Nakon nedjeljnih pregovora ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog s predsjednikom SAD-a, Donaldom Trumpom, oba čelnika su izjavili da su razgovori bili sjajni i da su planovi za okončanje rata u Ukrajini pri kraju. No, Trump je istaknuo da je imao i sjajan razgovor sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, a novinarske kamere su uhvatile i ne baš zadovoljno lice Zelenskog dok je Trump objašnjavao kako Putin želi da Ukrajina uspije i da je Rusija spremna pomoći u obnovi i ponovnom uspostavljanju rada nuklearne elektrane Zaporižja.

Ipak, i Trump navodi da neke stvari još nisu riješene, prije svega iz domene teritorijalnih pitanja, dok je Rusija u ponedjeljak ponovno pozvala Ukrajinu da u potpunosti povuče svoje trupe iz istočne regije Donbas.

Promatrajući najnoviji razvoj pregovora oko najkrvavijeg sukoba u Europi nakon Drugog svjetskog rata, bivši veleposlanik Hrvatske u Rusiji, danas vanjskopolitički analitičar Božo Kovačević, navodi da je očito da Trump ne odustaje od svog osnovnog koncepta u kojemu će Ukrajina morati Rusiji dati teritorijalne ustupke. Američkom predsjedniku su sve druge stvari pa tako i sigurnosna jamstva, manje važna pitanja.

'Ako ozbiljno shvatimo nedavno usvojenu strategiju američke nacionalne sigurnosti, jasno je da predsjednik Trump Rusiju ne smatra prijetnjom i Rusiju nije visoko na ljestvici američkih sigurnosnih prioriteta. To je problem za Europljane jer to brisanje Rusija s popisa prijetnji vodi u pretpostavku da SAD ne bi aktivirao članak 5 ako bi neka NATO članica bila napadnuta. To je i u skladu i s ostalim porukama Trumpa i njegove direktorice obavještajnih službi (Tulsi Gabbard, op.a) koja kaže da je prva briga SAD-a da ne dođe do nuklearnog rata. Zato Trump pritišće Zelenskog za teritorijalne ustupke', komentirao je Kovačević u razgovoru za tportal.

Brzi ulazak Ukrajine u EU bi demotivirao druge: 'Zelenski je napravio sve što je mogao'

Upitan o samom Zelenskom, koji nije u dobrom položaju ali ipak se redovno zahvaljuje američkom predsjedniku na njegovim mirovnim naporima, naš sugovornik ističe da se ukrajinski predsjednik dobro drži iako glavni cilj njega i europskih partnera nije postignut.

'Mislim da je Zelenski napravio baš sve što je mogao, ali njegov sugovornik je predsjednik Trump. Napori Europljana i predsjednika Zelenskog bili su usmjereni da se Trump prema Rusiji odnosi kao saveznih Ukrajine, pregovarač koji pregovara u ime Ukrajine i NATO-a. No, Trump odbija prihvatiti tu ulogu i svoje djelovanje svodi na posredovanje pri čemu je u većoj mjeri sklon Rusiji nego Ukrajini kojoj bi trebao biti saveznik', procijenio je Kovačević.

Istina, europski lideri trenutno se pokazuju kao veći saveznici Ukrajini nego SAD, ali do koje granice? Konkretno, Zelenski je u svom mirovnom planu od 20 točaka zatražio da Ukrajina 'u nekom trenutku postane članica EU-a, s planovima za određivanje datuma pristupanja'. No, određivanje datuma može biti problematično s obzirom da je teško procijeniti kada bi Ukrajina mogla ispuniti sve potrebne uvjete za članstvo. Usto, Kovačević smatra da je iluzorno određivati jedan datum za ulazak Ukrajine u EU jer je za primitak novih članova potreban konsenzus ostalih članica. Tog konsenzusa, međutim, nema, a čak i kad bi se postigao, mogao bi dovesti do zamjerki kod drugih saveznika.

'Ako bi EU to napravila, onda bi apsolutno demotivirala sve druge države koje čekaju u redu i od kojih su neke već ispunile sve zahtjeve za ulazak u EU. Što se tiče pozicije EU prema Rusiji, njena pozicija se svodi na to da Rusija kao agresor ne može biti nagrađena, nego mora platiti ratnu odštetu i odgovarati za tu agresiju. To je plemenit cilj koji je u skladu sa međunarodnim pravom, ali EU ne može ostvariti taj cilj bez izravnog američkog angažmana u ratu protiv Rusije, što Amerika ne želi', istaknuo je Kovačević.

Razgovor Putina i Macrona bio bi korak naprijed: 'Pogrešno je oslanjati se samo na silu'

Stoga je ponovio da je EU još uvijek drugorazredni igrač u odnosu na SAD i Rusiju.

'Europljani opravdano ističu da se ne može o europskoj sigurnosti razgovarati bez EU, ali i oni su u proteklih 30 godina sa Amerikancima definirali arhitekturu europske sigurnosti u potpunosti ignorirajući Rusiju. Tako da sad stižu na naplatu pogreške učinjene u prošlosti', naveo je bivši veleposlanik Hrvatske u Rusiji.

Ipak, čini se da je Rusija spremna ozbiljnije uključiti Europu u razgovore, barem ako je suditi po nedavnoj poruci Kremlja da bi htjeli razgovarati s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom, na što je Francuska poručila 'da će vidjeti u narednim danima'. Kovačević je te izjave pozdravio, navodeći da bi spremnost bilo kojeg europskog lidera na razgovor sa Putinom bio pozitivan pomak.

'Neovisno o svim užasima koje je Rusija izvela u Ukrajini, mislim da je pogrešno oslanjati se samo na silu i na vojno rješenje tog problema. Mislim da bi napori u tom telefonskom razgovoru trebali biti usmjereni prema postizanju primirja i mirovnog sporazuma koji određuje privremene granice te ostaviti mogućnost da se u bliskoj budućnosti diplomatskim sredstvima osigura provedba međunarodnog prava. To znači i povratak onih teritorija koji su sada uzurpirani natrag pod kontrolu Ukrajine', naveo je Kovačević.

U hladnom ratu smo imali više diplomatskih aktivnosti

Sve u svemu, neovisno o trenutnim diplomatskim svađama oko toga što bi bio pravedni završetak ukrajinsko-ruskog rata, naš sugovornik navodi da je svima u interesu da se izbjegne rat širih razmjera, pogotovo svjetski.

'EU je zaboravila da je diplomacija jedan od instrumenata za postizanje ciljeva u međunarodnoj politici. Njoj se treba priklanjati i u okolnostima najveće napetosti. Zapravo, tada možda i više nego inače jer postoji nada da je moguće izbjeći oružani konflikt', rekao je Kovačević.

S druge strane, naoružavanje bez razgovora s drugom stranom smatra putem u sukob. Razloga za nadu ima, pogotovo ako se sjetimo da su u prošlom stoljeću da su suprotstavljene strane ustvari bile još udaljenije nego danas, ali se totalni rat uspio izbjeći.

'Znam da to ne zvuči osobito prihvatljivo, ali za vrijeme hladnog rata ideološke razlike između Zapada i Istoka bile su nepremostive i daleko veće nego danas. K tome je NATO bio slabiji nego danas, a Sovjetski Savez je bio mnogo jači nego današnja Rusija. I tada je odvraćanje kao strategija funkcioniralo, a danas ne funkcionira. Zašto? Upravo zbog toga što nema dovoljno diplomatskih aktivnosti između dvaju blokova', zaključio je bivši diplomat o tome kako razgovori i pregovori mogu dovesti do predvidivosti i stabilnosti te spriječiti rizik rata i razaranja.