Prvi put u povijesti Bundestaga jedna Hrvatica zasjela je u fotelju njemačkog parlamenta u Berlinu. Riječ je o tridesetsedmogodišnjoj Irene Mihalić, porijeklom Zagrepčanki s adresom u Gelsenkirchenu, a po zanimanju policajki, donedavno voditeljici presretača lovca na vozače koji se zaborave i jače nagaze papučicu gasa na njemačkim autocestama. Ona će u narednom četverogodišnjem mandatu u Bundestagu biti predstavnica stranke Zelenih, što je ispunjava velikim zadovoljstvom jer smatra kako će time dati svoj puni doprinos razvoju njemačkog društva i napretku političke scene.

'Mnogi, a posebno moji roditelji i kolege policajci pitaju me kako to da sam se opredijelila baš za Zelene koje u javnosti percipiraju kao stranku prosvjednika i boraca s uličnih barikada koji bacaju kamenje na policajce.

A i u stranci Zelenih bilo je onih koji su govorili, čudno gledali i postavljali pitanja odakle policajka u Zelenima. No mislim da se profesija policajke i članstvo u Zelenima jako dobro nadopunjuju jer je i jedno i drugo povezano s temom koja me najviše zanima, a to su građanska prava. I moja je prednost da znam kako funkcioniraju, da tako kažem, obje strane. Zeleni nisu stranka koja se bori protiv države, a zanimljivo je da je i moja mama bila protiv jer je strahovala da mi se nešto može dogoditi, ali je i ona kasnije prihvatila moju odluku', govori Irene koja je tako kao mlada političarka i policajka iskusila obje strane: i prosvjednika koji prosvjeduju protiv gradnje novih atomskih centrala, kao i policajke, tj. državne službenice kojoj je dužnost provedba državne sile npr. u vidu nasilnog odnošenja i uhićenja prosvjednika, kaže novopečena zastupnica i pritom ukazuje na iskrivljenu sliku u javnosti, pogotovo u inozemstvu, po kojoj su Zeleni, poput nekadašnjeg čelnika stranke Joschke Fischera, prije svega stranka prosvjednika koji se mlate s policajcima.

'Pa moraš li baš u Zelene?' bila je i prva reakcija mog oca kad je čuo za moje političke ambicije. No u međuvremenu su moji roditelji postali jako ponosni na mene. Ali to ne znači da i dalje jako žučno ne raspravljamo o politici, no na kraju to ipak ispadne prilično konstruktivno', novinarima rado objašnjava Irene.

Dok Irene pakira svoje kofere za selidbu u petstotinjak kilometara udaljenu njemačku prijestolnicu u kojoj će boraviti naredne četiri godine, ne krije kako će se u Bundestagu sada još više zalagati za to da se gradove i općine, a konkretno i njezin grad Gelsenkirchen, djelomično oslobodi financijskog tereta pod kojim se nalaze, no, kako kaže, svjesna je i toga da se u Berlinu do odluka i do kontakata dolazi mnogo teže nego na lokalnoj razini, gdje svatko svakog već godinama poznaje i zna kako diše.

Ponosna na oca bravara iz Zagreba i gastarbajtersku priču

Zanimljivo je da je Irene itekako ponosna na svoje useljeničke korijene. Njezin otac, bravar iz Zagreba i majka krojačica, Mađarica iz Novog Sada, tipični su pripadnici generacije 'gastarbajtera' koja je iz tadašnje Jugoslavije u Njemačku odlazila u potrazi za boljim životom. Irene je još kao djevojčica jako dobro upoznala Hrvatsku, dok je svake godine praznike provodila kod bake na Braču, ali posljednjih godina što zbog poslovnih obaveza i pretrpanih termina jednostavno na stigne u 'Lijepu Našu'.

'Moje tetke i ujaci u Zagrebu s velikom pozornošću prate moju političku karijeru i jako su ponosni na moj uspjeh. Moj tata ih redovito izvješćuje o svim mojim političkim aktivnostima', kaže Irene kroz smijeh.

Iako je njezina obitelj po mnogočemu tipična 'gastarbajterska' zajednica, jedno ih ipak razlikuje od većine ostalih useljenika: u obitelji Mihalić politika je igrala važnu ulogu. Irenini roditelji dolaze iz zemlje u kojoj nije bilo slobodnih izbora, pa su upravo iz tog razloga cijenili demokraciju u Njemačkoj, i to do te mjere da su preuzeli i njemačko državljanstvo samo zato da bi mogli aktivno sudjelovati u političkom životu. Pogotovo su useljenici u Njemačkoj dugi niz desetljeća bili izolirani kad je u pitanju politički život. Mnoge politika ne zanima, no moji roditelji su nas uvijek svjesno podržavali da se informiramo, da pratimo vijesti i da se aktivno uključimo u život ove zemlje', na kraju će Irene, prisjećajući se i gastarbajterska priče svojega oca.

'Kada je došao iz Zagreba u Njemačku i kad je sa svojim kolegama s posla nakon radnog vremena htio otići na piće, u jednoj je gostionici stajala ploča s natpisom: 'Gastarbajteri nepoželjni'.

Danas mi to uopće više ne možemo zamisliti, ali mehanizmi ograničenja u društvu prema svemu što je strano još uvijek postoje', smatra Irene i najavljuje kako će se u svom četverogodišnjem mandatu u Bundestagu baš protiv toga snažno boriti, iako je svjesna da se neke greške u politici ne mogu riješiti brzo preko noći, ali kako kaže, činjenica je da je Njemačka jedna od najbogatijih zemalja na svijetu i da može sigurno primiti još više izbjeglica, za što će se ova mlada i ambiciozna političarka Zelenih u Bundestagu naveliko zalagati.