Bilo da se radi o plamenoružičastom jezeru, bilo čudnovatim krugovima u pustinji, priroda čuva bezbrojne tajne koje čak ni najsuvremenija znanost nije uspjela razotkriti. I dok su ljudi kroz povijest zazivali NLO ili legendarna bića kako bi objasnili neke od tih neobičnih pojava, znanstvenici su se okrenuli fizici, genetici i drugim empirijskim metodama da bi razvili uvjerljive teorije
Mnoga od tih istraživanja djelomično su objasnila te zagonetke, no mnoga pitanja i dalje ostaju bez konačnog odgovora.
Prenosimo devet fascinantnih prirodnih misterija koji ni danas nisu objašnjeni.
1. Eternal Flame Falls, New York
U parku Chestnut Ridge u saveznoj državi New York nalazi se neobičan prizor: slap iz kojeg izvire – vatra. Vječni plamen titra iz kamenog udubljenja smještenog neposredno ispod vodopada, kao da prkosi zakonima prirode. Iako se ponekad ugasi, može se ponovno zapaliti i gorjeti gotovo neprestano, piše Business Insider.
Takav je fenomen izuzetno rijedak – zabilježeno ih je manje od 50 diljem svijeta. Zapaljivi prirodni plin, nastao raspadom organskih tvari pod visokim temperaturama, curi iz dubina Zemlje, hraneći vatru, a plamen se može spontano zapaliti ili ga mogu potaknuti ljudi, munje ili šumski požari.
Ono što ga čini zagonetnim je to što njegov izvor, smješten preko 400 metara ispod površine u geološkoj formaciji Rhinestreet Shale, nije dovoljno topao da bi tradicionalnim putem proizveo prirodni plin.
'Obično su za stvaranje plina potrebne temperature iznad točke vrenja vode', rekao je istraživač Arndt Schimmelmann još 2013. godine. 'Ali ovaj kamen nikada nije bio toliko vruć.'
Jedna od teorija sugerira da prisutnost katalizatora poput željeza ili nikla može omogućiti proizvodnju plina i pri nižim temperaturama.
2. Europske jegulje i Sargaško more
Još je Aristotel vjerovao da jegulje spontano nastaju u blatu. Danas znamo da to nije točno, no kako se razmnožavaju? Još uvijek ne znamo.
Prije više od stoljeća danski biolog Johannes Schmidt pratio je migraciju europskih jegulja do Sargaškog mora, u srcu Atlantskog oceana, i vjeruje se da se ondje mrijeste. Jegulje prelaze više od 4800 kilometara da bi stigle na to izolirano odredište omeđeno oceanskim strujama.
Unatoč desetljećima istraživanja, znanstvenici nikada nisu pronašli odrasle jedinke u aktu mriješćenja, pa ni jajašca. Godine 2022. objavljena je studija koja potvrđuje da odrasle jegulje doista migriraju do Sargaškog mora, ali još se ne zna kako točno plivaju, kojim rutama idu i kolikom brzinom.
S obzirom na to da se populacija europskih jegulja smanjila za čak 95 posto od 1980-ih, otkrivanje tajne njihova razmnožavanja postalo je prioritet.
3. Krater Savonoski, Aljaska
Iz zraka, krater Savonoski izgleda poput savršeno oblikovanog jezera – kao da ga je netko pažljivo isklesao. Smješten u nacionalnom spomeniku Katmai na jugozapadu Aljaske, promjera je više od 500 metara i dubine preko 100 metara.
Znanstvenici su 1960-ih i 1970-ih tražili dokaze udara meteora, što bi objasnilo njegov oblik. No dokazi su možda nestali povlačenjem ledenjaka nakon posljednjeg ledenog doba.
Alternativno objašnjenje sugerira da je riječ o vulkanskom maaru – vrsti vulkana koji eruptira eksplozijom pare kada magma dosegne podzemne vode blizu površine.
Kako je rekao profesor T. Neil Davis: 'To je vulkan koji je pokušao eruptirati, ali nije uspio.'
4. Raspjevani pijesak, Kina
U pustinji blizu Dunhuanga, dok se pijesak kotrlja niz dine, začut ćete neobično brujanje, poput glazbene note koja lebdi zrakom. Taj zvuk – 'pjevanje pijeska' – može se čuti kilometrima daleko.
Fenomen nije ograničen na Kinu – zabilježen je i u Japanu, Egiptu i Kaliforniji u SAD-u. Da bi došlo do zvuka, pijesak mora biti određene veličine, oblika i sadržavati visoku razinu silicijeva dioksida.
No zašto točno proizvodi specifične tonove, i dalje nije potpuno jasno, čak ni nakon studije iz 2012. godine, a koja je pokušala razjasniti ovu akustičku zagonetku.
5. Vilinski krugovi, pustinja Namib
Na suhim travnjacima pustinje Namib u južnoj Africi prostiru se tajanstveni krugovi bez vegetacije – zagonetni oblici poznati kao 'vilinski krugovi'.
Neki znanstvenici vjeruju da su ih stvorile kolonije termita koji se hrane biljkama i preoblikuju tlo. No studija iz 2022. pokazala je da u mnogim krugovima nema tragova insekata. Umjesto toga, senzorima su mjerili razinu vlage i došli do zaključka da su oni možda rezultat 'ekohidrološke povratne sprege'.
Jednostavno rečeno, biljna vegetacija 'odustaje' od dijela tla kako bi preusmjerila vlagu prema drugim biljkama – čime se povećava šansa za preživljavanje cijelog sustava.
Drugi pak znanstvenici sugeriraju da bi mikrobi mogli biti odgovorni za slične formacije viđene u Australiji.
6. Devil’s Kettle, Minnesota
U državnom parku Judge C.R. Magney rijeka Brule dijeli se na dva dijela – jedan teče niz slapove, a drugi nestaje u misterioznoj rupi poznatoj kao Vražji kotlić. Godinama nitko nije znao kamo ide ta voda.
Zaintrigirani posjetitelji bacali su štapiće, loptice za stolni tenis, pa čak i boje u vrtlog – ali ništa nije ponovno izronilo.
Godine 2017. hidrolozi su usporedili količinu vode prije i poslije slapa i zaključili da ona zapravo ponovno izlazi nizvodno – samo na nevidljiv način, kroz podzemne pukotine.
Pa što se dogodilo s lopticama? Najvjerojatnije su ih uništile uskovitlane struje, kaže hidrolog Jeff Green.
7. Svjetla potresa, Meksiko
Kada je potres jačine sedam stupnjeva po Richteru pogodio Acapulco 2021. godine, stanovnici udaljenog Mexico Cityja svjedočili su plavičastim bljeskovima koji su obasjali noćno nebo.
Tzv. svjetla potresa dokumentirana su kroz povijest, ali mnogi stručnjaci i dalje su skeptični. Neki tvrde da su rezultat kratkih spojeva u električnim mrežama ili refleksije tijekom oluja.
Drugi pak istražuju mogućnost da bi ti bljeskovi mogli služiti kao rana upozorenja na nadolazeće potrese – ako se otkrije što ih točno uzrokuje. Nedavne teorije uključuju ispuštanje metana koji se zapali uslijed statičkog elektriciteta.
8. Jezero Hillier, Australija
Na obali Zapadne Australije nalazi se Hillier, jedno od najspektakularnijih jezera na svijetu jer je prirodno ružičasto kao tekuća žvakaća guma.
Znanstvenici vjeruju da je njegova boja posljedica mikroorganizama – posebno bakterija i algi – koji proizvode pigmente u ekstremno slanim uvjetima.
U studiji iz 2022. identificirano je nekoliko vrsta mikroba, uključujući one povezane s ljubičastim sumporom i crveno-narančastim nijansama, a koje rezultiraju ružičastom bojom.
Ipak, točna kombinacija čimbenika još nije potpuno razjašnjena. Te iste godine obilne kiše razrijedile su slanost jezera, što je privremeno izblijedilo njegovu boju, no znanstvenici očekuju da će se ružičasti sjaj vratiti kako voda bude isparavala.
9. Fosse Dionne, Francuska
U gradiću Tonnerre u Francuskoj nalazi se izvor Fosse Dionne, a stoljećima su ljudi pili njegovu tirkiznoplavu vodu, prali rublje i pričali legende o njoj – ali nitko ne zna točno odakle ona dolazi.
Dio toka poznat je – istraženo je više od 400 metara podzemnih prolaza – no izvor ostaje tajna. Zbog opasnosti su mnogi ronioci tijekom ekspedicija izgubili život.
Jedan od rijetkih koji se usudio duboko zaroniti bio je profesionalni ronilac Pierre-Éric Deseigne, a stigao je do novih dijelova špilje, ali ni on nije uspio pronaći krajnji izvor vode.
Legende govore o bazilisku – zmijolikom čudovištu – koje je nekoć prebivalo u dubinama izvora. Znanost zasad nije pronašla čudovište, ali nije pronašla ni odgovor.