U sastav političke stranke ORaH, bivše SDP-ove disidentkinje Mirele Holy, ušla je Zelena lista s cijelim svojim članstvom, objavljeno je na današnjoj tiskovnoj konferenciji. Posljednje ankete CroDemoskopa ORaH-u daju popularnost od 2,5 posto, čime je još uvijek daleko od izbornog praga, ali to ga dva mjeseca od osnivanja čini šestom strankom po snazi u Hrvatskoj
Na pitanje što je s obećanjem ORaH-a da neće ulaziti ni u kakve koalicije pred izbore, Holy je odgovorila da doista neće ni s kime predizborno koalirati. 'Zelena lista je ovime postala dio ORaH-a, koji time preuzima njeno pravno naslijeđe, ali ona kao stranka sada prestaje postojati. ORaH dakle izlazi na europske i parlamentarne izbore izvan bilo kakvih koalicija', kazala je Holy.
Sada već bivša predsjednica bivše Zelene liste Vlasta Toth u ORaH-u će biti obična članica stranke. 'Ako me pitate je li mi žao što više nisam predsjednica, ni najmanje', izjavila je Toth. Zelena lista je na atomiziranoj hrvatskoj zelenoj političkoj sceni godinama bila poznata kao stranka s određenim potencijalom, ali su je potresali žestoki osobni sukobi članstva i raskoli. Upitana za uvjete Zelene liste pri ulasku u ORaH, Holy je za tportal odgovorila:
'Zelena lista nije imala nikakve uvjete za pristupanje ORaH-u. Procijenili su da je ORaH dobra platforma za pozicioniranje zelene političke opcije u Hrvatskoj, svjesni svojih ograničenja nakon osam godina postojanja u politici, a bez značajnijih rezultata.'
Zelena lista je godinama slovila kao najveća zelena stranka u Hrvatskoj, no takva titula teško da joj je mogla laskati, jer njenih članova nije bilo nigdje iznad razine vijeća manjih gradova, a i nije uspjela ući u puno članstvo Europske stranke zelenih. U Hrvatskoj se tako dogodilo da je do osnivanja ORaH-a postojalo devet zelenih stranaka, od kojih je rijetko koja mogla sanjati da na izborima osvoji makar i jedan posto glasova. Posljednji parlamentarni izbori za zelene stranke bili su potpuni debakl. Jedino u Zagrebu u 1. izbornoj jedinici svi zajedno su uspjeli prikupiti oko dva posto, od čega je 0,38 posto bilo za Zelenu listu, dok su u ostalim izbornim jedinicama osvajali između pola i jedan posto.
Na prethodnim izborima stvari su stajale nešto bolje, posebno na lokalnim izborima 2009. Tada je Zelena lista u 12 zagrebačkih četvrti osvajala između četiri i 11 posto glasova, a za gradsku skupštinu osvojili su ukupno skoro tri posto. Bili su na pragu ulaska u gradsku skupštinu Karlovca kao i u Karlovačke te Sisačko-moslavačke županije, a uspjeli su prijeći izborni prag u Dugoj Resi i Sisku te u nekoliko manjih općina.
S druge strane, u europskim je okvirima prisutnost zelene političke opcije u parlamentu više pravilo, nego izuzetak. U Njemačkoj primjerice Die Grünen imaju čvrstu osnovu od 10 posto, uz skok u jednom trenutku prije dvije i pol godine do čak 28 posto.
Otprilike u isto vrijeme anketa agencije za ispitivanje tržišta Gfk otkrila je da bi čak 14 posto birača u Hrvatsko bilo sklono dati podršku na parlamentarnim izborima dobro organiziranoj zelenoj političkoj opciji. To je očito osnovni razlog zašto Holy smatra da zelena ljevica ima potencijal u našoj zemlji.
'Stranke sa zelenim predznakom poistovjećuju se s ekoudrugama te prevladava dojam da su te stranke uvijek protiv, da ne nude nikakvu razvojnu perspektivu. U razvijenim zemljama u posljednjih desetak godina upravo provedbom projekata održivog razvoja otvorilo se najviše novih radnih mjesta. Ovo je prvi primjer nakon duljeg vremena da se političke snage ujedinjavaju', izjavila je na presici Holy, očito ovime krećući u političko okupljanje svjetonazorskih istomišljenika.
Takvi planovi međutim imaju jedan osnovni problem, priznaje ona. 'Činjenica je da je bilo jako puno osobnih antagonizama na zelenoj političkoj sceni', kaže Holy, no ovim posljednjim potezom ipak je u ORaH-u uspjela okupiti neke od ranije teško sukobljenih ljudi iz Zelene liste.
Kako su hrvatski zeleni već dva desetljeća isključivo izvanparlamentarni, istraživanje Gfk postalo je neugodan materijalni dokaz za to da tradicionalno griješe u nekim temeljnim stvarima, a riječ je skoro isključivo o kompleksu liderstva u svakoj pojedinoj stranci. Takva neozbiljna politička scena nije uspijevala okupiti krupan politički potencijal u zemlji u kojoj je oko 120 sposobnih nevladinih ekoloških organizacija i u kojoj se građani sve češće i masovnije odazivaju njihovim akcijama protiv ekoloških i energetskih incidenata. Svog prvog i zasad jedinog zelenog parlamentarca Hrvatska je dobila na prvim slobodnim višestranačkim izborima 1990, dok je u svom službenom nazivu još imala prefiks 'socijalistička'. Bila je riječ o prof. dr. Nikoli Viskoviću koji se u gornji dom parlamenta sa samo 80 članova (danas ih je 151) probio kao kandidat Zelene akcije Split, stranke iz kratkotrajne zelene koalicije.
