a zaraženo 770.000, označili su kao UN-ovu aferu Watergate. Naime, mirovnjaci iz Nepala svojim su fekalijama zagadili pitku vodu Haićana i tako ih zarazili kolerom. Uslijedila je tužba koju je odbacio američki sud ističući kako ta organizacija ima imunitet od sudskog progona bez obzira na to ima li alternativni put nadoknade štete ljudima koji su stradali. Podsjetimo, UN je rasporedio mirovne snage iz Nepala, zemlje poznate po tome što je ondje izbila kolera, a da ih nije prije toga testirao ili osigurao da budu liječeni. Nakon sudske odluke glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon izrazio je žaljenje zbog strašne patnje Haićana zbog izbijanja bolesti, rekao je Banov glasnogovornik Farhan Haq. Pomoć se treba koncentrirati na 'žrtve kolere i njihove obitelji', no također i na pomoć Haitiju u izgradnji pouzdanog sanitarnog i zdravstvenog sustave te sustava opskrbe vodom', rekao je glasnogovornik UN-a. Kolera, koja na Haitiju nije zabilježena gotovo 100 godina prije izbijanja ove epidemije, zaraza je koja uzrokuje tešku dijareju, moguću dehidraciju i smrt, a uzrokovana je lošim sanitarnim uvjetima.

'Nemoguće je učinkovito koordinirati cjelokupni sustav, ponajviše zbog mnogo tijela, organizacija, programa i fondova, a pritom ne treba kriviti dosadašnjeg glavnog tajnika Ban Ki-moona ili njegove prethodnike, kao što ni same reforme ne ovise o njima', mišljenja je Lapaš koji ističe kako se većina reformi može ostvariti samo promjenom Povelje UN-a. No, dodaje stručnjak, postupak za promjenu Povelje u skladu s člancima 108. i 109. zahtijevaju dvotrećinsku većinu u Općoj skupštini, ratifikaciju dvije trećine država članica, dok u te dvije trećine mora biti i svih pet stalnih članova Vijeća sigurnosti.

'Takvo što teško će se postići u dogledno vrijeme budući da je za sprečavanje reformi dovoljan samo jedan negativan glas iz Vijeća sigurnosti, a pored toga potrebno je imati i dovoljno glasova za promjenu Povelje, a to je gotovo 127 država članica u Općoj skupštini', ističe sugovornik dodajući kako moderniziranje najvažnijeg glavnog tijela Ujedinjenih naroda predstavlja jedan od najvećih izazova za organizaciju.

Valja napomenuti kako se dosad nisu pojavile uspješne inicijative za reformu, a kako stvari trenutačno stoje, ne postoji ni mnogo šansi da bi se države članice mogle dogovoriti o novim stalnim članovima Vijeća sigurnosti, niti izgledi da bi se mogle ukinuti postojeće privilegije za pet dosadašnjih stalnih članova Vijeća sigurnosti i time se odgovorilo na izazove vremena pred nama.

448441, 447512, 445416, 425629
Dubinska reforma

Dubinska reforma unutar UN-a, smatra Lapaš, ponajviše ovisi o redefiniranju uloge veta koji mogu uputiti članice Vijeća sigurnosti, a ne samo o jačanju transparentnosti i legitimnosti tog peteročlanog tijela. Do toga pak može doći tek ako se stekne konsenzus među članicama UN-a koje bi oko tog ključnog pitanja trebale postupiti kao 1963., kada je u Općoj skupštini UN-a izglasana najznačajnija rezolucija o potrebi reforme Vijeća sigurnosti.

Potreba o reformi Vijeća sigurnosti gotovo je uvijek ne dnevnom redu rasprave u UN-u, dok su pitanje ravnomjerne zastupljenosti te povećanje članstva Vijeća sigurnosti nezaobilazna točka svake rasprave u okviru redovnih zasjedanja Opće skupštine, no ta zasjedanja nisu značajno pridonijela razvoju situacije.

Govoreći o samoj Povelji, ona je od donošenja 1945. doživjela tek neznatne promjene. Posljednja je promjena prihvaćena 1971., a implementirana je dvije godine kasnije. U međuvremenu se u svijetu dogodilo mnogo dinamičnih promjena u međunarodnim odnosima, a znatno je povećan i broj sudionika koji u njima djeluju.

Hoće li doći do značajnih promjena, teško je prognozirati, misli tportalov sugovornik, no na budućem glavnom tajniku UN-a Antoniju Guterresu, bivšem portugalskom premijeru i visokom povjereniku tajnika za izbjeglice pri UN-u, težak je zadatak iako je on nakon izbora naglasio kako će njegovo imenovanje biti simbol sposobnosti Vijeća sigurnosti da djeluje jedinstveno kako bi se što brže odgovorilo na strašne izazove našeg vremena.

Pratite nas na društvenim mrežama:

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!