Objekt nazvan 1998 KY26, za koji se vjeruje da ima promjer od 11 metara, kreće se u blizini Zemlje, a njegova putanja pokazuje takozvano negravitacijsko ubrzanje. Na njegovo kretanje, čini se, utječu i sile osim gravitacije Sunca i Zemlje. Ipak, nema razloga za strah. Čelnik NASA-e Jared Isaacman poručio je da nema dokaza da 1998 KY26 predstavlja opasnost za naš planet ili da bi se mogao sudariti sa Zemljom.

S druge strane, kontroverzni harvardski astrofizičar Avi Loeb i njegovi suradnici iznijeli su intrigantnu teoriju: možda uopće nije riječ o asteroidu, nego o sovjetskoj svemirskoj sondi Phobos 1, izgubljenoj 1988. godine na putu prema Marsu. Usporedili su model sovjetske sonde Phobos 1 s načinom na koji 1998 KY26 reflektira Sunčevu svjetlost dok se okreće. Prema njihovoj analizi, model se dobro podudara s osam skupova opažanja objekta.

1998 KY26 reflektira oko 52 posto Sunčeve svjetlosti i okrene se oko svoje osi za približno 5,35 minuta. To su karakteristike koje su istraživači uzeli kao argument u prilog mogućnosti da je riječ o umjetnom objektu, a ne običnom asteroidu.

Phobos 1 lansiran je 7. srpnja 1988. na put prema Marsu, no veza sa sondom izgubljena je tijekom misije. Prema Loebovoj hipotezi, upravo bi ta letjelica mogla biti objekt koji danas poznajemo kao 1998 KY26.

A što ako nije letjelica?

Ipak, postoje i prirodna objašnjenja njegova neobičnog kretanja. Jedno od njih jest snaga Sunčeva zračenja, koje može djelovati na površinu objekta i postupno mijenjati njegovu putanju. Znanstvenici su ranije razmatrali i mogućnost da je riječ o takozvanom tamnom kometu – tijelu koje izbacivanjem plina stvara potisak, ali ne pokazuje uobičajene znakove kometarne aktivnosti, poput vidljivog repa.

No istraživanje koje su u studenome objavili znanstvenici Korbin Hansen i Masatoshi Hirabayashi dovodi u pitanje mogućnost da se ubrzanje objašnjava isparavanjem vode. Njihovi proračuni upućuju na to da je objekt previše topao da bi u njemu dugoročno opstao led.

S druge strane, istraživanje objavljeno 2025. u časopisu Nature Communications pokazalo je da 1998 KY26 ima obilježja stjenovitog tijela, a autori su razmatrali i mogućnost da na njegovo kretanje utječu Sunčevo zračenje i toplinsko zračenje.

Odgovor bi mogla dati japanska misija

Više bi se moglo doznati 2031. godine, kada bi japanska letjelica Hayabusa2 trebala stići do 1998 KY26 i proučiti ga iz neposredne blizine. Misija bi trebala omogućiti detaljnije podatke o njegovu obliku, sastavu i kretanju.

Do tada će teorija o izgubljenoj sovjetskoj sondi ostati zanimljiva, ali nedokazana pretpostavka. Loeb je čak u šali rekao da bi kamere japanske letjelice mogle otkriti natpis 'Proizvedeno u SSSR-u', umjesto komada leda.