Piloti i stjuardese koji svakodnevno putuju visoko iznad Zemljine površine možda su izloženi većem zdravstvenom riziku nego što se dosad pretpostavljalo. Novo istraživanje znanstvenika s Harvard Medical School i drugih institucija pokazalo je da osobe u tim zanimanjima imaju primjetno veći udio smrti od određenih karcinoma povezanih s ionizirajućim zračenjem.

Istraživači su usporedili podatke o smrtnosti za više od 500 različitih zanimanja i otkrili da su upravo piloti i stjuardese zauzeli prva dva mjesta po udjelu smrti od karcinoma povezanih sa zračenjem. Njihova izloženost uglavnom dolazi od kozmičkog zračenja koje je intenzivnije na velikim visinama.

Autori istraživanja objavljenog u časopisu JAMA Internal Medicine smatraju da bi zbog toga trebalo razmotriti snažnije mjere zaštite za članove zrakoplovnog osoblja.

Zašto je letenje povezano sa zračenjem?

Piloti i stjuardese već su poznati kao radnici s jednom od najvećih prosječnih profesionalnih izloženosti ionizirajućem zračenju u SAD-u. Glavni razlog je jednostavan: što je zrakoplov više iznad Zemljine površine, to je atmosfera manje učinkovita u zaštiti od kozmičkog zračenja.

Ionizirajuće zračenje može oštetiti stanice i izazvati mutacije koje s vremenom mogu pridonijeti razvoju raka. Ipak, dosadašnja istraživanja nisu uspjela jasno pokazati odnos između izloženosti zrakoplovnog osoblja i većeg broja smrtonosnih karcinoma.

Vishal Patel, liječnik i istraživač zdravstvene politike s Harvarda te vodeći autor istraživanja, objasnio je da su ranije studije često bile ograničene na jednu zrakoplovnu kompaniju, jednu državu ili jednu vrstu raka. Osim toga, izbor kontrolne skupine mogao je značajno utjecati na rezultate.

Piloti i stjuardese su u prosjeku zdraviji, obrazovaniji i imućniji od opće populacije, pa usporedba s prosječnim stanovništvom može prikriti ili iskriviti stvarni učinak profesionalne izloženosti zračenju.

Analizirano 12,7 milijuna smrtnih slučajeva

Istraživači su iskoristili promjenu u američkom sustavu evidencije smrti. Naime, od 2020. godine podaci o preminulim osobama rutinski uključuju njihovo uobičajeno zanimanje, što je omogućilo znatno širu analizu. Istraživački tim je proučio ukupno 12,7 milijuna smrti između 2020. i 2024. godine raspoređenih među 503 zanimanja. Među njima je bilo približno 14.000 pilota i 7.000 stjuardesa.

Analizirani su karcinomi za koje postoji poznata povezanost s ionizirajućim zračenjem, uključujući neke vrste limfoma te rak dojke, štitnjače i prostate. Nakon prilagodbe rezultata za čimbenike poput dobi kada je osoba preminula, obrazovanja i bračnog statusa, piloti i stjuardese zauzeli su prvo i drugo mjesto.

Od ukupnog broja umrlih stjuardesa, 6,9 posto umrlo je od karcinoma povezanih sa zračenjem. Kod pilota je taj udio iznosio 6,7 posto. Rezultati sami po sebi ne dokazuju da je uzrok tih smrti kozmičko zračenje, no istraživači su proveli i nekoliko dodatnih analiza kako bi provjerili postoje li druga moguća objašnjenja.

Rezultat nije bio samo posljedica većeg broja karcinoma

Jedan od važnih nalaza jest da zrakoplovno osoblje nije imalo jednako visok položaj pri analizi karcinoma za koje se ne smatra da su povezani sa zračenjem što je važno jer bi se u suprotnom moglo tvrditi da piloti i stjuardese jednostavno češće obolijevaju od svih vrsta raka.

Prema Patelovim riječima zrakoplovno osoblje bilo je negdje na sredini liste od 503 zanimanja pri analizi karcinoma koji nisu povezani sa zračenjem. Promotreni su i radnici povezani sa zrakoplovstvom i koji ne provode sate u letu. Zrakoplovni mehaničari i radnici koji sudjeluju u sklapanju zrakoplova nisu pokazali jednako povećan rizik, što smanjuje vjerojatnost da su kemikalije poput goriva i hidrauličkih tekućina glavni razlog oboljenja.

Kao dodatnu usporedbu istraživači su koristili nuklearne tehnologe koji su profesionalno izloženi drugim izvorima ionizirajućeg zračenja. Oni su zauzeli 12. mjesto prema udjelu smrti od karcinoma povezanih sa zračenjem.

Ukratko, rezultati prema autorima više odgovaraju hipotezi da ionizirajuće zračenje ima ulogu, makar istraživanje ne može potpuno isključiti druge čimbenike. Jedan od njih je poremećaj cirkadijalnog ritma. Piloti i stjuardese često rade noću, lete preko više vremenskih zona i imaju nepravilne rasporede, što također može utjecati na zdravlje.

Nije svaki putnik izložen istom riziku

Ako često letite i brinete se za svoje zdravlje, ne brinite. Istraživači naglašavaju da čak ni osobe koje lete relativno često nisu izložene količinama zračenja koje se mogu usporediti s izloženošću članova letačkog osoblja. Rizik prvenstveno raste zbog kumulativne izloženosti tijekom velikog broja sati provedenih na velikim visinama koje posade sakupe tijekom cijelog radnog roka.

Osim visine leta, važna je i ruta leta. Kozmičko zračenje je intenzivnije na većim zemljopisnim širinama jer Zemljino magnetsko polje na tom dijelu slabije odvraća čestice koje dolaze iz svemira. Zbog toga su posebno zanimljive polarne i vrlo duge međunarodne rute.

Zaštititi zrakoplove dodatnim oklopom nije jednostavno

Jedno intuitivno rješenje bilo bi dodavanje zaštitnog materijala oko kabine, no Patel upozorava da bi takav pristup mogao biti nepraktičan, pa čak i kontraproduktivan.

Kozmičke zrake imaju vrlo visoku razinu energije, a njihova interakcija s materijalima zrakoplova može proizvesti sekundarne čestice, uključujući neutrone. Dodavanje velike količine materijala stoga ne bi jednostavno značilo da će manje zračenja doći do posade.

Umjesto toga, istraživači smatraju da bi se postojeća izloženost mogla smanjiti organizacijskim mjerama. Jedna mogućnost je praćenje individualne doze zračenja. Radnici u drugim zanimanjima koja uključuju izloženost ionizirajućem zračenju često nose dozimetre koji bilježe njihovu kumulativnu izloženost.

Takvi se podaci mogu koristiti za ograničavanje ukupnog vremena provedenog u uvjetima najveće izloženosti.

Istraživači navode nekoliko praktičnih mjera koje bi mogle smanjiti profesionalnu izloženost bez razvoja nove tehnologije. One uključuju ograničavanje ukupnog godišnjeg broja sati leta, rotiranje posada tako da iste osobe ne budu stalno raspoređene na rute s najvećom izloženošću te prilagođavanje rasporeda tijekom trudnoće. Posebnu pažnju zahtijevaju polarne i ultra-duge rute, gdje je doza kozmičkog zračenja veća.

Dodatni problem predstavljaju solarne čestične koje nastaju tijekom oluja. Tijekom određenih solarnih događaja razina zračenja na visinama na kojima lete komercijalni zrakoplovi može privremeno porasti. U takvim situacijama mogla bi se mijenjati ruta ili spustiti zrakoplov na nižu visinu.

Europa već ima stroža pravila

Jedan od ključnih problema koje istraživači ističu odnosi se na regulatorni okvir u SAD-u. Američka Federalna uprava za zrakoplovstvo (FAA) formalno priznaje da su članovi zrakoplovnog osoblja profesionalno izloženi ionizirajućem zračenju. Međutim, SAD trenutačno nema obvezne granice doze niti sustav obveznog individualnog praćenja za ovu skupinu radnika.

U Europskoj uniji pristup je stroži. Zrakoplovno osoblje ondje već godinama podliježe pravilima povezanima s profesionalnom izloženošću zračenju, uključujući procjenu doze i određene prilagodbe rasporeda tijekom trudnoće.

Što dalje?

Autori naglašavaju da su potrebna dodatna istraživanja kako bi se rezultati potvrdili i preciznije odredila veza između profesionalne izloženosti i raka. Jedan od sljedećih koraka mogao bi biti praćenje procijenjene kumulativne doze zračenja pojedinačnih članova posade tijekom cijele karijere. Takvi bi podaci omogućili usporedbu stvarne doze s kasnijim zdravstvenim ishodima.

Za sada istraživanje ne dokazuje da je kozmičko zračenje izravno odgovorno za smrt svakog oboljelog pilota ili stjuardese. Ono, međutim, pokazuje dovoljno snažnu povezanost da autori smatraju kako profesionalnu izloženost više nije razumno ignorirati.

Najjednostavniji prvi korak, prema Patelu, bio bi individualno procjenjivanje doze i vođenje evidencije koja bi pratila člana posade tijekom cijele karijere, čak i kada mijenja poslodavce, zaključuje Gizmodo.