Prema presudi Haškog tribunala kojom je Pavle Strugar, bivši general JNA i glavni zapovjednik u napadu na Dubrovnik, proglašen krivim i pravomoćno osuđen na sedam i pol godina zatvora na osnovi zapovjedne kaznene odgovornosti za kršenje pravila i običaja ratovanja, dokazana je smrt dva civila tijekom napada. Međutim, prema drugim podacima, uključujući i izvještaj Ujedinjenih naroda, na širem području Dubrovnika poginulo je preko 80 civila, a više je stotina civila ranjeno.

Također, pred Haškim sudom dokazano je i da su pripadnici JNA namjerno gađali Stari grad iako su znali da u njemu živi samo civilno stanovništvo. Iako je Dubrovnik bio zaštićen kao dio svjetske kulturne baštine, prilikom razaranja šest objekata potpuno je uništeno, a 52 su oštećena, iako u njihovoj blizini nije bilo nikakvih vojnih ciljeva.

Županijsko državno odvjetništvo iz Dubrovnika podiglo je krajem 2009. optužnicu protiv 10 časnika bivše Jugoslovenske narodne armije (JNA) koji se terete za to da tijekom agresije JNA na području Dubrovnika nisu pokušali spriječiti ponašanje podređenih jedinica protivno Ženevskim konvencijama, granatiranje naseljenih mjesta, ubijanje 116 civila, zatvaranje, zlostavljanje i tjeranje civila u bijeg, rušenje civilnih, kulturnih, vjerskih i privrednih objekata, pljačkanje i paljenje.

NVO Akcija za ljudska prava želi još jednom podsjetiti javnost da do danas u Crnoj Gori nije pokrenut ni jedan kazneni postupak protiv osoba zbog ratnih zločina izvršenih prilikom opsade Dubrovnika na teritoriju Republike Hrvatske.

Državno tužiteljstvo je na kraju 2009. u odgovoru Akciji za ljudska prava priopćilo da ne vode nikakav postupak, jer nitko nije podnio kaznene prijave u vezi s napadom na jug Hrvatske. Drugim riječima, državno tužiteljstvo Crne Gore smatra da su sve navedene informacije, koje su im javno dostupne, nedovoljne da bi otvorili istragu za bilo koji oblik kršenja međunarodnog humanitarnog prava na dubrovačkom ratištu 1991-1992. godine.

To sve i unatoč tome što su crnogorski državni službenici javno prihvatili odgovornost za štetu od organizirane pljačke u kojoj su sudjelovali crnogorski državljani (koja podrazumijeva obeštećenje za stočni fond odveden s farme u Grudi ratne 1991. i krađu opreme s aerodroma Ćilipi). Pljačka za vrijeme oružanog sukoba također predstavlja radnju izvršenja ratnog zločina.

Akcija za ljudska prava u svom priopćenju još jednom ističe važnost utvrđivanja odgovornosti u nemilim događajima na dubrovačkom ratištu kroz potpuno utvrđivanje svih činjenica i procesuiranje odgovornih za ratne zločine. Vjeruju da do uspostavljanja trajnog povjerenja među ljudima u regiji može doći tek onda kada svaka država, pa tako i Crna Gora, učini sve ono što je u njezinoj nadležnosti da procesuira i kazni sve one koji su prema susjedima postupali nasilno, nepravedno i nezakonito te suprotno međunarodno prihvaćenim obavezama humanitarnog prava.