Presudan trenutak bio je početak rata, kada je ubijen dugogodišnji vrhovni vođa Ali Hamnei. Njegovu je poziciju formalno preuzeo njegov sin Modžtaba Hamnei, no prema dostupnim informacijama, njegova uloga danas je znatno ograničenija nego što je bila očevska.

Iako se Modžtaba Hamnei nalazi na vrhu političke hijerarhije, izvori bliski unutarnjim raspravama tvrde da njegova funkcija uglavnom ima legitimizirajuću ulogu, piše Reuters. Drugim riječima, on potvrđuje odluke koje donosi uži krug vojnih i sigurnosnih dužnosnika, umjesto da ih sam oblikuje.

Zbog teške ozljede zadobivene u početnim napadima, Hamnei se ne pojavljuje u javnosti te komunicira putem posrednika iz Revolucionarne garde ili ograničenih sigurnih kanala. Time je dodatno oslabljen njegov izravni utjecaj na svakodnevno upravljanje državom.

Rat učvrstio moć sigurnosnog aparata

U ratnim okolnostima odlučivanje se koncentriralo unutar uskog kruga institucija, među kojima ključnu ulogu imaju Vrhovno vijeće za nacionalnu sigurnost i sama Revolucionarna garda. Upravo taj sigurnosni blok sada dominira i vojnim strategijama i političkim odlukama.

Na terenu, jednu od ključnih uloga ima zapovjednik garde Ahmad Vahidi, koji je, prema više izvora, bio središnja figura i u ključnim trenucima poput proglašenja primirja.

Istodobno, diplomatski dio pregovora s Washingtonom vodi ministar vanjskih poslova Abas Arakči, uz podršku predsjednika parlamenta Mohameda Baqera Galibafa, bivšeg zapovjednika garde koji služi kao most između političkih, sigurnosnih i vjerskih struktura.

Unatoč pokušajima obnove pregovora između Teherana i SAD-a, napredak je spor. Prema diplomatskim izvorima, problem nije unutarnji sukob unutar iranskog vodstva, već dubok jaz između zahtjeva Washingtona i onoga što je Revolucionarna garda spremna prihvatiti.

Iran je predložio fazni pristup pregovorima, u kojem bi se nuklearno pitanje privremeno stavilo po strani dok se ne riješe sporovi oko pomorskog prometa i blokade. Američka strana, međutim, inzistira da se nuklearni program mora rješavati od samog početka, što je danas potvrdio i predsjednik Donald Trump u razgovoru za Axios.

Od vjerske vlasti prema ‘tvrdoj moći’

Analitičari ističu da Iran prolazi kroz duboku transformaciju – od sustava u kojem su ključnu riječ imali vjerski autoriteti prema modelu u kojem dominiraju sigurnosne strukture.

Kako navodi analitičar Araš Azizi, iako formalne odluke još prolaze kroz vrh države, teško je zamisliti da bi Modžtaba Hamnei mogao nadglasati tijela koja vode ratne operacije.

Sličnog je stava i Aaron David Miller, koji ističe da je Iran prešao iz ‘božanske’ u ‘tvrdu’ vlast – odnosno iz dominacije klera u dominaciju vojske i sigurnosnog aparata.

Jačanje utjecaja Revolucionarne garde sugerira i promjenu smjera politike. Prema izvorima, može se očekivati agresivniji pristup prema van, ali i pojačana kontrola unutar zemlje.

Ideologija garde, koja kombinira revolucionarni islamizam i sigurnosni pristup, stavlja naglasak na očuvanje režima pod svaku cijenu te otpor zapadnom pritisku, osobito kada je riječ o nuklearnom programu i regionalnom utjecaju Irana.

Jedinstvo bez vidljivih pukotina

Unatoč snažnom vojnom i ekonomskom pritisku SAD-a i Izraela, Iran zasad ne pokazuje znakove unutarnjeg raspada. Nema ni ozbiljnijih podjela unutar sustava ni značajnijih prosvjeda na ulicama.

To sugerira da je kontrola čvrsto u rukama sigurnosnog aparata, koji ne samo da provodi ratnu strategiju nego je i oblikuje.

Strateški cilj, prema analitičarima, zasad ostaje jasan: izbjeći potpuni rat, zadržati ključne poluge moći – posebno kontrolu nad Hormuškim tjesnacem – i iz sukoba izaći politički i vojno jači.