Konstrukcije koje je razvila ekipa predvođena Karen Neely sa Sveučilišta Nova Southeastern izrađene su od cijevi na koje je pričvršćena najlonska tkanina. Postavljaju se na morsko dno tako da lebde oko 30 centimetara iznad koralja
Zemljini koraljni grebeni prolaze kroz jednu od najtežih kriza dosad. U tijeku je četvrti globalni događaj masovnog izbjeljivanja koralja, a znanstvenici očekuju da bi do 2050. godine oceani mogli biti toliko zagrijani da će kroz masovno izbjeljivanje većina grebena prolaziti svake godine.
Jedno relativno jednostavno rješenje moglo bi pomoći barem nekim koraljima. U istraživanju objavljenom u časopisu Frontiers in Marine Science znanstvenici su testirali svojevrsne podvodne suncobrane koji koraljima smanjuju izloženost Sunčevoj svjetlosti, dodatnom izvoru stresa tijekom zagrijavanja mora.
Eksperiment proveden na Karibima pokazao je da su zasjenjeni koralji doista pretrpjeli manje izbjeljivanja. Kod nekih se čak počela vraćati izvorna boja.
Zašto koralji izbjeljuju?
Kada su koralji izloženi stresu zbog promjena temperature, količine svjetlosti ili dostupnosti hranjivih tvari, iz svojih tkiva izbacuju simbiotske alge.
Te alge, poznate kao zooksantele, koraljima daju karakteristične boje i predstavljaju njihov glavni izvor hrane. Kada ih izgube, koralji postaju bijeli - zbog čega se ta pojava naziva izbjeljivanje - i počinju gladovati.
Dugoročno smanjenje temperature oceana zahtijevalo bi smanjenje emisija stakleničkih plinova i uklanjanje ugljika iz atmosfere. Dok se to ne dogodi, koraljni grebeni ostat će izloženi sve češćim toplinskim stresovima. Njihovo propadanje ne ugrožava samo same koralje. Grebeni pružaju stanište brojnim morskim vrstama, štite obalne zajednice te su povezani s ribarstvom koje prehranjuje i zapošljava milijune ljudi.
Zbog toga znanstvenici traže načine kako barem privremeno smanjiti stres kojem su koralji izloženi. Zasjenjivanje se nametnulo kao jedna od mogućih strategija, a eksperimenti s različitim konstrukcijama već su provedeni i na Pacifiku.
Suncobrani smanjili količinu svjetlosti za 60 posto
Konstrukcije koje je razvila ekipa predvođena Karen Neely sa Sveučilišta Nova Southeastern izrađene su od cijevi na koje je pričvršćena najlonska tkanina. Postavljaju se na morsko dno tako da lebde oko 30 centimetara iznad koralja.
Tijekom ljeta 2024. istraživači su 20 takvih zaslona postavili iznad 10 kolonija dviju vrsta moždanih koralja, Pseudodiploria clivosa i Colpophyllia natans, u području Newfound Harbora u Florida Keysu. Još 20 usporedivih kolonija ostavili su bez zasjenjivanja kako bi služile kao kontrolna skupina. Zasloni su smanjili količinu svjetlosti koja dopire do koralja za oko 60 posto.
Istraživači su svaka dva tjedna ronili do kolonija, pratili promjene boje i uzimali uzorke tkiva, a u laboratoriju su analizirali alge koje žive unutar koralja. Tog je ljeta toplinski stres izmjeren u Newfound Harboru bio drugi najviši dosad zabilježen. Unatoč tome, zasjenjeni koralji izbjeljivali su manje nego što se očekivalo. Najveća razlika pojavila se tijekom razdoblja najintenzivnijeg toplinskog stresa.
Još je zanimljivije da su neki koralji počeli ponovno dobivati boju nakon što su već počeli izbjeljivati, što sugerira da zasjenjivanje nije samo usporilo proces nego je možda pomoglo i oporavku.
Eksperiment ima nekoliko ograničenja
Ni koralji bez zaštite nisu prošli onoliko loše koliko su istraživači očekivali, a nijedan koralj iz obje skupine nije uginuo. Jedno moguće objašnjenje jest to što je toplinski val doveo do toga da je većina koralja bila naseljena algom Durusdinium koja je posebno otporna na visoke temperature, ali povezuje se sa sporijim rastom koralja i možda većom osjetljivošću na bolesti.
Istraživači također nisu pronašli razlike u gustoći algi ili vrstama algi između zasjenjenih i nezaštićenih koralja. To bi moglo biti posljedica pravila izdanih uz dozvole za istraživanje prema kojima su uzorci morali biti uzimani s rubova kolonija. Ti su dijelovi manje izloženi Sunčevoj svjetlosti i stoga manje skloni izbjeljivanju.
Znanstvenici smatraju i da bi zasloni možda bili učinkovitiji da su postavljeni prije nego što je temperatura mora porasla dovoljno da izazove izbjeljivanje. Unatoč tim ograničenjima, istraživači su zabilježili mjerljiv pozitivan učinak i nisu pronašli dokaze da su konstrukcije štetile drugim dijelovima ekosustava.
Za sada je riječ o dokazu koncepta, a trenutačne su konstrukcije prikladnije za manja područja - primjerice pojedinačne prioritetne koralje, rasadnike koralja ili manje površine na kojima se koralji ponovno naseljavaju. Veće konstrukcije mogle bi se u budućnosti prilagoditi za šira područja grebena, a takvi su eksperimenti već započeli.
Sljedeći cilj istraživača je proučiti dugoročan učinak zasjenjivanja. Teoretski bi ono moglo smanjiti kasniju pojavu bolesti i povećati razmnožavanje koralja, ali to tek treba eksperimentalno potvrditi, zaključuje Gizmodo.