Slučaj aditiva protiv požara koji je EU zabranio 2004. dokazuje da nesmotreno recikliranje starih materijala ponekad nije najbolje rješenje. Tema je tim više aktualna nakon otkrića o više ilegalnih odlagališta otpada diljem Hrvatske
Kemikalije koje su prije više od 20 godina zabranjene u Europi i drugim dijelovima svijeta još uvijek se mogu pronaći u tlu, sedimentima, zraku i hranidbenim lancima. Novo istraživanje upozorava da su polibromirani difenil eteri, poznatiji kao PBDE, i dalje prisutni u europskom okolišu, unatoč desetljećima kontrole i zabrana.
PBDE-i su se desetljećima dodavali u građevinske materijale, elektroničke uređaje, automobile, zrakoplove, namještaj, tekstil i materijale za oblaganje i punjenje, a njihova je glavna prednost bila sposobnost smanjivanja zapaljivosti proizvoda.
Problem se pojavio kada je postalo jasno da se te tvari mogu nakupljati u okolišu, ali i u ljudskom organizmu. Istraživanja provedena još krajem 20. stoljeća pokazala su njihovu prisutnost u majčinom mlijeku, pri čemu su koncentracije u nekim slučajevima brzo rasle tijekom desetljeća, piše Science Alert.
Zbog takvih nalaza različiti oblici PBDE-a počeli su se zabranjivati početkom 2000-ih. Europska unija uvela je tako 2004. godine zabranu pojedinih PBDE spojeva. Međutim nova analiza pokazuje da uklanjanje takvih kemikalija iz proizvodnje ne znači da one odmah nestaju iz okoliša.
vezane vijesti
Kompliciran izazov
Znanstvenici su pregledali 181 ranije objavljenih recenziranih studija koje su se bavile onečišćenjem PBDE-ima na području Europe. Rezultati pokazuju da se tragovi tih kemikalija i dalje mogu pronaći na različitim lokacijama: od zatvorenih prostora u Španjolskoj do udaljenih alpskih područja u Slovačkoj. Najveće koncentracije očekivano su zabilježene na područjima snažne industrijske i ljudske aktivnosti, uključujući gradove, tvornice i odlagališta otpada. Unutarnji prostori također pokazuju veće koncentracije od otvorenih područja, što znanstvenici smatraju važnim kada je riječ o ljudskoj izloženosti.
Među različitim spojevima pritom se isticao BDE-209, a on je često bio dominantan oblik PBDE-a u sedimentima i kanalizacijskom mulju. U zraku i tlu češće su se pojavljivali BDE-47 i BDE-99.
Ipak, postoji i razlog za oprezni optimizam. Više istraživanja pokazuje da se količine PBDE-a u zraku i tlu smanjuju, što je vjerojatno posljedica zabrana i ograničenja njihove uporabe. Problem je u tome što se stare zalihe tih kemikalija i dalje mogu vraćati u okoliš.
Polutant koji se lako širi
Stari namještaj, elektronički uređaji i drugi proizvodi izrađeni u razdoblju u kojem su se PBDE-i široko koristili predstavljaju svojevrsni kemijski arhiv. Kada se takvi proizvodi odbacuju, recikliraju ili ponovno koriste, njihovi kemijski sastojci mogu ponovno završiti u okolišu. Posebnu zabrinutost izaziva način na koji se PBDE-i mogu kretati između različitih dijelova okoliša. Kemikalije mogu prijeći iz starih proizvoda u kućnu prašinu, zatim u otpadne vode i mulj, a potom u tlo. Iz sedimenta mogu završiti i u vodenim hranidbenim lancima.
Zato znanstvenici upozoravaju da problem nije ograničen samo na onečišćena odlagališta ili napuštene industrijske lokacije. PBDE-i se mogu ponovno širiti kroz sustave koji su danas dio sve važnijeg koncepta kružnog gospodarstva - recikliranje, ponovna uporaba i prerada materijala - što stvara svojevrsni paradoks. Recikliranje i ponovna uporaba proizvoda mogu smanjiti količinu otpada i potrebu za novim sirovinama, ali ako se u tim materijalima nalaze stare opasne kemikalije, one se mogu nenamjerno vratiti u nove proizvode i okoliš.
Znanstvenici zato ističu da kružno gospodarstvo mora uključivati i kemijsku sigurnost. Nije dovoljno samo ponovno iskoristiti materijal; potrebno je znati sadrži li on tvari koje su danas zabranjene ili ograničene. Pitanje utjecaja PBDE-a na zdravlje ljudi pritom ostaje složeno. Dosadašnja istraživanja povezivala su izloženost tim kemikalijama s mogućim štetnim učincima, uključujući promjene povezane s jetrom i štitnjačom te potencijalne reproduktivne probleme. Međutim velik dio dokaza potječe iz pokusa na životinjama ili opservacijskih istraživanja ljudi, koja mogu pokazati povezanost, ali ne mogu sama po sebi dokazati da je PBDE izravni uzrok određenog zdravstvenog problema.
Zato istraživači ne tvrde da današnja prisutnost PBDE-a automatski znači da će ljudi zbog nje razviti određenu bolest, već je naglasak na činjenici da kemikalije koje su nekoć bile široko korištene nisu nestale sa zabranama.
Nova analiza objavljena u časopisu Environmental Research pokazuje da se posljedice odluka o uporabi kemikalija mogu protezati desetljećima nakon što one nestanu iz novih proizvoda. Zaštita okoliša zato ne završava zabranom određene tvari, već je potrebno pratiti što se događa sa starim proizvodima, otpadom i recikliranim materijalima koji još uvijek mogu sadržavati kemijski teret prošlosti.
