No rješavanje krize vode u Europi daleko je od jednostavnog zadatka. Više od 40 posto stanovnika EU-a već se suočava s nedostatkom vode, a dostupni podaci pokazuju da bi bez hitnog djelovanja sve veći broj ljudi mogao izgubiti neometan pristup ovom ključnom resursu.

Prema riječima Trine Christiansen iz Europske agencije za okoliš (EEA), zadužene za područje slatkih voda, EU se suočava s 'ozbiljnim izazovima po pitanju sigurnosti pristupa pitkoj vodi, i danas i u budućnosti' te 'jednostavno možda više nećemo imati dovoljno vode, ni dovoljno dobre kvalitete, za sve namjene koje želimo pokrivati'.

U izvješću EEA iz 2024. zaključuje se da su europski vodni resursi pod sve većim pritiskom, ponajprije zbog zagađenja i prekomjerne potrošnje. Ističe se i kako će klimatske promjene dodatno otežati pristup vodi i njeno upravljanje, uz moguće gubitke ljudskih života i gospodarske štete koje će se brojati u milijardama eura, piše Politico.

Agencija smatra da su 'velike promjene' u načinu života i gospodarskom sustavu u Europi jedini su način da se spriječi daljnje produbljivanje krize. Poljoprivreda je pritom identificirana kao glavni krivac – sektor koji troši najviše vode i najviše je zagađuje. Prema podacima EEA, poljoprivreda čini gotovo 60 posto neto potrošnje slatke vode u EU-u, a očekuje se da će potražnja dodatno rasti zbog klimatskih promjena.

Difuzno zagađenje iz poljoprivrede pogađa gotovo trećinu podzemnih i površinskih voda u Europi. Nitrati iz gnojiva i stajskog gnoja među glavnim su uzročnicima – potiču pretjerani rast algi koje iscrpljuju razinu kisika u vodi i stvaraju tzv. 'mrtve zone' u kojima nema života. U vodi za piće nitrati mogu izazvati ozbiljne zdravstvene probleme, uključujući rak.

Iako zakonodavstvo EU-a već godinama propisuje ograničenja količine nitrata u podzemnim vodama, napredak je od 2000. gotovo nepostojeći. Stručnjaci upozoravaju da je glavni problem – provedba. Komisija zakon preispituje od 2023. i razmatra pojednostavljenje postojećih pravila, no odluka se ne očekuje prije kraja ove godine.

Pomaci – ali spori i djelomični

Neka zakonodavna rješenja ipak su dala rezultate. Količina fosfata – hranjivih tvari koje, poput nitrata, postaju zagađivači u prekomjernim količinama – prepolovljena je u rijekama između 1992. i 2011. godine, iako je od tada napredak usporen. Na taj su pad utjecala stroža pravila o obradi komunalnih otpadnih voda te zabrana fosfata u deterdžentima.

Napori za smanjenje zagađenja od pesticida također su donijeli određene rezultate. Ipak, prema EEA, 10 posto područja podzemnih voda u 2021. nije postiglo zadovoljavajući kemijski status zbog visoke koncentracije pesticida.

EU je na dobrom putu da do 2030. prepolovi uporabu i rizik od kemijskih pesticida, procjenjuje EEA. No, kada je riječ o cilju prepolavljanja gubitka hranjivih tvari poput nitrata u sigurnim podzemnim vodama, situacija je daleko nepovoljnija.

Cijena nečinjenja

Klimatske promjene dodatno će produbiti europsku vodnu krizu jer pojačavaju nestašicu u uvjetima rastuće potražnje.

Predviđa se da će suše postati češće i intenzivnije – osobito, ali ne isključivo, u južnoj Europi. Dulja sušna razdoblja pogoršat će kvalitetu vode i ugroziti opskrbu milijunima ljudi. Prema procjenama Zajedničkog istraživačkog centra (JRC), do 2050. čak 65 milijuna ljudi u EU-u i Ujedinjenoj Kraljevini moglo bi dio godine biti pogođeno nestašicom vode ako emisije stakleničkih plinova nastave rasti.

Mediteran će biti najteže pogođen, ali ni srednja ni sjeverna Europa neće biti pošteđene – zbog lošeg upravljanja, dotrajale infrastrukture te nekontrolirane potražnje iz industrije, poljoprivrede i javnih vodovodnih sustava.

Gospodarske posljedice bit će ogromne. Poljoprivreda će trpjeti smanjene prinose i rast troškova za navodnjavanje i hranidbu stoke. Energetska proizvodnja također će biti pogođena – nuklearne i termoelektrane imat će manje vode za hlađenje, a hidroelektrane će proizvoditi manje struje.

Zgrade i infrastruktura trpjet će štetu zbog slijeganja tla uzrokovanog dugotrajnim sušama. Istodobno, ekstremne oborine uzrokovat će sve razornije poplave – paradoksalno, jer ta voda ne prodire u tlo i ne obnavlja zalihe. JRC procjenjuje da bi gospodarska šteta od suša mogla doseći 12 do 15 milijardi eura do 2050., a čak 45 milijardi do 2100. Šteta od poplava obalnih i riječnih područja mogla bi do kraja stoljeća godišnje iznositi i do 287 milijardi eura.

Vodna regulativa

Unatoč ozbiljnosti nadolazeće krize, Europska komisija možda ipak neće isporučiti strategiju koja je toliko nužna. Prema nacrtu strategije koji je dobio POLITICO, razmatra se uvođenje ciljeva za crpljenje vode, ali čak i ako se uvedu, vjerojatno će ostati na dobrovoljnoj bazi.

U poljoprivredi se predlaže nagrađivanje poljoprivrednika koji provedu strukturne promjene za poboljšanje upravljanja vodom. Ti bi poticaji bili uključeni u Zajedničku poljoprivrednu politiku (ZPP), a otpornost na nestašicu vode postala bi sastavni dio reforme ZPP-a, stoji u nacrtu.

Spominje se i pojednostavljenje vodne regulative EU-a kako bi se olakšala provedba pravila – u skladu s općim nastojanjima Komisije da smanji regulatorno opterećenje. Međutim, nacrt strategije vrlo malo govori o zagađenju nutrijentima i pesticidima.

Kada je riječ o 'vječnim kemikalijama', nacrt predlaže osnivanje mehanizma potpore za sanaciju PFAS-a i drugih postojanih tvari, uključujući uspostavu javno-privatnog partnerstva za njihovu detekciju i sanaciju.