IGOR MANDIĆ

'Bolje nova Jugoslavija nego podstanarstvo u EU'

08.01.2012 u 14:10

Bionic
Reading

'Mi ulazimo u EU kao podstanari, moramo podnijeti sudbinu da ćemo biti tretirani kao rezervna postaja za konobare i prostitutke i ne vjerujem da ćemo tu nešto posebno profitirati', rekao je književnik Igor Mandić u intervjuu za Novi list, tvrdeći da je za Hrvatsku najbolje rješenje ponovno ujedinjenje južnoslavenskih naroda, no ne na stari način

'Ma sve je to savršeno svejedno (op. a. ulazak Hrvatske u EU) jer je pogrešan smjer okretanja. Ja tvrdim da je jedina mogućnost ponovnog ujedinjenja južnoslavenskih naroda. Nikako na stari način, i nikako jednopartijski kao stara Jugoslavija, ali ja nisam institucija da to mogu razraditi', kazao je Igor Mandić u intervjuu Novom listu.

Rat koji nismo objavili neslavno je završen, bez pobjednika – jer u građanskom ratu pobjednika nema, smatra Mandić. 'Taj rat je možda dokrajčio iluziju da možemo sa susjedima, ali možda postoji šansa da zajedno s braćom po plemenu, krvi i naciji stvorimo temelje neke nove čvršće zajednice. I tu ćemo jedino ostvariti nacionalni identitet i neku novu solidniju državu. A ovo s Hrvatskom u Europi je rastapanje maslaca na ploči vrućeg špahera', poručio je.

Komentirajući neuralgične točke našeg društva, Mandić kaže da se na silu održava konstrukt Hrvatske. 'Dokazano je taj projekt propao jer su na vlasti ili nesposobnjakovići, ili lopovi, ili mediokriteti ili kriminalci. To je dokazano, samo treba napraviti još jedan korak pa se zapitati čemu nastaviti taj nemogući uzaludni trud. Jer ako je Hrvatska stvorena u nacionalističkoj euforiji 90-ih godina kao jedan biznis projekt šovinističkih elita, onda moramo biti svjesni da su temelji truli i da se na tim trulim temeljima uzaludno pokušava graditi, nadograđivati, stavljati nove skele, žbukati iznova fasadu dok se netko ne sjeti da bi trebalo cijeli taj projekt zaključati i srušiti.'

Današnju Hrvatsku opisuje kao alkoholičara koji se trese u apstinencijskoj groznici. 'Zna da ne smije piti i da ga to vodi u propast, a u toj groznici razdiru ga bolovi i muči se da bi za neko izvjesno vrijeme ponovno pao u svoju staru zamku. Reći ću nešto što je možda uvredljivo i za vlast i za opoziciju, ali Hrvatska je promašen projekt, nažalost. Kao što je bio promašen projekt kvislinške Endehazije, tako je promašen i projekt neoustaške tuđmanovske Hrvatske. Zadao je osnovne obrasce društvene pokvarenosti i od tada se na njima pokušava graditi neke smjene vlasti koje nisu doprinijele ništa. Jer nemamo dovoljno elita koje su u stanju društvo držati na okupu. Sve propada, sve institucije su otišle dođavola, sve je rasprodano, pokradeno, darovano, i čemu nastavljati uzaludni trud.'