opasnost u domu

Hakeri vam mogu upasti u hladnjak, ali to nije najgore: Evo što još mogu

03.11.2026 u 07:37

Dodajte tportal.hr u omiljene izvore

Hladnjaci i zamrzivači u supermarketima u nekoliko europskih zemalja u ponedjeljak su bili meta kibernetičkog napada, uslijed čega im je porasla temperature, a sličan napad u Francuskoj prošlog mjeseca zagrijao je rashladne uređaje na 50 stupnjeva Celzija, izazvavši požare i kvarenje hrane u trgovinama

Sličan niz misterioznih kvarova zamrzivača, zbog kojih su se u kolovozu pokvarile zalihe hrane u vojnim bazama diljem Sjedinjenih Američkih Država, također se istražuje kao mogući hakerski napad, izvijestio je Reuters u listopadu.

Od hladnjaka i sustava grijanja do sigurnosnih kamera i alarmnih sustava - sve se veći broj uređaja koji su nekoć bili isključivo mehanički danas može nadzirati i kontrolirati na daljinu. Takav razvoj tehnologije otvara i nove mogućnosti za kibernetičke kriminalce.

Mogu li hakeri doista provaliti u vaš hladnjak?

U teoriji - da. Svaki uređaj povezan s internetom, bilo izravno ili putem aplikacije, usluge u oblaku ili kućne mreže, potencijalno može postati metom hakerskog napada.

Još 2015. godine istraživači su na hakerskoj konferenciji u Las Vegasu demonstrirali kako se može kompromitirati Samsungov pametni hladnjak i presretati dio internetskog prometa koji prolazi kroz uređaj. U mnogim slučajevima napadačima nije cilj sam uređaj, već krađa podataka, ometanje njegova rada ili iskorištavanje uređaja kao ulazne točke za pristup ostatku mreže.

Koji su kućanski uređaji najizloženiji napadima?

Najčešće su na meti uređaji povezani s internetom kojima se može upravljati na daljinu.

Među njima su sigurnosne kamere, alarmni sustavi, pametne brave, termostati i sustavi centralnog grijanja. Ranjivi mogu biti i pametni kućanski uređaji poput hladnjaka, pećnica i perilica rublja, ako su povezani s internetom. Čak i neke električne četkice za zube danas imaju internetsku vezu.

Ipak, prema podacima iz sigurnosne industrije, više od tri četvrtine svih napada na povezane uređaje usmjereno je na rutere, a ne na kućanske aparate. Broj takvih uređaja posljednjih je godina naglo porastao jer proizvođači internetsku povezivost ugrađuju i u proizvode koji su nekoć funkcionirali isključivo mehanički.

Što hakeri mogu učiniti?

Nakon što ostvare pristup uređaju, hakeri uglavnom mogu učiniti dvije stvari: prikupljati informacije ili preuzeti kontrolu nad uređajem.

Sigurnosna kamera može im omogućiti uvid u unutrašnjost doma, uređaj s mikrofonom može poslužiti za prisluškivanje, a kompromitirani ruter može im otkriti velik dio podataka koji prolaze kućnom mrežom.

Ako preuzmu kontrolu nad uređajem, napadači ga mogu uključivati i isključivati, mijenjati njegove postavke ili korisnicima onemogućiti pristup njihovim računima. Kompromitirani termostat mogao bi poremetiti rad grijanja, dok bi hakirani zamrzivač ili hladnjak mogli ostati bez odgovarajuće regulacije temperature.

U ozbiljnijim slučajevima napadači mogu iskoristiti slabo zaštićene uređaje kako bi pristupili drugim sustavima unutar iste mreže ili ukrali osobne podatke povezane s internetskim računima.

Mogu li hakeri preuzeti kontrolu nad automobilom, opskrbom strujom ili vodom?

Istraživači kibernetičke sigurnosti u više su navrata dokazali da i povezana vozila mogu imati ozbiljne sigurnosne propuste.

Godine 2015. istraživači su na daljinu preuzeli kontrolu nad Jeepom u vožnji, iskoristivši ranjivost njegova multimedijskog sustava povezanog s internetom. Zbog tog je slučaja povučeno oko 1,4 milijuna vozila radi ugradnje sigurnosnih softverskih nadogradnji.

Gotovo deset godina poslije istraživači su otkrili sigurnosni propust koji je omogućavao praćenje, otključavanje i pokretanje određenih modela automobila marke Kia, i to samo uz poznavanje registarske oznake.

Istraživači su izvijestili da su o ranjivostima obavijestili Kiju, koja ih je uklonila u roku od nekoliko mjeseci. Nema dokaza da su ti propusti bili iskorišteni u stvarnim napadima.

Suvremeni automobili i zrakoplovi pritom su projektirani s brojnim sigurnosnim mehanizmima i pričuvnim sustavima. Kritična infrastruktura, poput elektroenergetskih i vodovodnih mreža, u pravilu ima više razina zaštite, nadzora i regulatornih kontrola kakve ne postoje kod potrošačkih uređaja.

To ne znači da je takva infrastruktura imuna na kibernetičke napade, ali je u pravilu znatno teža meta od kućanskog uređaja povezanog s kućnom Wi-Fi mrežom. 

Kako zaštititi uređaje?

Stručnjaci za kibernetičku sigurnost uglavnom preporučuju promjenu tvornički zadanih lozinki, uključivanje dvostruke autentifikacije gdje god je dostupna te redovito instaliranje softverskih nadogradnji.

Također savjetuju uklanjanje ili zamjenu uređaja za koje proizvođači više ne izdaju sigurnosne nadogradnje. Većinu uređaja poželjno je zadržati unutar lokalne kućne mreže te ih povezivati s internetom samo kada za to postoji opravdan razlog.

Najjednostavnije je pravilo često i najučinkovitije: što manje uređaja povezujete s internetom, to je manje potencijalnih ulaznih točaka za napadače.