Mačka, koju lokalne zajednice zovu tilcayo, dio je skupine malih mačaka oncila koje se nalaze u većem dijelu Južne Amerike. Vrsta tilcayo je otkrivena u planinskoj regiji Yungas u Boliviji, gdje su šume često prekrivene oblacima i okružene vlažnim zrakom, navode istraživači.

Mačka je dugačka oko 46 centimetara, a teška 1,4 kilograma, što je čini manjom od prosječne kućne mačke.

Istraživači su koristili genetske podatke kako bi potvrdili da je riječ o novoj vrsti te su joj dali latinski naziv Leopardus tilcayo, zadržavši njeno lokalno ime.

"Njeno krzno je svijetlo smeđe ... s nepravilno oblikovanim rozetama po tijelu", kazala je Paola Nogales-Ascarrunz, istraživačica National Geographica i jedna od autorica studije koja opisuje novu vrstu objavljene u četvrtak u časopisu Current Biology.

Kriptična vrsta

Malo toga je poznato o biologiji i načinu života mačke. Ostaci manjih glodavaca u uzorcima njena izmeta upućuju na to da oni možda čine dio njene prehrane, a snimke kamera da bi mogla biti aktivnija noću, pojasnila je Nogales-Ascarrunz.

Oncile su takozvane kriptične vrste, što znači da ih nije moguće razlikovati samo na temelju izgleda, rekao je evolucijski biolog te jedan od autora studije Jonas Lescroart s belgijskog sveučilišta Antwerpen. Te se mačke ranije smatralo jedinstvenom vrstom, no genetska istraživanja su prije više desetljeća utvrdila da bi se moglo raditi o većem broju vrsta.

Lescroart je opisujući novu vrstu rekao da su "naše informacije trenutno ograničene na dvije žive jedinke koje smo pregledali i manji broj snimki kamere".

Jedna od živih jedinki je 10 godina star mužjak koji sada živi u skloništu za divlje životinje Senda Verde nakon što ga je lokalna obitelj držala u svom domu.

'Različita životinja'

Promatranje mačke u Boliviji je postalo zanimljivo jer "njene karakteristike nisu odgovarale opisima, koji se većinom temelje na brazilskim mačkama", rekla je Nogales-Ascarrunz. "Zbog toga smo se zapitali: kakve oncile zapravo imamo u Boliviji?"

Njihov tim je analizirao uzorke DNK 38 mačaka iz više južnoameričkih zemalja, uključujući osam muzejskih primjeraka. Studija je utvrdila da su oncile zapravo pet genetski različitih vrsta.

"Nikada nismo očekivali da bi ova bolivijska oncila bila zasebna vrsta, a nitko nikada nije predložio da je se smatra različitom životinjom, podvrstom ili nečim drugim", kazao je Lescroart.

Genetska analiza upućuje na to da se vrsta tilcayo odvojila od drugih oncila prije otprilike 1,4 milijuna godina. Ako je više razlika u DNK, znanstvenici pretpostavljaju da su se vrste kasnije odvojile, pojasnio je Lescroart, dodajući da ovaj jaz u pravilu znači različite vrste.

Otkrivena i nova podvrsta

Tim istraživača je opisao i novu podvrstu oncile u peruanskoj regiji Yungas, nazvavši je Leopardus tigrinus antisuyo po istoimenoj regiji drevnog carstva Inka koje uključuje područje na kojem ta podvrsta obitava.

Prema Crvenom popisu Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN) koji prati statuse vrsta, oncile su trenutno označene kao "ranjive" vrste čija se populacija smanjuje.

Istraživači su podijelili svoje nalaze s IUCN-om, koji će odvojeno procijeniti pet vrsta. To bi moglo dati bolji uvid u njihov status, rekao je Lescroart, a vrste poput tilcaya bi mogle potencijalno biti ugrožene kada ih se odvojeno procijeni.

Potreba za jasnijom procjenom je posebno važna u Yungasu, jednom od najugroženijih ekosustava regije.

Planinske šume se suočavaju sa sve većim pritiskom deforestacije, širenjem poljoprivrednih zemljišta, požarima koje uzrokuju ljudi i rudarenjem, kazala je Nogales-Ascarrunz. Obnova šuma oštećenih požarima, zaštita preostalih šuma i održavanje veza između staništa su hitni prioriteti, dodala je.