Kada je sukob počeo 2014., Ukrajina je izgledala potpuno bespomoćno pred ruskom agresijom. Rusija je bez većih problema zauzela Krim i dijelove istoka zemlje. Rat je ušao u novu, intenzivniju fazu 24. veljače 2022., kada je Moskva krenula u sveopći napad s ciljem da pokori cijelu Ukrajinu i izbriše je kao neovisnu državu, tumači za Financial Times poznati izraelski povjesničar, pisac i filozof Yuval Noah Harari.

U to vrijeme rusko je vodstvo, kao i mnogi promatrači u svijetu, očekivalo da će Kijev pasti ua nekoliko dana. Čak su i zapadni saveznici nudili evakuaciju Zelenskom i njegovu timu, kako bi u egzilu formirali vladu. No Zelenski je odlučio ostati u Kijevu i boriti se, poručivši Amerikancima: 'Trebam streljivo, a ne prijevoz.'

Ukrajinska je vojska tada iznenadila svijet obranivši glavni grad. Potom je u ljeto i jesen 2022. krenula u protunapad, ostvarila velike pobjede kod Harkiva i Hersona te oslobodila goleme dijelove teritorija osvojenog u prvoj fazi invazije.

Skupi rat za minimalne dobitke

Od tada se, unatoč povremenim pomacima, crta bojišnice gotovo nije mijenjala. Rusija pokušava stvoriti dojam stalnog napredovanja, no činjenica je da od proljeća 2022. nije osvojila nijedan strateški važan cilj poput Kijeva, Harkiva ili Hersona, navodi Harari u komentaru.

Cijena rata za Moskvu je golema – između 200.000 i 300.000 mrtvih i ranjenih vojnika – a rezultat tek uski pojas od oko 0,6 posto ukrajinskog teritorija. Takvim tempom trebalo bi im, ističu analitičari, stotinu godina i desetke milijuna žrtava da zauzmu ostatak zemlje. U kolovozu 2025. Rusija je kontrolirala manje teritorija nego tri godine ranije.

Autor podsjeća na sličnosti s Prvim svjetskim ratom, kada su generali slali desetke tisuća vojnika u smrt da bi zauzeli tek nekoliko kilometara blatnih ruševina, a novine tiskale karte koje su 'napredovanja' prikazivala većima nego što jesu.

Za Ukrajinu je vojno racionalno povući se kada treba i očuvati snagu, dok ruska vojska iznova gubi ljude na nebitnim ciljevima. Rezultat je – pat pozicija. Kako je napisao umirovljeni australski general Mick Ryan: 'To je kao da je tri godine nakon invazije Iraka 2003. SAD zauzeo tek 20 posto zemlje, izgubivši milijun vojnika. Bi li itko to nazvao američkom pobjedom?'

Na moru i u zraku – Ukrajina je promijenila igru

Na početku invazije ruska Crnomorska flota imala je potpunu prevlast. Simbol toga bio je i poznati incident na Zmijskom otoku kada je ruska krstarica Moskva poručila ukrajinskoj posadi da se preda, a odgovor je bio: 'Ruski ratni brode, j… se.'

Premda su Rusi ubrzo zauzeli otok, Ukrajinci su ga krajem lipnja 2022. oslobodili. Moskva i brojni drugi ruski brodovi završili su na dnu Crnog mora, a ostatak flote morao se povući u udaljene, sigurnije luke.

'U zraku je Rusija također podbacila. Dok je Izrael u lipnju 2025. u ratu s Iranom ovladao nebom u 36 sati, Rusija to u Ukrajini nije uspjela ni nakon godina borbi. Ukrajinski dronovi i rakete uništili su čak i strateške bombardere u ruskim bazama', tumači povjesničar.

'Ukrajina je sve to postigla bez izravnog sudjelovanja NATO-a na bojištu. Jedina treća zemlja koja je poslala vojnike bila je Sjeverna Koreja – više od 10.000 za Rusiju. Saveznici su Kijevu slali oružje, ali dugo vremena uz ograničenja. Upravo zato su pobjede kod Kijeva, Harkiva i Hersona izvojevane s relativno skromnim sredstvima. Da je Ukrajina od početka dobila punu podršku, rat je mogao biti okončan već 2022. ili 2023.', smatra Harari.

Slaba karika – Zapadna volja

Ruska strategija sada cilja ne bojište nego psihu Zapada – pokušajima da Amerikance i Europljane uvjeri kako je ruska pobjeda neizbježna. Ako povjeruju u taj narativ, prestat će pomagati Kijevu i prisiliti ga na kapitulaciju. To bi bila katastrofa i za NATO, jer bi izgubio vjerodostojnost i ključnu obranu od ruske prijetnje, navodi Harari.

Dok Rusija širi vojsku i ratnu ekonomiju, Europa ubrzano naoružava svoje zemlje. No najveća, najiskusnija i najbrojnija vojska koja stoji između ruskih tenkova i Berlina, Varšave ili Pariza jest – ukrajinska, tumači Harari. S oko milijun vojnika, većinom ratnih veterana, Ukrajina je danas daleko iskusnija od poljske, njemačke ili francuske vojske, koje broje po 200.000 uglavnom neiskusnih ljudi.

'Ako sutra Rusija napadne Europu, a SAD ostane po strani, najveća vojna prednost Europe bit će ukrajinska vojska', piše autor. Upravo iz tog razloga, dodaje, i Trump je promijenio ton – on voli biti na strani pobjednika.

Putinov najveći poraz – Ukrajina kao nacija

Na kraju, autor naglašava da se ratovi ne dobivaju samo osvajanjem teritorija i rušenjem gradova, već postizanjem političkih ciljeva. Putinov glavni cilj bio je dokazati da Ukrajina nije prava nacija i da će se, kad mu se pruži prilika, 'sretno vratiti majci Rusiji'.

No dogodilo se suprotno – cijeli svijet je vidio da je Ukrajina stvarna nacija, spremna boriti se i ginuti za svoju neovisnost, tumači Harari. 'Narodi nisu sastavljeni od busena zemlje ili kapi krvi. Oni su priče, slike i sjećanja u ljudskim glavama', zaključuje povjesničar. 'Sjećanje na invaziju, ruske zločine i ukrajinske žrtve hranit će ukrajinski patriotizam generacijama koje dolaze.'