Unatoč nedavnom napretku u mapiranju Mjesečeve površine i analizama izvedivosti izgradnje lunarnih gradova, nova studija ozbiljno dovodi u pitanje mogućnost trajne kolonizacije Mjeseca. Znanstvena fantastika već desetljećima prikazuje ljude koji žive na njemu, a posljednjih godina, kako tehnološki napredak ubrzano napreduje, svemirski poduzetnici počeli su izrađivati planove za ostvarenje takvih ideja.

Međutim nova studija, koju je ovog tjedna objavio Harvard-Smithsonian Center for Astrophysics (CfA), donosi svojevrsni susret sa stvarnošću. Istraživači su zaključili da najveću prepreku potencijalnim kolonizatorima predstavljaju postojeće zalihe leda na Mjesecu jer nisu dovoljne za održavanje lunarnog grada.

Studija pod nazivom 'There Are No Cities on the Moon' (Na Mjesecu na postoje gradovi) analizirala je koliko bi vode trošila velika populacija na Mjesecu, koliko bi dugo grad sa 100.000 ili milijun stanovnika mogao opstati te koliko bi dugoročno bilo održivo njegovo održavanje.

Rezultati istraživanja objavljeni su u međunarodnom časopisu Frontiers in Space Technology.

Studija je nastala nakon nekoliko misija istraživanja Mjeseca i analiza provedenih ranije ove godine, a one su omogućile preciznije mapiranje njegove površine, kao i određivanje lokacija i količine vode. To je ponovno potaknulo rasprave o mogućnosti da čovječanstvo ondje uspostavi trajno naselje.

Znanstvenici već dugo znaju da na Mjesecu postoji voda, a najnovije analize potvrdile su da se zalihe nalaze u kraterima koji su trajno u sjeni – udubljenjima do kojih Sunčeva svjetlost nikada ne dopire. S temperaturama koje se kreću između minus 163 i minus 246 Celzijevih stupnjeva, svake se milijarde godina izgubi tek oko milimetar leda.

Martin Elvis, viši astrofizičar u CfA-u i voditelj studije, rekao je da je u njihovom istraživanju 'grad' definiran kao naselje s milijun stanovnika, pri čemu je prosječna potrošnja vode po osobi procijenjena na 500 tona. Prema tim brojkama, grad te veličine ostao bi bez nje za samo nekoliko godina ako ne bi uveo recikliranje. No ni recikliranje samo po sebi ne bi u potpunosti riješilo problem.

Međunarodna svemirska postaja (ISS) trenutačno reciklira oko 98 posto svoje vode, a prema Elvisovim izračunima, kada bi se milijarda tona lunarne vode ponovno koristila s jednakom učinkovitošću kao na ISS-u, lunarni grad s milijun stanovnika mogao bi biti održiv oko 100 godina.

Život pod režimom reciklaže

Kako bi grad na Mjesecu opstao dulje od toga, broj stanovnika vjerojatno bi morao biti ograničen na oko 1000 ljudi. Dakle, manje lunarni grad, a više lunarno selo. Međutim, kada bi lunarni grad mogao reciklirati 99,9 posto vode, njegova populacija od milijun ljudi teoretski bi mogla stabilno preživjeti oko 2000 godina. Tome bi mogle pomoći i druge mjere za povećanje učinkovitosti korištenja vode, poput vertikalne poljoprivrede, ili bi se ona mogla dopremati sa Zemlje.

S energijom, međutim, ne bi trebalo biti problema. Lunarni grad mogao bi se napajati obilnom Sunčevom energijom. Oko lunarnih polova nalaze se naime takozvane regije visoke osvijetljenosti u kojima Sunce nikada potpuno ne zalazi, već ostaje iznad horizonta.

Rubovi kratera u tim regijama uzdižu se iznad okolnog terena, zbog čega predstavljaju idealne lokacije za fotonaponske instalacije koje bi mogle neprekidno prikupljati Sunčevu energiju. Prema studiji, tornjevi visoki kilometar, prekriveni solarnim panelima i postavljeni na rubove kratera, mogli bi svaki proizvoditi oko tri gigavata energije, što je dovoljno za napajanje stambenih objekata i lokalne industrije.

Postoji nada

Osim toga, jedna od glavnih sirovina za solarne ćelije, silicij, čini oko 20 posto Mjesečeve površine, što znači da bi se proizvodnja u određenoj mjeri mogla odvijati lokalno, a to neke kompanije već planiraju iskoristiti. Japanska građevinska kompanija Shimizu Corporation početkom ove godine objavila je planove za postavljanje solarnih panela duž Mjesečevog ekvatora, s ciljem proizvodnje 13.000 teravata energije, više od ukupne potrošnje električne energije na Zemlji.

Tanka Mjesečeva atmosfera znači da na proizvodnju solarne energije ne utječu vremenski uvjeti, što omogućuje konstantnu proizvodnju energije. Današnja tehnologija istraživanja može proučiti samo nekoliko metara ispod površine, pa bi se tamo u budućnosti mogle otkriti znatno veće zalihe leda. Komentirajući studiju, Elvis je rekao da se nada da će 'ovaj rad poslužiti kao katalizator' za sve uključene u istraživanje Mjeseca kako bi ozbiljno razgovarali o njegovoj ukupnoj održivosti, a osobito o dugoročnom upravljanju vodenim resursima, piše Euronews.