Istraživanje sprovedeno na velikom broju odraslih Amerikanaca pokazuje da vrijeme prvog i posljednjeg obroka u danu može biti povezano s rizikom od smrti. Ipak, riječ je o povezanosti, a ne dokazu da samo pomicanje vremena obroka izravno produljuje ili skraćuje život.

Istraživači su analizirali podatke 31.044 odrasle osobe starije od 40 godina iz američkog istraživanja NHANES sprovedenog između 1999. i 2018. godine. Sudionici su naveli što su jeli i pili tijekom prethodna 24 sata, uključujući vrijeme konzumacije. Podaci su zatim povezani sa smrtnim slučajevima do kraja 2019. godine. Tijekom prosječnog praćenja od 8,6 godina umrlo je 7.129 sudionika, od kojih je 2.259 od kardiovaskularnih bolesti.

Rezultati su pokazali da je kasniji doručak ili zajutrak bio povezan s većim rizikom smrtnosti. U usporedbi s osobama koje su prvi put jele između 7 i 8 sati ujutro, rizik od smrti bio je 10 posto veći kod onih koji su prvi obrok imali između 8 i 10 sati, 19 posto veći između 10 sati i podneva te 29 posto veći nakon podneva.

Sličan obrazac pronađen je kod kardiovaskularne smrtnosti. Prvi obrok nakon podneva bio je povezan s 46 posto većim rizikom smrti od kardiovaskularnih bolesti u odnosu na prvi obrok između 7 i 8 sati. Kod pedesetogodišnjaka je ovo značilo prosječno smanjenje života za 2.46 godine.

Vrijeme posljednjeg obroka pokazalo je složeniji odnos. U usporedbi s večerom između 19 i 20 sati, završetak jela prije 19 sati bio je povezan s 13 posto većim rizikom smrti, dok je posljednji obrok nakon ponoći bio povezan s povećanjem rizika od 27 posto. Najniži procijenjeni rizik bio je oko 20 sati.

Autori ipak upozoravaju da to ne znači da je 20 sati univerzalno optimalno vrijeme za večeranje. Vrlo kasno jedenje moglo bi poremetiti cirkadijalni ritam i metabolizam, dok vrlo rano završavanje s jelom može biti povezano s bolešću, manjim unosom hrane ili životnim okolnostima.

Duljina dnevnog razdoblja tijekom kojeg su sudionici jeli nije pokazala dosljednu povezanost sa smrtnošću, što sugerira da samo broj sati između prvog i posljednjeg obroka možda nije dovoljan faktor za razumijevanje utjecaja rasporeda prehrane.

Istraživači naglašavaju da rezultati ne dokazuju uzročnost. Kasnije jedenje može biti posljedica ili pokazatelj lošeg zdravlja, lošeg sna, rada u smjenama ili drugih čimbenika. Osim toga, prehrana je uglavnom procijenjena na temelju jednog 24-satnog prisjećanja, koje ne mora predstavljati uobičajene prehrambene navike tijekom godina.

Zbog toga autori ne preporučuju nagle promjene rasporeda obroka samo na temelju ovog istraživanja iako nalazi podupiru sve veći broj dokaza da za zdravlje nije važno samo što, nego i kada jedemo.

Studija je objavljena u časopisu European Journal of Clinical Neutrition.