Svi smo barem jednom okrenuli kameru prema bebi tijekom FaceTimea s bakom i djedom, pokazali im video s voćem koje pleše (znate na što mislimo) ili ih držali u naručju dok gledamo večernji film. No tada čujemo o roditeljima koji su potpuno protiv bilo kakvog ekrana u životu svojih beba. Mediji nas istovremeno zasipaju naslovima o tome koliko je vrijeme pred ekranom štetno za najmlađe.

Trebaju li roditelji zaista biti zabrinuti zbog ovakvog izlaganja ekranima kad je riječ o bebama do godine dana? A što je s djecom između jedne i dvije godine?

Što kažu eksperti?

Stručnjaci za razvoj djece s kojima je kontaktirao HuffPost složili su se da bi trebalo izbjegavati izlaganje beba ekranima što je dulje moguće. Prema službenim smjernicama Američke akademije za pedijatriju, djeca ne bi trebala biti pred ekranina do navršenih 18 mjeseci, osim kad je riječ o videopozivima.

'U prvim godinama života stalno upijamo informacije i učimo. Naš mozak se tada najviše razvija - više nego u bilo kojem drugom životnom razdoblju', objašnjava dr. Sean McKenna, pedijatar u Dječjoj bolnici u Richmondu pri Sveučilištu Virginia Commonwealth.

Dodaje da bebe uče koristeći sva osjetila - kroz igru, kretanje i interakciju s drugima. Takva iskustva su ključna za njihov razvoj. 'Djeca ne uče jednako dobro iz dvodimenzionalnih slika', dodaje dr. Fadiyla Dopwell, specijalistica razvojno-bihevioralne pedijatrije iz Dallasa.

Ekrani su dizajnirani tako da zadrže pažnju male djece, no to im dugoročno može štetiti. 'Što ranije djeca počnu gledati TV i druge ekrane, to im kasnije teže ide fokusiranje na aktivnosti koje nisu vezane uz ekrane', kaže McKenna. Istraživanja pokazuju da takvo rano izlaganje može biti povezano s lošijim razvojem izvršnih funkcija u osnovnoškolskom uzrastu - sposobnosti planiranja, organizacije i kontrole emocija.

A što ako beba povremeno bude izložena ekranima?

Oba stručnjaka priznaju da živimo u svijetu u kojem su ekrani svuda oko nas. I dok će neke obitelji možda moći potpuno izbjeći ekrane u djetetovu životu, to je nerealno za većinu roditelja. Ako beba povremeno bude kratko pred ekranom, ne biste se trebali pretjerano brinuti. Važno je da izlaganje bude minimalno, da sadržaj bude primjeren te da vi kao roditelj budete prisutni i uključeni dok dijete gleda neki sadržaj.

'Videopozivi su u redu za bebe mlađe od 18 mjeseci', kaže Dopwell. Također, ako je držite u naručju dok gledate epizodu serije ili film, to nije problem, sve dok pazite da prođe dovoljno vremena između gledanja i spavanja. No izbjegavajte da TV stalno bude uključen. 'Dijete stalno prima zvučne podražaje, iako možda ne gleda aktivno', upozorava Dopwell.

Ako je u fazi puzanja ili hodanja i trebate trenutak da pripremite ručak ili se istuširate, kratki video može biti rješenje. I to je sasvim u redu.

'U takvim situacijama preporučio big video od 15 minuta', kaže McKenna. Nakon toga slijedi 15 minuta bez ekrana, tijekom kojih se igrate ili razgovarate s djetetom. Ako vam treba još 15 minuta, ponovite isti ciklus. McKenna preporučuje ukupno do 30 minuta dnevno izlaganja ekranima, u kraćim intervalima.

'Birajte sadržaje koji su interaktivni - oni koji postavljaju pitanja i potiču dijete da se uključi, pleše, odgovara. Ne želite da dijete samo pasivno bulji u ekran', naglašava. Također, izbjegavajte sadržaje koji su nasilni, zastrašujući, preglasni ili prebrzi jer nne pridonose zdravom razvoju pažnje.

Što ako je vaše dijete već izloženo ekranima prije 18 mjeseci?

Premda stručne smjernice preporučuju čekanje do 18 mjeseci, ako ste već uveli ekrane, to nije kraj svijeta. 'Ne postoji nepovratna šteta', kaže Dopwell. 'Mozak dojenčadi i male djece i dalje raste i razvija se.'

Ako želite smanjiti vrijeme pred ekranom, učinite to postupno. Ako dijete obično gleda emisiju od 30 minuta, skratite to na 25 minuta nekoliko dana, zatim na 20 i tako dalje. Pratite kako reagira. McKenna predlaže da gledate sadržaj s djetetom kako biste otkrili što mu se posebno sviđa, a zatim pokušajte stvoriti slična iskustva kroz igru bez ekrana.

Zaključno, ekrani nisu nužno neprijatelj. Ključ je u umjerenosti, prisutnosti roditelja i svjesnom odabiru sadržaja. Kako kaže McKenna: 'Ekrani su tu da ostanu, ali ne moraju oblikovati razvoj našeg djeteta.'