Sponzor rubrike
Sponzor rubrike
Na Sunset Sports Festivalu u Zadru govorio je izbornik hrvatske rukometne reprezentacije Dagur Sigurdsson (53) te je otkrio do sada nepoznate detalje iz naše svlačionice, a osvrnuo se i na suce s kojima se često sukobljava za vrijeme utakmica
Prisjetio se Dagur Sigurdsson Svjetskog prvenstva u Hrvatskoj, gdje je vodio Hrvatsku do srebra.
'Imali smo problema s ozljedama nekoliko igrača tijekom turnira, moglo je otići na obje strane. Bili smo blizu poraza od Mađarske i, da nismo, vjerojatno ne bismo ovdje sjedili. Nekad je toliko tijesno na kraju, a morate shvatiti da igrate gotovo jednako kad pobjeđujete i kad gubite. A Hrvati stalno proživljavaju drame', kaže Sigurdsson koji je nakon žestokih kritika na uvjete i organizaciju prošlog EP-a dobio kaznu EHF-a od 4000 eura:
'Možda nije bilo pravo vrijeme i mjesto da kažem takvo što, ali čuli su nas i došlo je do promjena. I drago mi je da ću platiti za te promjene.'
I da, Sigurdsson je još jedan od onih koji nema problem da se otvoreno sukobi sa sucima. No, i to ima svojih granica...
'Mrzim suce i držim se podalje od njih, da ne upadnem u probleme jer prečesto me muče', kaže Sigurdsson koji se i dalje ne može prestati diviti zajedništvu u redovima naše reprezentacije:
'Hrvatska je četvrta reprezentacija koju vodim nakon Austrije, Njemačke i Japana. U tim reprezentacijama nisam stekao dojam familijarnosti između igrača. U Hrvatskoj je drugačije, svi se drže kao obitelj, češće izlazimo na večere i pazimo na atmosferu. No, znate kako je, i unutar obitelji može biti opasno, jer ako se nešto dogodi, to se vrlo brzo pretvori u dramu. To je druga strana medalje.'
Otkrio je Sigurdsson da i ne razgovara previše s igračima.
'Tijekom priprema imamo vrlo malo sastanaka. Ako ih i imamo, uglavnom se radi o sljedećem protivniku, 10-15 minuta ili pak neposredno nakon treninga. Dakako, igrači se meni mogu obratiti ako imaju problema, ali inače ih pustim na miru. Ako smo pet tjedana zajedno i ja stalno pričam, prestat će me slušati', kaže izbornik hrvatskih rukometaša i dodaje:
'Nije da ja s njima ne želim razgovarati, nego je moja priroda takva da neću svako malo zvati igrača da ga pitam kako je. Ne provjeravam igrače, ali ako imaju problem, rado porazgovaram s njima. Puno trenera želi o svemu odlučivati, ja nisam takav, nešto prepustim i igračima, ali i nemam problema s tim da nekoga izbacim iz momčadi. Dam im povjerenje, ali ga moraju opravdati.'
