portret pJERA ŠIMuNOVIĆA

Džoker zovi kad politički zagusti, multipraktik lirske duše i garda boksača

21.03.2017 u 22:24

Bionic
Reading

Aktualni predstojnik Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost Pjer Šimunović prema neslužbenim bi informacijama trebao postati novi hrvatski veleposlanik u SAD-u, nakon što je postignut dogovor predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović i premijera Andreja Plenkovića. Time je konačno presječen čvor te bi aktualna politička garnitura trebala dobiti čovjeka koji će nedvosmisleno slijediti njihovu politiku u Washingtonu. Aktualnog veleposlanika Joška Paru predsjednica je često kritizirala da vodi politiku suprotnu politici državnog vrha

Šimunović, koji se već drugi put pojavljuje kao idealno rješenje kako bi se premostile nesuglasice oko kadrovskih rješenja sukreatora vanjske politike, nije član nijedne stranke.

U SAD, na mjesto veleposlanika Šimunović odlazi s mjesta predstojnika UVNS-a, na koje je opet došao s veleposlaničke pozicije u Izraelu u paketu rješenja priče oko smjene Dragana Lozančića s mjesta ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA), nakon višemjesečnog nadmudrivanja predsjednice Grabar Kitarović i tadašnjeg premijera Tihomira Oreškovića. Šimunović je navodno u tom paketu bio predsjedničin čovjek, a Daniel Markić, koji je postao šef SOA-e, Oreškovićev izbor. Odlaskom Šimunovića u SAD ostat će upražnjena fotelja čelnika UVNS-a, a još uvijek je prazna i pozicija veleposlanika u Izraelu, njegova prethodna dužnost.

No tko je zapravo Pjer Šimunović? Rođen je 1962. u Splitu, diplomirao je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, oženjen je i otac jednog odraslog djeteta. Nositelj je Spomenice Domovinskog rata.

Nakon studija Šimunović je karijeru započeo kao vanjskopolitički novinar u Večernjem listu.

Prije nego što je ušao u diplomaciju pet je godina proveo u Londonu radeći u hrvatskom servisu BBC-ja. U Londonu je stekao i magisterij na Kraljevskom koledžu specijaliziravši se za područje nacionalne sigurnosti i ruske vojne povijesti.

U diplomaciju ulazi 1998. jer je mlada država oskudijevala kvalitetnim diplomatskim kadrovima pa su rupe popunjavali, kao uostalom i u drugim zemljama bivšeg komunističkog bloka, obrazovanim novinarima čija je domena bila vanjska politika.   

U Ministarstvu vanjskih poslova prvo je obnašao dužnost zamjenika načelnika Odjela za analitiku, a poslije je poslan u Pariz na poziciju prvog tajnika veleposlanstva. No nakon isteka mandata vraća se u Večernjak na mjesto savjetnika Uprave za sadržaj u rujnu 2003., ali već nakon šest mjeseci stigao je poziv da se vrati i preuzme jednu od glavnih uloga u pregovorima o članstvu u NATO-u.

Od 2004. bio je Nacionalni koordinator za NATO, a od 2005. do 2008. bio je pomoćnik ministra vanjskih poslova i europskih integracija. Nakon toga prelazi u Ministarstvo obrane, u kojem je obnašao niz funkcija; bio je pomoćnik ministra, ravnatelj Uprave za obrambenu politiku i državni tajnik do imenovanja veleposlanikom u Izraelu. U razgovoru za Jerusalem post u srpnju 2015., dok je još bio veleposlanik, otkrio je da je u mladosti volio džudo i bio prilično dobar u njemu, ali boks mu je uvijek bio sport broj jedan.

Također je priznao i da je prije nego što je postao veleposlanik volio čitati suvremenu talijansku poeziju. No jednostavno više nema vremena jer su mu svu pažnju zarobile političke analize i strateški poslovi te židovska i izraelska povijest.

U razgovoru su se dotaknuli i poznatog hrvatskog oskarovca židovskog porijekla Branka Lustiga koji ga je podsjetio da je i njegov praujak Jakša Kalogjera nositelj priznanja Pravednici među narodima koje se dodjeljuje pojedincima koji su se tijekom Holokausta istaknuli svojim djelima spašavajući progonjene Židove.  

Šimunović je vjerojatno odabran zbog svoga iskustva u NATO-u i sigurnosnom sektoru što će biti glavni izazovi u odnosima Hrvatske i SAD-a u idućem razdoblju, posebno nakon kritika načina funkcioniranja NATO-a koje stižu od novoga američkog predsjednika Donalda Trumpa i načina na koji organizaciju tretira novi američki državni tajnik Rex Tillerson