Govori li ovaj spot dovoljno o europskim izborima?

O izborima za EU parlament građani znaju malo, ako uopće nešto znaju, osim toga da se uskoro održavaju. Čija je obaveza informirati građane? Prvenstveno je to uloga države i javnih medija koji od njih redovito kupe mjesečni danak. Predsjednik Ivo Josipović brzinski je raspisao izbore, stranke su pohrlile na fotelje, Ministarstvo uprave izradilo je informativni videospot od minute i 20 sekundi koji još nitko nije vidio i to je otprilike sve što se tiče informiranja građana o EU izborima 20 dana prije 'dana D'

Izbori za Europski parlament kao da su za političare neka sporedna stvar koja se mora odraditi prije, očito, puno važnijih - lokalnih izbora. S obzirom da će se EU izbori ponavljati za godinu dana, ovo im je valjda poligon za vježbu pa se ne nadaju nekoj značajnijoj aktivnosti birača. Osim što organizacija izbora izgleda brzopleto, Vlada, čini se, za informiranje građana o EU izborima nije izdvojila ni kune.

Premijer Zoran Milanović sazvao je konferenciju za novinare nakon objave datuma izbora i rekao da mu je drago da su odvojeni od lokalnih te dodao da ne očekuje velik odaziv građana. Ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić trudi se konstantno govoriti o tome u javnosti, pojašnjava 'preferencijske liste' pred novinarima, ali nema sustavnih konferencija za novinare, nema letaka, nema spotova, nema info štandova i svega čega se nagledamo i naslušamo kada se nešto stvarno želi prenijeti građanima. Svoju važnu ulogu dobro je ispunilo Državno izborno povjerenstvo konferencijama za novinare na kojima su

Vlada: Za donaciju nije potreban natječaj!

Videospot Ministarstva uprave (koji možete vidjeti na dnu teksta) izradila je kreativna agencija 'I to nije sve', i to - bez javnog natječaja. U Vladi ističu da, budući da je riječ o donaciji, prema zakonu nisu bili dužni provesti natječaj. Bez obzira na to, tvrde da su imali pozivni natječaj za tri producentske kuće. Videospot je premijerno emitiran na presici DIP-a te se prikazuje na HRT-u.

plastično objasnili kako će izgledati ti izbori, a njima se istaknuo i ministar uprave Arsen Bauk također koristeći svaku priliku da pozove građane na izbore.

Ministarstvo uprave i DIP napravili su najviše na tom planu i to novcem Veleposlanstva Velike Britanije koje je doniralo nešto manje od 5.000 funti. 'Za taj iznos izrađeni su radijski i televizijski spotovi koji educiraju o izbornom postupku, upisima u birački popis i aktivnoj registraciji birača u inozemstvu. HRT će bez naknade emitirati te spotove', obavijestili su nas u Vladi.

U Vladi kažu da je prije tri tjedna u Zagrebu otvoren Ured za informiranje Europskog parlamenta u Zagrebu te da i on priprema određenu informacijsku kampanju vezanu za Europski parlament, a očekuju i uključivanje GONG-a s 'obzirom na njihovo dosadašnje iskustvo u informacijsko-edukacijskim aktivnostima vezanim za izbore'. Ured za informiranje EU parlamenta svoje sadržaje objavljuje i na novoj web stranici.

GONG je na svojim stranicama objavio četiri ili pet vodiča za građane: 'Mi ćemo u okviru svojih kapaciteta dati sve od sebe da što bolje educiramo građane o važnosti izbora za EU parlament. U tu svrhu izradili smo vodiče za građane. GONG nema sredstava, ali nadležne institucije su dužne informirati građane o svim aspektima. Znalo se da će ove godine biti izbori i Vlada je za informiranje trebala osigurati značajnija sredstva. Ovo se pokušalo napraviti u kratkom roku i ovo malo je bolje nego ništa, ali kako su to izbori koji se prvi put provode u Hrvatskoj, očekivali smo da će se organizirati sveobuhvatnija kapanja', rekao je Dragan Zelić iz GONG-a.

Dragan Zelić odgovara na pitanje - zašto je važno izaći na izbore 14. travnja?

'Prvi put biramo svoje predstavnike u EU parlamentu i to prvi put na način da biramo konkretnog kandidata, a ne cijelu listu. Od 1. srpnja EU parlament će biti i naša institucija kao i Sabor. Zastupnici u Bruxellesu donosit će odluke koje će utjecati na svakodnevni život građana. Donosit će odluke o budžetu Europske unije. Sad se netko može pitati - a kakav će utjecaj imati naših 12 zastupnika? Ovisi o njima! Mogu ništa ne raditi i onda je i plaća od 100 eura prevelika, ali mogu i biti aktivni, udružiti se s drugim zastupnicima, lobirati i pokretati neke važne stvari. Zato će biti velika odgovornost na ovim zastupnicima da postave visoke standarde i da budu primjer onima iza njih. Bitno je da oni stalno izvještavaju hrvatsku javnost o svom radu i da komuniciraju s biračima. Premda je Bruxelles daleko, on ne smije djelovati daleko.'

Upozorio je da bi javna televizija u tome trebala imati puno važniju ulogu u predstavljanju kandidata, a koliko se zna, zasad se na tome detaljnije radi samo na malo gledanom četvrtom programu HTV-a.

Dakle, osim nekoliko izuzetaka, nitko se sustavno ne trudi informirati građane o tome koga i zašto biraju 14. travnja, kao da se želi oboriti rekord u najmanjoj izlaznosti na izbore za EU parlament, što je imala Slovačka s izlaskom 19,63 posto građana. S obzirom da će svaki od 12 zastupnika koji trebaju biti izabrani (i koji bi u Bruxellesu trebali predstavljati tzv. hrvatske interese) imati neto plaću oko 6.200 eura, bez dnevnica i putnih troškova, bilo bi poželjno da se građane nešto sustavnije informira o ovim izborima.

Netko će se sam zainteresirati, otići na Google i raspitati se o čemu se radi, a većina će, ruku na srce, odmahnuti rukom jer nisu ni motivirani niti razumiju o čemu se radi. Zapamtit će samo da je Ruža Tomašić euroskeptik koji želi u EU parlament, da Ingrid Antičević Marinović ne ide jer ne zna dobro engleski jezik i da će svi oni ondje imati veliku plaću. Potrudio se SDP da građani zapamte da će se njihovi europarlamentarci odreći razlike u plaći europarlamentarca i hrvatskog zastupnika u Saboru, i to za Zakladu Ana Rukavina, ali ništa više od toga.

Neki će se zapitati je li potrebno zaista trošiti državni novac na informiranje građana o nečemu što im je danas sasvim strano i o izborima koji će se ponoviti već za godinu dana? No, s druge strane, čemu izbori i čemu demokracija ako ne želimo da u njoj participira što veći broj građana? Kako ćemo, bez informiranja, kontrolirati tko i što u naše ime odlučuje u Bruxellesu? Hoćemo li se imati pravo požaliti na odluke hrvatskih zastupnika u Bruxellesu ako ih nismo birali i ako ne znamo ni tko su? Kako je u svom tekstu na www.banka.hr napisao politolog Višeslav Raos - izbori nikada nisu trošak.