Može li Hrvatska otkupiti MOL-ove dionice Ine? Vrijede li one dvije milijarde i 600 milijuna eura ili znatno manje? Bi li time dramatično porastao hrvatski javni dug? Pokušavaju li Amerikanci spriječiti da ruski kapital preuzme hrvatsku naftnu kompaniju?
Pitanja su to na koja su odgovarali gosti emisije HRT-a Otvoreno Radimir Čačić, Goran Marić, bivši ministar gospodarstva Ljubo Jurčić i naftni konzultant Davor Štern
'Kako sam razumio iz današnjih vijesti to je jedan od četiri scenarija koje Ministarstvo gospodarstva i ministar Vrdoljak predlažu za rješenje sukoba Vlade i MOL-a. Premijer je jedno od rješenja danas odbacio. Postoje disonantni tonovi, nije dobro ne voditi raspravu. Ina svakim danom gubi na vrijednosti i to se mora što prije razriješiti. Cijena od 2,6 milijarde eura je nerealna. Realna vrijednost INA-e je manja', kazao je Štern.
Dodao je da je to možda spin jer ne može vjerovati da je netko prezentirao dokument u SAD-u, a da nije prije bio odobren od Vlade.
'Prvih 25 posto dionica Ine prodano je za 505 milijuna dolara. Ina je postala vrijednija, ali nije postala toliko vrijednija da danas 50 posto vrijedi 3,3 mlrd. dolara. Kad u jednom danu imate da se ministar gospodarstva obraća američkoj vladi s prijedlogom na razini 2,6 milijardi eura, a nakon toga ministar financija Lalovac kaže da je pročitao u novinama, a premijer kaže da to ne dolazi u obzir te na kraju potpredsjednik SDP-a Zlatko Komadina to podržava odnosno kaže da treba vratiti oteto te da ne treba niti platiti radi se o vrlo prizmenom politikanskom spinu. Cijela priča se svodi na vrlo prizeman način prikupljanja političkih poena. To nije dobro za ovu zemlju. Tema je izuzetno ozbiljna. Otkup kroz kredit je najgori način. Mogli bi dobiti kredit, ali imamo 44 milijardi eura duga. To nam dodatno ruši rejting koji nam je već u smeću. Postoje druge opcije. Postoje mirovinski fondovi. Fondovi su već 70 posto u državnim obveznicama, dakle previše. Ima mogućnost npr. štednja građana. Ona se popela na 182 milijarde kuna. Ljudi otplaćuju kreditei štede. Može se izaći i s Inicijalnom javnom ponudom (IPO)', smatra Čačić.
'Hrvatska se našla u neizdrživoj i neodrživoj situaciji i Vlada mora to razriješiti. Cijena nije bila odgovarajuća u to vrijeme kad se prodavalo prvih 25 posto Ine. MOL je prekršio nekoliko ugovornih obveza i MOL i Ina krše zakone RH. Izvršni direktori predstavljaju Inu, što je suprotno zakonu. RH je tražila investitora, odnosno strateškog partnera, a MOL nije niti jedno niti drugo. Vlada mora razriješiti situaciju. Nijedna odluka koju žele hrvatski članovi provesti u Ini ne mogu to učiniti jer budu nadglasani', rekao je Marić.
'MOL bi sigurno prodao dionice, ali bi htio golemo zaraditi. Cijena od 2,6 milrd je mazohistička cijena', smatra.
'U Ini se upravlja sa Inom. Najkorektnija je izjava američkog veleposlanstva. Rješenje se nalazi između Vlade i MOL-a. Prodat ćemo, kupit ćemo, tužit ćemo, treba znat što znači naftni biznis, energetski biznis. Ina je vrijedila onoliko koliko je netko u datom trenutku ponudio, rekao je Jurčić.
Danas 49 posto Ine ne vrijedi 2,6 mlrd. eura nego vrijedi onoliko koliko će netko platiti. Danas oko Ine igra i geopolitika. Nekad je na ovim prostorima postojao čovjek koji je znao kapitalizirati napetosti između Istoka i Zapada, koje sada postoje', smatra Jurčić.
