Izvješće Europskog revizorskog suda (ECA) otkriva da je Europska unija ozbiljno u zaostatku s planovima izgradnje i modernizacije ključnih prometnih koridora – cesta, željeznica, luka i zračnih luka – te da se ciljevi postavljeni za 2030. godinu ne ostvaruju predviđenom dinamikom.

Ključni prometni projekti, čiji je cilj poboljšati povezanost ljudi i roba diljem Europske unije do 2030. godine, značajno kasne u provedbi, unatoč tome što je od 2020. godine iz fondova EU-a uloženo 15,3 milijarde eura.

Troškovi porasli za 82 posto

Zakonodavni okvir Transeuropske transportne mreže (TEN‑T) usvojen je još 2013. godine, no projekt je pretrpio ozbiljne udarce ponajprije zbog pandemije covida, a potom i zbog ruske invazije na Ukrajinu, što je izazvalo rast cijena energije i građevinskih radova.

Revizori u izvješću navode da je osam megaprojekata, koji su bili predmet revizije 2020. godine i ponovno su u najnovijem izvješću, zabilježilo stvarni rast troškova od 47 posto u odnosu na početne procjene.

Podaci iz 2025. godine pokazuju da su troškovi eskalirali na više od 82 posto, pri čemu su dva projekta najviše pridonijela tom golemom financijskom jazu: Rail Baltica, čiji je cilj integrirati baltičke države u europsku željezničku mrežu, te veza Lyon‑Torino, zamišljena tako da bude ključna između talijanske i francuske mreže brzih željeznica. Rail Baltica s početnih 5,8 milijardi eura stigla je na 23,8 milijardi eura, a Lyon-Torino poskupio je s 5,2 na 11,8 milijardi eura – iako to vjerojatno nije konačna brojka jer se radi o procjeni iz 2019. godine.

U izvješću se navodi da je nadzor Europske komisije nad dovršetkom glavnih mrežnih koridora država članica ostao 'distanciran', uz ocjenu da je Komisija trebala biti znatno proaktivnija, osobito nakon izvješća ECA-e iz 2020. godine, a ono je već tada upozorilo na velika kašnjenja, rast troškova i slabosti u nadzoru.

'Komisiji smo također uputili niz preporuka s ciljem poboljšanja EU-ova financijskog upravljanja sufinanciranjem megaprojekata', stoji u izvješću ECA-e. Neuspjeh u provedbi TEN-T-a, upozoravaju revizori, ozbiljno potkopava ciljeve EU-a za 2030. godinu, s obzirom na to da je promet ključan i za europsko gospodarstvo i za klimatske ambicije. Kašnjenja u razvoju željeznice, plovnih putova i čiste infrastrukture održavaju visoku razinu emisija, čime se dovodi u pitanje i postizanje cilja o klimatskoj neutralnosti do 2050. godine.

Raskomadano i neučinkovito

Uz to, raskomadani i neučinkoviti prometni sustavi neizbježno znače veće troškove za tvrtke i građane te smanjenje trgovinskih mogućnosti u Uniji.

Iako se rast troškova posljednjih godina donekle usporio, revizori su apostrofirali i one za projekt kanal Seine - Sjeverna Europa. Riječ je o velikom plovnom kanalu u Francuskoj, a on se puno puta mijenjao tijekom planiranja i izgradnje: prema sporazumu o financiranju iz 2019. godine, procijenjen je na 5,1 milijardu eura, uz financiranje EU-a, francuske države i lokalnih vlasti. U najnovijim procjenama s početka ove godine ciljna cijena završetka radova revidirana je i iznosi oko 7,3 milijarde eura, uzimajući u obzir inflaciju, promjene normi i druge faktore.

'Vodeća europska prometna infrastruktura trebala bi preoblikovati kontinent, približiti ljude i olakšati gospodarsku aktivnost. No većina tih projekata i tri desetljeća nakon što je osmišljena daleko je od dovršetka te daleko od planiranih poboljšanja u putničkom i teretnom prometu diljem Europe', izjavila je Annemie Turtelboom, članica ECA-e koja je vodila izradu izvješća.

Osam projekata

ECA-a je analizirala osam velikih projekata: četiri željezničke pruge (Rail Baltica, Lyon-Torino, tunel Brenner Base između Njemačke i Austrije te Basque Y, projekt brze željeznice u Baskiji čiji je cilj povezati tri baskijska grada, Bilbao, Vitoria-Gasteiz i San Sebastián, u obliku slova Y), plovni put (Seine-Scheldt), autocestu (A1 u Rumunjskoj) te dvije multimodalne veze: cestovno-željezničku vezu Fehmarn - Belt i željezničku vezu E59 prema lukama u Poljskoj.

Ti megaprojekti izravno uključuju 13 država članica EU-a: Belgiju, Dansku, Njemačku, Estoniju, Španjolsku, Francusku, Italiju, Latviju, Litvu, Austriju, Poljsku, Rumunjsku i Finsku.

'Zaključak je nedvosmislen: cilj dovršetka TEN-T-a do 2030. godine zasigurno neće biti ostvaren', poručuju revizori EU-a.

Desetljetna kašnjenja

Prosječno kašnjenje od 11 godina u odnosu na izvorne rokove već je zabilježeno u izvješću ECA-e iz 2020. godine, a ono iz 2025. pokazuje da se stanje pogoršalo: prosječno kašnjenje sada iznosi 17 godina za pet analiziranih projekata.

Željeznička pruga Basque Y, koja je prema početnom planu trebala biti operativna 2010., a prema revidiranom planu iz 2020. godine 2023., sada se ne očekuje prije 2030. Otvaranje veze Lyon-Torino predviđa se za 2033., umjesto izvorne 2015. ili kasnije revidirane 2030. godine. Brenner Base sada se očekuje najranije 2032., a ne 2016. ili 2028. godine, kako je ranije planirano.

Projekt kanal Seine - Sjeverna Europa trebao je započeti s radom još 2010., zatim je rok pomaknut na 2028., a sada se 2032. godina smatra najrealnijim terminom.

TEN-T je predložen početkom 1990-ih kao dio nastojanja EU-a da ojača unutarnje tržište i poboljša povezanost među državama članicama, a smjernice su usvojene 1996., s fokusom na prioritetne projekte prekogranične infrastrukture. Velika reforma iz 2013. uvela je dvoslojnu strukturu, s ciljevima dovršetka do 2030. i 2050. godine.

Najnovija revizija iz 2024. trebala je uskladiti TEN-T s Europskim zelenim planom i obrambenim ciljevima, no bivša eurozastupnica Barbara Thaler (EPP, Austrija) upozorila je da 'sporazum ne ispunjava očekivanja i otvara pitanja o stvarnoj predanosti država članica stvaranju funkcionalne europske prometne mreže', ističući da nacionalni prioriteti ugrožavaju zajedničke europske ciljeve.

Prema procjenama Zajednice europskih željezničkih i infrastrukturnih poduzeća (CER), dovršetak TEN-T-a zahtijeva 500 milijardi eura do 2030. i čak 1500 milijardi eura do 2050. godine.

Ovaj članak nastao je u okviru projekta EuSEE, koji sufinancira Europska unija. Izneseni stavovi i mišljenja su, međutim, isključivo stavovi autora/autorica i ne odražavaju nužno stavove tijela koje je dodijelilo autorski doprinos te se Europska unija ne može smatrati odgovornom za njih.