Kako ispričati priču o nečemu tako svakodnevnom poput ciferšlusa i pritom privući milijune gledatelja? To je pošlo za rukom mladom astrofizičaru Gregoru Čavloviću koji se u jednom od svojih najgledanijih videa bavi poviješću patentnog zatvarača, predmeta bez kojeg danas teško možemo zamisliti svakodnevicu.

Rani ciferšlusi bili su daleko od savršenih – pucali su i zapinjali. Idealan patent dugo se tražio, a tvrtka koja ih je razvijala bila je na rubu propasti. Prema jednoj priči, spasio ih je inženjer koji se zaljubio u djevojku koja je radila u ondašnjoj tvornici. Dodao je niz metalnih zubića te klizač, i tako je, ukratko, nastao ciferšlus.

Ma koliko god bili znatiželjni, u žurbi i traganju za velikim odgovorima često se zaboravimo pitati kako funkcioniraju stvari bez kojih danas ne možemo i zašto funkcioniraju baš tako. Mogu li se, primjerice, vrata u zrakoplovu otvoriti tijekom leta? I što ih zapravo drži zatvorenima?

Istina, takva pitanja moglo bi postaviti neko petogodišnje dijete, podsjećajući nas da je znanost svuda posvuda te da je zabavna i fascinantna. I neka, no postoji još jedna kvaka: zahvaljujući društvenim mrežama, ona je, čini se, u novom uzletu. Dakako, pod uvjetom da ste spremni prepoznati vjerodostojan izvor, istraženu priču i zamke umjetne inteligencije.

Ostvario dječački san

'Često vidimo YouTube kao neozbiljan format, ali ako je izvor dobar, a reputacija kanala čvrsta, zašto ga ne koristiti kao način za angažiranje mladih prema znanosti', pita se Čavlović u razgovoru za tportal. Iako su mu tek 24 godine, ostvario je dječački san svakog zaljubljenika u znanost, animacije i Minecraft. Scenarist je i redatelj sadržaja za Veritasium, jedan od najutjecajnijih znanstveno-edukativnih kanala na YouTubeu. Prisutni su i na Instagramu i TikToku.

Čavlovićev videozapis o povijesti patentnog zatvarača u kojemu se pojavljuje i ispred kamere pogledalo je više od devet milijuna ljudi, a u svojim djelima kombinira animacije, dubinsko istraživanje i kreativno pripovijedanje. Svaki videozapis zapravo je, čini mi se, dokumentarac za publiku 21. stoljeća koja traži hook, misterioznost te brzo uvlačenje u priču. To ne čudi jer, ne privuče li im nešto pažnju, lako je skrolati dalje – puno lakše nego što je pronaći daljinski upravljač i promijeniti program.

Da nije bilo YouTubea...

'Puno truda ulažemo u to da prvih par minuta bude jako engaging i da čim netko klikne, dobije neku informaciju. Ako netko klikne i otiđe u roku od petnaest sekundi, misija je i dalje da nešto nauči. Mislim da to probudi čar u ljudima, da shvate da i u petnaest sekundi mogu naučiti o nečemu što ih možda isprva ni nije zanimalo', govori Čavlović.

Ta formula očito pali i kod publike i kod struke jer je za Veritasiumov video pod nazivom How One Company Secretly Poisoned The Planet u New Yorku osvojio uglednu nagradu Webby Award u kategoriji najboljeg dugometražnog videa 2025. godine. Priznanje je to za mladića koji je nakon završene gimnazije u Zagrebu odlučio studirati astrofiziku u Londonu kako bi mogao proučavati astronomiju i svemir. Trenutačno iz Valencije radi za popularan kanal.

Znanstveni sadržaj na YouTubeu oblikovao je njegov odnos prema znanosti jer ni sam, kaže, tijekom školskih dana nije bio toliko motiviran za fiziku i kemiju. Sve do jednom...

'Uopće nisam znao čime bih se bavio, ali su mi videi na YouTubeu pokazali da ima nečega u tome; ne samo u tome da je znanost zanimljiva, nego su mi pokazali proces objašnjavanja stvari koji je meni bio jako primamljiv. Školske prezentacije bile su mi najbolji dijelovi tijekom obrazovanja, a astronomija i svemir uvijek su mi bili zanimljivi, ali više iz perspektive sci-fi filmova nego nužno iz perspektive i fizike', tumači Čavlović, koji je prije stažirao u Europskoj svemirskoj agenciji te se uvjerio u to koliko voli dijeliti znanje na razumljiv način, uz dodatak vizualne komponente.

'Mislim da je u rukama predavača da publika nešto shvati. I da, to baš bude intrigantna slagalica kako postaviti informacije da netko to razumije. No kad vidiš da im se oči otvore i da su nešto skužili... Ja za to živim', ističe Čavlović.

Posao, a ne hobi

Znatiželjan i pristupačan kakav jest - a što se osjeti već u telefonskom razgovoru - s timom ljudi sudjeluje u procesu stvaranja videozapisa: od razmjena ideja preko pisanja scenarija do montaže.

Svaki pisac godišnje napravi od pet do šest videozapisa, što znači da je popularizacija znanosti na društvenim mrežama danas ozbiljan posao. Čavlovića su, uz svemir, zaintrigirale teme vezane uz okoliš, a objašnjava da svaku temu voli istražiti te pronaći relevantne sugovornike, premda se svi u konačnici ne vide u finalnom proizvodu.

'Dobar sadržaj ne podcjenjuje publiku'

'Mislim da se dobar sadržaj razlikuje po tome što ne podcjenjuje publiku. Kažemo im nešto što nisu znali, nešto što nije očito ili nešto što može promijeniti njihov pogled na svijet, tako da nakon što zatvore laptop ili mobitel pomisle: wow, sad razumijem nešto novo u svijetu', odgovara kad ga pitamo koja načela primijenjuje u radu.

Lako je, kaže, načiniti znanstveni sadržaj s fabulom na razini članka na Wikipediji, no društvene mreže nude mogućnost za gradnju likova te narativa, što zahtijeva vrijeme i kreativnost.

'I zato mislim da znanstveni sadržaj na televiziji postaje sve manje popularan. Često se informacije rastegnu kako bi ušle u format od šezdeset minuta ili devedeset minuta, što dovodi do toga da se stvari popunjavaju sa stvarima koje ljudima nisu zanimljive', tvrdi Čavlović. S druge strane, dobra je stvar, dodaje, to što su znanstvenici spremni podijeliti znanje u ovakvim suvremenim formatima zbog čega se znanost otvara milijunskom broju ljudi.

Puljak: 'Ništa bez provjerenih činjenica'

Među njima je i znanstvenik Ivica Puljak koji se po povratku u znanost, kako kaže, punim intenzitetom posvetio njenoj promociji i popularizaciji, s naglaskom na videosadržaje. Oni su, smatra Puljak, postali dominantan format širenja ideja, i to ne samo među mladima. Unatoč tome, u Hrvatskoj nedostaje kvalitetnog znanstvenog sadržaja te je to bio jedan od motiva kreiranja za društvene mreže, ali i pokretanja podcasta 'Kritična masa'.

'Teme biram prema dva kriterija: moraju biti zanimljive i poticajne, a po mogućnosti iz područja koja su mi bliska: fizike elementarnih čestica, kozmologije, astrofizike i moderne tehnologije poput umjetne inteligencije. Ponekad obrađujem i druge teme, ali uvijek s provjerenim činjenicama', tumači Puljak.

Dodaje da mu u tome pomaže iskustvo s 800 predavanja na kojima se uvjerio u to kako ljudi reagiraju na neku temu. Pritom, kaže, nastoji brzo obrađivati nova znanstvena otkrića kako bi pratitelji bili u tijeku sa zbivanjima. I on zamjećuje da svaka platforma ima svoju kulturu i očekivanja publike, što utječe na format, duljinu i ton poruke, no tvrdi da kraći formati nisu nužno bolji. Raznovrsnost je ključ, sažima Puljak.

'Još jedan alat za približiti znanost'

Na sličnom je tragu i Čavlović, koji kaže da je u početku bio skeptičan prema kratkim formatima, misleći da će to otežati promociju znanosti. Ali sada...

'Sve više mislim da je to još jedan alat za približiti znanost. I naravno, nećeš uvijek moći na istoj dubini obraditi neki sadržaj. Na primjer, teorija relativnosti ne može precizno biti objašnjena u kratkom formatu, ali ljude možemo zainteresirati u tih šezdeset sekundi, podijeliti link da odu na YouTube ili da pogledaju još jedan takav video', ističe mladi astrofizičar.

Čavlović smatra da treba sagledati različite stavove te upijati što više informacija. Kaže da nema straha ni od umjetne inteligencije jer, kako tumači, ona kvalitetnim kreatorima može pomoći te ojačati njihovu kreativnost.

'Znanost može i mora biti popularna. Ona je sama po sebi izuzetno zanimljiva. Moderna je znanost fantastičnija od bilo koje znanstvene fantastike. Na nama koji se bavimo komuniciranjem znanosti jest da to zanimanje prenesemo publici i pokažemo da razumijevanje svijeta nije privilegija uskih stručnih krugova, nego pravo i radost svakog građanina', zaokružuje Puljak.

Takvu ideju, na svoj način, potvrđuje i Čavlović. 'Neću reći da je baki uvijek razumljivo, ali baka je uvijek ponosna na to što sam ja napravio', zaključuje uz osmijeh.

Čim je tako, na dobrom smo putu - s odgovorima na dlanu.