Sponzor rubrike
Sponzor rubrike
Bivši veznjak Barcelone, danas dio sportskog sektora splitskog Hajduka te glasnogovornik UEFA Europske lige i turneje trofeja Konferencijske lige, Ivan Rakitić otvoreno je govorio o dubokoj krizi talijanskog nogometa.
Talijani su krajem ožujka doživjeli još jedan težak udarac - u Zenici su izgubili od Bosne i Hercegovine u finalu dodatnih kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2026. godine. To znači da će treće uzastopno svjetsko prvenstvo gledati od kuće, što je nezamisliv scenarij za jednu od najvećih nogometnih sila.
Kriza koja traje godinama
Poraz od BiH dodatno je uzdrmao Azzurre, ali jasno je da problemi nisu nastali preko noći. Uslijedile su promjene u savezu i reprezentaciji, no sve više stručnjaka upozorava da je riječ o dugogodišnjem nakupljanju problema.
Rakitić je posebno naglasio jednu zanimljivu činjenicu:
'Najneobičnije je da u 2026. nijedan talijanski klub nije osvojio Ligu prvaka već 16 godina, da u tri polufinala UEFA natjecanja nema klubova iz Serie A i da Italija neće igrati na Svjetskom prvenstvu', istaknuo je Rakitić.
'Izađite iz zone komfora'
Prema njegovu mišljenju, ključni problem nije nedostatak talenta, već način razvoja igrača.
'Možda netko tko nije spreman na jednom mjestu,može procvjetati na drugom. Vrijedi izaći iz svoje zone komfora. Svatko voli biti kod kuće, u svom gradu. Ponekad ga moraš napustiti da bi napravio pravi potez - odlično je jesti bakinu tjesteninu, ali odlazak znači naučiti se boriti, mučiti se i živjeti bez sigurnosti', poručio je Rakitić.
Ovim riječima jasno sugerira da talijanski nogomet previše ovisi o zatvorenom, domaćem sustavu te da igračima i klubovima nedostaje izloženost novim izazovima.
Serie A posljednjih godina gubi korak s vodećim europskim ligama. Dok Premier liga, LaLiga, a sve više i Bundesliga diktiraju tempo, talijanski klubovi sve rjeđe dolaze do završnica europskih natjecanja.
Poseban problem predstavlja stagnacija u razvoju mladih igrača. Mnogi ostaju u sigurnom domaćem okruženju bez dovoljno izazova, što dugoročno smanjuje njihovu konkurentnost.
Na reprezentativnoj razini problemi su još izraženiji. Iako Italija i dalje ima kvalitetne pojedince, nedostaje kontinuitet i prepoznatljiv sustav igre. Izostanci s velikih natjecanja tako više nisu iznimka, nego jasan znak duboko ukorijenjenih problema - od omladinskog pogona do vrha saveza.
