Kalle Lappinen već desetljećima hoda finskim krajolikom s detektorom metala i dobro zna koliko takva potraga može biti nezahvalna
Kako je rekao finskom Yleu, oko 99 posto signala koje detektor registrira na kraju se pokažu kao smeće ili bezvrijedni komadi metala. No početkom rujna jedan signal nije bio ni jedno ni drugo. Lappinen je u blizini mjesta Sysmä u južnoj Finskoj pronašao tisuće srebrnih novčića i drugih predmeta iz vikinškog doba. Ukupno je iz zemlje izvađeno oko 4,5 kilograma srebra.
Lahti Museums potvrdio je da je riječ o najvećoj poznatoj ostavi srebrnog novca iz kasnog željeznog, odnosno vikinškog doba ikad pronađenoj u Finskoj.
Prvo je pronašao jednu ostavu, a onda još jednu
Lappinen je otkriće napravio 3. rujna. Nakon pronalaska obavijestio je nadležne, a već sljedećeg dana mjesto su pregledali arheolozi pod vodstvom Eska Tikkale iz Lahti Museumsa. Tada je postalo jasno koliko je nalaz velik.
Srebro nije bilo zakopano na jednom mjestu. Pronađene su dvije zasebne ostave udaljene približno 12 metara jedna od druge. Obje su bile zakopane oko 45 centimetara ispod površine, između kamenja.
Još je zanimljivije ono u čemu su predmeti bili pohranjeni. Novčići i drugi srebrni predmeti nalazili su se u spremnicima napravljenima od brezove kore. Ostaci kore preživjeli su stoljeća pod zemljom, što arheolozima može pomoći u rekonstrukciji okolnosti u kojima je blago zakopano.
Tisuće novčića još nisu ni prebrojane
Točan broj predmeta zasad nije poznat. Novčići još nisu potpuno očišćeni, razdvojeni ni pojedinačno analizirani, ali arheolozi već znaju da ih ima na tisuće. Uz njih su pronađeni dijelovi drugog srebra, srebrna narukvica, ukras i srebrna perla.
Live Science navodi da se predmeti preliminarno smještaju u razdoblje otprilike između 1000. i 1050. godine. Među novčićima se nalaze primjerci povezani s područjima današnje Njemačke, Švedske i Velike Britanije, ali i islamski dirhami.
Takva raznolikost pokazuje koliko su trgovačke mreže sjeverne Europe prije otprilike tisuću godina bile široke. Srebro je u to vrijeme imalo i praktičnu vrijednost kao sredstvo plaćanja, a nisu se nužno koristili samo cijeli novčići. Komadi srebra mogli su se vagati i koristiti prema njihovoj masi.
Zašto ga nitko nikada nije došao pokupiti?
Najzanimljivije pitanje zasad nema odgovor. Zašto je netko zakopao toliku količinu srebra na dva mjesta i nikada se nije vratio po nju? Arheolozi još ne znaju. Blago se moglo skrivati radi sigurnosti tijekom nestabilnog razdoblja, kao način čuvanja bogatstva ili iz nekog drugog razloga koji danas više nije moguće jednostavno rekonstruirati.
U blizini nisu pronađeni jasni tragovi groba koji bi ostavu izravno povezali s ukopom.
Važna je i terminologija. Iako predmeti potječu iz vikinškog doba, to ne znači automatski da su ih zakopali Vikinzi. Finska u tom razdoblju nije bila politički ni kulturno jednostavno dio vikinškog svijeta u smislu u kojem se taj naziv koristi za skandinavska društva.
Otkriće zato arheolozima može pružiti nove podatke o trgovini, bogatstvu i vezama stanovništva tadašnje Finske s drugim dijelovima Europe i šire. Do sada je finski rekord držala ostava pronađena u Nousiainenu još 1895. godine. Sadržavala je približno 1700 novčića i drugih predmeta ukupne mase oko 2,2 kilograma. Novi nalaz približno je dvostruko teži.