Dostava obroka je luksuz koji gradsko stanovništvo uzima zdravo za gotovo, ali takve mogućnosti otvaraju se i za one izvan gradova. Dostava hrane na kućni prag dronom više nije znanstvena fantastika: norveški startup Aviant pokrenuo je prvu takvu uslugu na otoku Värmdö u Švedskoj, a plan je širenje diljem Skandinavije
Za stanovnike velikih gradova dostava hrane pitanje je tek nekoliko klikova. No za ljude koji žive na otocima ili u prigradskim naseljima ta je usluga i dalje često nedostupna. Skandinavija, s gotovo 700 tisuća otoka, primjer je regije u kojoj geografija otežava standardne modele dostave.
Upravo taj problem želi riješiti norveški startup Aviant te je u veljači krenuo s probnim projektom dostave hrane dronom na švedski otok Värmdö, udaljen svega 13 kilometara od Stockholma, prenosi BBC.
vezane vijesti
Kako to izgleda u praksi?
Stanovnici Gustavsberga, glavnog mjesta na Värmdöu, odnedavno mogu naručiti burgere iz lanca Bastard Burgers, a topli obrok stiže im zrakom. Cijena je usporediva s onom za dostavu autom ili biciklom jer dronovi eliminiraju trošak vozača.
Trenutno je projekt u tzv. beta fazi, s tek desetak dostava tjedno, no Aviant planira postupno povećavati kapacitete. 'Na karti se jasno vidi – 87.000 ljudi oko Stockholma nema pristup klasičnim dostavnim uslugama. Oni žive u predgrađima i htjeli bi naručiti hranu, ali nemaju tu mogućnost', objašnjava suosnivač i direktor Avianta Lars Erik Fagernæs.
Tehnologiju su razvijali tri godine, a problem je bio – hrana. 'U početku smo imali puno raskvašenih i gumenastih krumpirića', priznaje Fagernæs. Danas se koristi posebno izolirana kutija koja čuva toplinu i svježinu i tijekom zimskih mjeseci. 'Ljudi polude kada vide dron. Zovu susjede, bake i djedove – za njih je to kao da im hranu donose vanzemaljci', dodaje kroz smijeh.
Širenje na Norvešku i dalje
Nakon Švedske, Aviant pokreće sličnu uslugu na poluotoku Nesodden, svega šest kilometara zračne linije od Osla, ali 47 kilometara cestom. Time će još 100.000 ljudi prvi put dobiti mogućnost naručivanja hrane na kućnu adresu. Startup već ima ucrtanih 40-ak lokacija diljem Skandinavije na kojima planira širiti mrežu, a usmjereni su i na Kanadu te sjeveroistok SAD-a jer imaju sličan izazov u vidu otoka, jezera i planinskih barijera.
No u planinskim selima to jednostavno ne funkcionira. Dron može preletjeti do oko 10 kilometara tijekom leta u trajanju od 10 minuta, ali male zajednice ne generiraju dovoljno narudžbi da bi usluga bila održiva.
Slične probleme imale su i druge tvrtke. Skyports je u Velikoj Britaniji dronovima dostavljao školske obroke na otočju Orkney, a Wingcopter u Njemačkoj, dok su lokalne vlasti u Kini testirale dostavu osnovnih potrepština i toplih obroka u ruralnim područjima. U svim tim slučajevima presudnu razliku činilo je financiranje države ili lokalne vlasti. Bez subvencija, cijena dostave postaje previsoka za korisnike ili restorane.
Dronovi i regulacija
Posebna prepreka za širenje je regulacija. U Ujedinjenom Kraljevstvu, primjerice, komercijalni operateri moraju uspostaviti segregirani zračni prostor da bi izbjegli sudare s avionima i rizike za ljude na tlu. To proces čini skupljim i složenijim nego u većem dijelu Europe, Azije ili Australije.
Unatoč tome, Skyportsov direktor Alex Brown je optimističan: 'Što više koristimo dron, to postaje isplativije. Ako postoji ključni korisnik – poput pošte – onda se mogu dodati i drugi komercijalni modeli, uključujući dostavu hrane.'
Aviantov eksperiment pokazuje kako bi budućnost dostave mogla izgledati upravo u 'sivim zonama' između urbanog i ruralnog. 'Nemamo goleme gradove, ali imamo područja u koja se ne isplati ići autom. Tu dronovi postaju rješenje', zaključuje Fagernæs.
