Gotovo da nema pismenih ljudi koji nisu čuli za crne rupe. Zanimljivo je međutim da je mnogo manje onih koji znaju za jednu drugu fascinantnu prirodnu kreaciju tzv. plave rupe iako su nam puno bliže – ima ih čak i u Hrvatskoj. Kakav se fenomen krije iza ovog intrigantnog naziva
Plave rupe su vertikalne potopljene spilje koje se mogu nalaziti u moru ili na kopnu, a posljednjih godina postale su kako turističke tako i znanstvene destinacije. Kao kraški fenomen ozbiljnije se istražuju tek nekoliko desetljeća.
Ima ih mnogo širom svijeta, a najčešće su u niskim priobalnim krajevima. Najpoznatije se mogu naći u Belizeu, na Bahamima, u Guamu, Australiji i Egiptu.
Uglavnom su to udubine okruglog presjeka i strmih obronaka, a ime su dobile jer su vode u njima tamno plave boje za razliku od voda u okolnim plićacima. Cirkulacija voda u njima je slaba pa su na većim dubinama uglavnom anoksične. Negostoljubive su za život većine morskih stvorenja, ali su pogodna staništa brojnih bakterija. Tamno plavu boju u njima stvaraju visoka prozirnost vode i bijeli karbonatni pijesak na dnu. Naime, plava boja je najizdržljiviji dio spektra – dok se ostale, crvena, žuta i zelena, jedna za drugom na proputovanju kroz vodu apsorbiraju, plava uspijeva stići do bijelog dna i reflektirati se nazad.
Najdublja tzv. Deanova plava rupa na Bahamima duboka je 202 metra. Ostale su uglavnom upola pliće. Promjer površinskog otvora kreće im se većinom od 25 do 35 metara, a najveći ima Velika plava rupa na Belizeu – 300 metara.
Formirale su se tijekom proteklih ledenih doba kada je razina mora bila 100 do 120 metara niža od današnje. Tada su bile izložene procesima trošenja - kišama i kemikalijama karakterističnim za krška područja bogata vapnencem. Ovi procesi prestali su po završetku ledenih doba kada su potopljene.
Hrvatski stručnjak za krš izvanredni profesor na Sveučilištu u Zadru dr. Dražen Perica kaže da i u hrvatskom kršu postoje potopljene spilje koje se po mnogim svojstvima mogu svrstati u plave rupe. 'Ima ih na Mljetu i u priobalnim područjima, a u tu kategoriju mogla bi spadati i jezera Zmajevo oko te Modro jezero iako nisu tipična', rekao je Perica ističući da postoje dva glavna tipa krških potopljenih pojava – senotes i blue hole. 'Osim toga postoje i potopljeni horizontalni objekti. U dubokim potopljenim spiljama gornji sloj vode često je slatkovodan, a donji slan. Između se ponekad nalazi toksičan dio nezgodan za ronjenja koji speleolozi nastoje što brže proći', rekao je dr. Perica.
