video konferencija

Godišnjica Erdutskog sporazuma: 'Na ovaj dan, prije 25 godina, u atmosferi teškog nepovjerenja između Srba i Hrvata zaključen je sporazum o miru'

  • Autor: V. P. P./Hina
  • Zadnja izmjena 12.11.2020 22:14
  • Objavljeno 12.11.2020 u 22:14
Jacques Klein

Jacques Klein

Izvor: Cropix / Autor: Damir Glibusic / CROPIX

Erdutski sporazum potpisan prije četvrt stoljeća važan je jer je označio miran završetak rata, vraćanje okupiranog teritorija pod kontrolu hrvatskih vlasti i povratak prognanih, ali i ostanak srpskog stanovništva, ocijenili su u četvrtak sudionici konferencije o 25. godišnjici tog sporazuma

Konferenciju "Erdutski sporazum 25 godina kasnije: pouke za sadašnjost i budućnost" organizirao je Arhiv Srba u Hrvatskoj iz Srpskog narodnog vijeća (SNV).

Erdutski sporazum je naziv za Temeljni sporazum o Istočnoj Slavoniji, Baranji i Zapadnom Srijemu koji je postignut tijekom pregovora u američkom Daytonu između hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i srbijanskoga predsjednika Slobodana Miloševića.

Potpisalo ga je 12. studenog 1995. u Erdutu izaslanstvo lokalne srpske zajednice, a u Zagrebu izaslanstvo hrvatske vlade uz posredovanje veleposlanika SAD-a u Hrvatskoj Petera Galbraitha i posrednika UN-a Thorvalda Stoltenberga.

Na video konferenciji su, između ostalih, sudjelovali šefovi diplomacija Hrvatske i Srbije, Gordan Grlić Radman i Nikola Selaković, Peter Galbraith, Jacques Paul Klein, američki general i tadašnji voditelj Prijelazne uprave UN-a za istočnu Slavoniju (UNTAES), bivši ministar vanjskih poslova Mate Granić, Vesna Škare-Ožbolt, tadašnja savjetnica predsjednika Franje Tuđmana i Predsjednica Nacionalnog odbora za normalizaciju života na stradalim područjima RH te predsjednik SNV-a Milorad Pupovac.

"Erdutskim sporazumom je mirnim putem napokon završen Domovinski rat i oslobođen zadnji dio okupiranog teritorija Hrvatske", rekao je ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman.

Taj sporazum, kazao je, "bio je doista jedna od najuspješnijih mirovnih operacija koje su provele članice Ujedinjenih naroda i u tome je doprinos predsjednika Franje Tuđmana bio presudan".

Podsjetio je da je područje istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema bilo "nesumnjivo najsnažnije poprište velikosrpske agresije na Hrvatsku", s 92.000 prognanih, uništenim gospodarskim i kulturnim dobrima te s čak 52 pronađene masovne grobnice i više stotina pojedinačnih grobnica s ekshumiranim posmrtnim ostacima 2079 žrtava.

"Erdutski sporazum, tj. raspoređivanje snaga UN-a na hrvatskom teritoriju donijelo nam je predah od rata te najavu saniranja posljedica srpske okupacije", kazao je Grlić Radman.

Istaknuo je pritom da je taj sporazum "prvorazredan dokaz kako je vodstvo hrvatske predvođeno Tuđmanom oduvijek bilo otvoreno za mirno rješavanje sukoba sa srpskom manjinom".

Selaković: hrvatsko-srpski odnosi jedno od najvažnijih pitanja za Srbiju

Njegov srbijanski kolega je kazao da su hrvatsko-srpski odnosi jedni od najznačajnijih pitanja za njegovu zemlju, kao "ključnih odnosa na Balkanu", ali i zbog položaja srpske manjine u Hrvatskoj.

Selaković je kazao da je Erdutskim sporazumom, nakon teškog razdoblja sukoba, zločina i egzodusa, "umjesto mržnje i nepovjerenja nadvladao razum i želja za mirom".

"Na ovaj dan, prije 25 godina, u atmosferi teškog nepovjerenja između Srba i Hrvata zaključen je sporazum o miru (...) Taj čin je trebao označiti kraj sukoba i početak mirnog suživota Srba i Hrvata", rekao je srbijanski šef diplomacije.

Selaković smatra da bi zbog činjenice da je umjesto oružanog sukoba izabran mir, Erdutski sporazum trebao dobiti "adekvatno mjesto i veću pažnju" u obje zemlje, iako nije u punoj mjeri omogućio ostvarivanje prava srpske manjine, posebice pravo na jezik i pismo.

Galbraith: međunarodna zajednice prilično neorganizirano reagirala na mirovna nastojanja

Peter Galbraith je podsjetio da je Erdutski sporazuma nastao iz prethodnih mirovnih napora "kada smo pokušavali mirno reintegrirati područje koje su okupirali Srbi u dijelovima na istoku Hrvatske" te da je to vrijeme međunarodna zajednica bila više usmjerena na BiH.

"Da budem pošten, međunarodna zajednica je poprilično neorganizirano reagirala na naša mirovna nastojanja (...) svi su se tada koncentrirali na BiH, problemi u Hrvatskoj su bili sekundarni, nisu bili u prvom planu", rekao je Galbraith.

Također podsjeća da je sve je počelo na inicijativu SAD-a te da je on uključio UN i Thorvalda Stoltenberga.

"Cilj je bio jasan: povratak istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema pod hrvatsku kontrolu na način da bi se raseljeni Hrvati, protjerani 1991., mogli vratiti i dobiti natrag svoju imovinu, ali i da srpsko stanovništvo koje je tamo živjelo može ostati na tom području", rekao je bivši američki veleposlanik u Hrvatskoj.

"To je bilo prvi puta da se jedno pitanje država bivše Jugoslavije riješilo za stolom...kada pogledam što smo postigli, mislim da je taj sporazum bio izuzetno uspješan", istaknuo je Galbraith.

Šef misije UNTAES-a Jacques Klein je rekao da su "vjerovali da misija UN-a u istočnoj Slavoniji može biti uspješna i da Erdutski sporazum može funkcionirati na jednoj višoj razini te da su, osim toga, protagonisti vjerovali da se vojna akcija ne može više nastaviti".

Također je kazao da je Tuđman shvaćao situaciju te da je za uspjeh misije bilo potrebno i razumijeti povijesni proces i kontekst o kojem se radi.

Prisjeća se da je Srbima rekao: "Ako bičujete mrtvog konja, nećete daleko stići".

"To je kao da se kartate, nećete dobiti svaku partiju. Ali ako se kartate pametno i surađujete s vladom u Zagrebu i predsjednikom Tuđmanom, mislim da možete ostvariti cilj", prepričao je Klein.

Škare Ožbolt UNTAES smatra jednom od najuspješnijih mirovnih misija u svijetu

Vesna Škare Ožbolt također smatra da je "UNTAES je jedna od najuspješnijih mirovnih misija u svijetu", no da taj proces još nije gotov i da treba dalje nastaviti raditi s ljudima.

"Predsjednik je inzistirao da se to integrira na miran način, puno je skepse bilo u javnosti, ali i politici, zbog propalih UN-ovih misija UNCRO i UNPROFOR. One nisu dale pozitivne rezultate, jer da jesu, Hrvatska ne bi poduzela vojne akcije Bljesak i Oluja", kazala je Škare Ožbolt.

Koliko je zadatak reintegriranja tog područja bio težak, Škare Ožbolt ističe da je "taj dio Hrvatske bio potpuno, potpuno integriran u Jugoslaviju".

"Kompletna infrastruktura je bila integrirana u Jugoslaviju. Tamo je bio stacioniran vrlo moćan Novosadski korpus s teškim naoružanjem, dalekometnim topništvom", podsjetila je Škare Ožbolt.

"Bila su samo dva načina rješavanja tog problema - novom vojnom operacijom ili mirnim putem. Predsjednik Tuđman bio je svjestan da bi vojni put značio velika razaranja i žrtve, a to nije htio ni po koju cijenu. Htio je sa što manje žrtava doći do izlaska Hrvatske na svoju istočnu granicu", rekla je bivša dužnosnica.

Istu ocjenu je dao i Galbraith.

Granić: Tuđman nije baš imao povjerenja u UN-ove misije

Bivši ministar vanjskih poslova Mate Granić je rekao da je Oluja bila legitimna reintegracija okupiranog područja te da je predsjednik Tuđman već tada odlučio da se na reintegraciju istočnog Podunavlja ne ide vojnim putem.

"Vjerovao je već tada da će se to mirno reintegrirati radi promijenjenih okolnosti međunarodnog položaja Hrvatske", kazao je Granić.

U Daytonu smo, nastavio je, tražili da šef misije bude američki diplomat, jer Tuđman nije imao previše povjerenja u UN-ove misije.

"To smo dobili. Složio bih se da smo dobili najboljega, generala Kleina, odlučnog čovjeka kojemu se vjeruje (...) Kad je bilo najteže, odnos povjerenja predsjednika Tuđmana i generala Kleina bio je izuzetno važan", istaknuo je Granić.

Pupovac: sporazum obnovio povjerenje u međunarodne mirovne misije

Milorad Pupovac ističe da su Erdutskim sporazumom zaustavljene ratne strahote i izbjegnute teške posljedice rata za buduće hrvatsko-srpske odnose.

Podsjetio je da to nije bio prvi pokušaj zaustavljanje rata i izbjegavanje drastičnih i trajno opterećujućih posljedica, spomenuvši Vanceov plan iz studenoga 1991., na temelju kojega je uspostavljen mandat UNPROFOR-a, i koji je "zaustavio rat, ali nažalost nije osigurao i trajan mir".

"Trajan mir osigurao je tek Erdutski sporazum i na njemu uspostavljen mandat UNTAES-a. Taj je trajan mir bio moguć jer je osim vojne komponente u sebi sadržavao i političku dimenziju mira", rekao je Pupovac i dodao da "ni jedan sporazum ili plan prije njega nije imao potrebnu unutardržavnu, međudržavnu i međunarodnu podršku".

Istaknuo je da je ta politička dimenzija imale važne komponente, poput povratka svih raseljenih i izbjeglih, Hrvata i Srba, abolicije svih koji nisu odgovorni za ratne zločine, povratka imovine i obnove kuća, demilitarizacije, uspostave ustavnog, zakonodavnog i administrativnog poretka RH te ljudskih i manjinskih prava i obnove povjerenja.

Ocijenio je da je u političkom smislu Erdutski sporazum, kratkoročno i dugoročno, pridonio tome da politička suradnja između Hrvatske i Srbije bude manje opterećena ratnim posljedicama i da ima svoje mirovno, nenasilno uporište za rješavanje međuetničkih odnosa i izgradnju međudržavnih odnosa.

"Ona je pružila i priliku za integraciju teritorija zajedno sa stanovništvom, a ne bez njega", zaključio je Pupovac.

On smatra da je zajedno s Daytonskim, Erdutski sporazumom obnovio snagu međunarodnog pregovaranja, obnovio povjerenje u međunarodne mirovne misije te reafirmirao ulogu međunarodnih organizacija u zaštiti ljudskih prava, manjinskih prava i obnove međuetničkog i međudržavnog povjerenja narušenoga ratnim sukobima.

"Slobodno se može reći da su od ovog međunarodnog sporazuma svi imali koristi. Svima je donio neko dobro. U prvom redu mir, pomirenje i uzajamno priznavanje. Zato se također može reći da je on zajedničko dobro svih: i Hrvatske i Srbije, međunarodne zajednice i Srba u Hrvatskoj", rekao je Pupovac.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!