Naime, HIV se može skrivatiti u određenim bijelim krvnim stanicama – posebno u takozvanim T-stanicama – koje postaju svojevrsni rezervoari virusa. Te stanice ostaju neaktivne i time nevidljive za imunosni sustav i terapiju. Upravo ta sposobnost 'skrivanja' omogućava virusu da se reaktivira i godinama nakon što ga se više ne može detektirati u krvi, što iziskuje cjeloživotno uzimanje lijekova.

No istraživači s Instituta Peter Doherty za infekcije i imunitet u Melbourneu pokazali su kako mRNA – ista ona tehnologija koja je stajala iza cjepiva protiv covida – može biti dostavljena u stanice u kojima se HIV skriva i potaknuti ih da otkriju virus, piše Guardian.

Njihova studija objavljena je u časopisu Nature Communications, a predstavlja prvi dokaz da je mRNA moguće unijeti u ove 'skrivene' stanice pomoću posebno dizajnirane nanočestice od masti (lipidne nanočestice). Ta mRNA tada stanici daje upute da pokaže prisutnost virusa.

Trenutno gotovo 40 milijuna ljudi u svijetu živi s HIV-om. Da bi bolest držali pod kontrolom i spriječili prijenos na druge, moraju cijeli život uzimati antiretrovirusne lijekove. Prema podacima UNAIDS-a, svake minute netko umre od komplikacija povezanih s HIV-om – samo u 2023. umrlo je više od pola milijuna ljudi.

Dr. Paula Cevaal, znanstvenica i suautorica studije, izjavila je kako se dugo smatralo da je nemoguće dopremiti mRNA u bijele krvne stanice u kojima HIV 'spava'. Standardne lipidne nanočestice jednostavno nisu bile učinkovite – te stanice ih nisu prepoznavale.

'Ali mi smo razvili novu vrstu LNP-a (lipidne nanočestice), nazvanu LNP X, koju te stanice prihvaćaju. Naša je nada da bi taj novi dizajn mogao otvoriti put prema izlječenju HIV-a', rekla je Cevaal.

Kad su prvi rezultati testiranja prikazani na tjednom sastanku laboratorija, činili su se predobrima da bi bili istiniti. 'Poslali smo kolegicu natrag u laboratorij da ponovi pokus, a kad se idući tjedan vratila s jednako dobrim rezultatima – morali smo povjerovati. I od tada smo ponavljali testiranja mnogo, mnogo puta. Bili smo zatečeni razlikom – ništa nije radilo, a onda odjednom jest. Samo smo sjedili i govorili: 'Vau.' '

Što dalje?

Sljedeći koraci uključuju istraživanje može li samo otkrivanje virusa biti dovoljno da ga imunološki sustav eliminira, ili će biti potrebna dodatna terapija. Dosadašnji pokusi provedeni su isključivo u laboratorijskim uvjetima na stanicama dobivenima od HIV pozitivnih pacijenata. Za kliničku primjenu potrebna su dodatna ispitivanja na životinjama, pa zatim sigurnosna i djelotvornost ispitivanja na ljudima – proces koji može potrajati godinama.

'U biomedicini je uobičajeno da mnoge stvari ne dođu do kliničke primjene – to je nažalost realnost', naglasila je Cevaal. 'Ali kad je riječ o izlječenju HIV-a, nikad dosad nismo imali ovako ohrabrujuće rezultate.'

Dr. Michael Roche sa Sveučilišta u Melbourneu, suvoditelj studije, kaže kako bi se ova tehnologija mogla primijeniti i u borbi protiv drugih bolesti, uključujući rak, budući da iste vrste bijelih krvnih stanica sudjeluju i u njihovom razvoju.

Vanjski stručnjaci dijele uzbuđenje, ali i oprez. Dr. Jonathan Stoye, retrovirolog s londonskog Instituta Francis Crick, kaže kako je riječ o velikom iskoraku u pokušaju da se HIV 'izvuče iz skrovišta', ali ostaje pitanje – kako ga u potpunosti uništiti jednom kad je otkriven?

'Najveće nepoznanice su: moramo li eliminirati cijeli rezervoar virusa ili je dovoljno uništiti njegovu većinu? Može li i 10 posto preostalih zaraženih stanica ponovno pokrenuti infekciju? Vrijeme će pokazati', kazao je Stoye. 'Ali ovaj rad svejedno predstavlja veliki napredak u dostavi mRNA za terapijske svrhe u krvne stanice.'

Profesor Tomáš Hanke s Instituta Jenner, Sveučilišta u Oxfordu, pak je bio nešto skeptičniji. Smatra da unos RNA u bijele krvne stanice i nije bio toliki izazov kako se često prikazuje, te upozorava da je ideja da se može doći do baš svih stanica u tijelu u kojima se HIV skriva – 'tek san'.