Fernandes je, naime, zakopan na poziciji 'osmice' od početka sezone, na mjestu koje mu ne odgovara i na kojem se očito ne snalazi najbolje, zbog čega je – bez obzira na kapetansku traku – predmet kritika navijača i komentatora. Lani je u 57 nastupa zabio 19 puta, uz isto toliko asistencija, da bi sad u sedam utakmica postigao samo dva gola, bez asistencija, i utopio se u prosječnost nekad velikog kluba koji ne spašavaju ni dvojica novih ofenzivnih veznjaka, Matheus Cunha i Bryan Mbeumo.

Reakcije na igru Uniteda doista su žestoke: legenda kluba Roy Keane je i Fernandesa i njegove suigrače nazvao bleferima, a drugi velikan, Gary Neville, nije bio ništa blaži kazavši da igrači na sve kritike reagiraju kao uvrijeđena djeca.

Ispada najveći problem Rubena Amorima

I onda su se sasvim očekivano pojavile priče o skorom odlasku, pri čemu je najsenzacionalnija vijest da bi 31-godišnji Fernandes nakon ove sezone, svoje šeste u Manchesteru, mogao otići put Saudijske Arabije za odštetu od 115 milijuna eura, možda i kao suigrač svog kapetana iz reprezentacije Cristiana Ronalda u Al Nasru. Interes naftnih magnata (i nekoliko drugih klubova) bio je iskazan već ovoga ljeta, ali Fernandes nije želio napuštati Old Trafford želeći sudjelovati u pokušaju vraćanja kluba na staze stare slave.

No slab početak sezone, u kojoj su u sedam utakmica osvojili samo deset bodova, probudio je vijesti o odlasku u siječanjskom prijelaznom roku, pogotovo zato što mu na kraju sezone, u lipnju 2026., ugovor istječe, pa United mora prije toga osigurati odštetu. Već su se pojavile i špekulacije da bi za novac dobiven od Fernandesa klub mogao loviti veznjaka Brightona Carlosa Balebu, a do tada mu Portugalac ostaje jedan od najvažnijih igrača.

I tako ispada da je on danas najveći problem Rubena Amorima, bez obzira na nepouzdanog golmana, neefikasan napad plaćen 200 milijuna funti i poraze, od kojih navijače najviše boli ispadanje iz Carabao Cupa protiv četvrtoligaša Grimsby Towna. Zašto? Jer trener svog najboljeg igrača koristi kao da ga prvi put vidi na terenu.

A prošle godine držao im je glavu iznad vode, u sezoni u kojoj su s 15. mjestom imali najlošiji plasman u posljednjih pedeset godina. Bez njegovih 19 golova i 19 asistencija tko zna gdje bi danas bili. I sad su u klubu uspjeli zaključiti da bi bili bolji bez Fernandesa. O boljem korištenju igrača, koji je vrlo kreativan, ali i nedovoljno taktički discipliniran da igra povučenog veznjaka, dosad valjda nisu stigli razmišljati. Recimo, da pokušaju s formacijom 4-2-3-1, koju igra Portugal, s Fernandesom u sredini odmah iza centralnog napadača. Otprilike kao da Hajduk preseli Marka Livaju na poziciju stopera.

S druge strane, Fernandes ima veliku manu: kad mu momčadi ide loše, djeluje sasvim nezainteresiran. Zato ga toliko i napadaju dvojica velikih nogometnih ratnika i radnika Keane i Neville. Kad je ManU 2023. godine izgubio 7:0 od Liverpoola, dok je trener bio Erik ten Hag, Keane i Neville su se nadmetali tko će naći više sinonima da bi rekli da je Fernandesova igra sramotna. Neki drugi stručnjaci pak zamjeraju mu manjak snage i trkačkih sposobnosti.

Hvale ga i rivali

Naravno, pretjeruju, a njegov doprinos Unitedu dosad je bio prevelik da bi ga se tako odbacivalo. Pep Guardiola misli da je on jedan od najkreativnijih igrača koje je vidio, Kevin De Bruyne smatra ga najboljim veznjakom Premiershipa, hvale ga i drugi. On postiže golove, stvara šanse, asistira, prenosi loptu, i to bolje od ikoga u današnjem Unitedu. Čak i u fazi prekida protivničkih napada i vraćanja izgubljenih lopti uvjerljivo vodi. Kako ga zamijeniti nakon prodaje? Kupnjom nekoliko novih igrača. A za to Unitedu treba hrpa, po mogućnosti saudijskih novčanica.

U slučaju Fernandesova odlaska, United se neće suočiti samo s minusima na terenu. On puno daje i izvan travnjaka, a The Athletic je za njega napisao da 'živi nogomet'. Nažalost, njegova era poklopila se s klizanjem kluba po nizbrdici i valjda nikad nijedan engleski klub nije bio toliko predmet viceva kao United posljednjih godina, naročito u prošloj sezoni. Zato se Fernandesa često gleda kao nekoga tko ipak uspijeva izvući nešto 'safta' iz potkapacitirane momčadi kojom je okružen. Ili, riječima jednog analitičara, u 12 godina od odlaska Alexa Fergusona, na jednoj strani je Fernandes, a na drugoj sve ostalo.

Čak i Amorim priznaje mu ogromnu ulogu u momčadi i utjecaj koji ima na suigrače.

'Posao kapetana je da bude najbolji što može u svakoj situaciji u kojoj može svoju momčad učiniti boljom', kaže trener Uniteda.

A Fernandesova karijera sve je samo ne uobičajena. U portugalskim klubovima igrao je samo kao junior, i kasnije u lisabonskom Sportingu, a seniorsku karijeru, okrunjenu igrama za reprezentaciju, počeo je u Italiji. Nakon početka u drugoligašu Novari, s 19 godina prešao je u Udinese, pa Sampdoriju. Tek tada je 'zaslužio' ugovor sa Sportingom, osvojio s njim Kup i Liga kup, i dvije sezone bio najbolji igrač portugalske lige.

Kao dijete navijao za Boavistu i - Manchester United

No vratimo se na početak. Odrastao je u predgrađu Porta i u djetinjstvu navijao za Boavistu i – zamislite – Manchester United. Počeci su mu bili na ulicama rodne Maiae, po kojima je nabijao loptu s bratom Ricardom, a on danas igra u devetom rangu engleskog nogometa. Prvi službeni dječački klub bio mu je lokalni Infesta, u kojem je nastupao s dvije godine starijim dječacima, i to jako dobro. Premda su ga zvali iz Porta za juniorski staž, izabrao je srcu miliju Boavistu, također iz Porta.

'Stalno mi je pod rukom bila lopta. Volio sam biti izvan kuće, s rođacima i prijateljima, ne samo da igramo nogomet, nego smo radili sve što treba da bi se uživalo u djetinjstvu. Bio sam sretno dijete', rekao je nedavno u intervjuu za BBC.

U Italiji se nije snašao na početku, povratak u Portugal sve je promijenio

Jedva punoljetan, promijenio je i klub i zemlju, a u početku se u Italiji nije naročito snalazio. No sve se preokrenulo kad mu je došla i djevojka, s kojom je danas u braku. Naučio je jezik, navikao se na igru i način života te stekao nadimke tipa Maradona iz Novare ili Mini Rui Costa. Njegove igre u Novari u Serie B potom su ga gurnule i u elitnu Serie A, a unatoč ponudama iz Milana i Juventusa, opet je izabrao manji klub, Udinese. Nakon tri sezone više nego solidnih igara pod trenerom Francescom Guidolinom, kojeg ističe kao čovjeka koji mu je promijenio karijeru, dobio je priliku i od Sampdorije.

No onda je došao povratak u Portugal i dio karijere koji ga je dignuo do današnjih visina — lisabonski Sporting. Velik je trag ostavio u tom klubu, bez obzira na to što nisu došli do titule prvaka. Kao vezni igrač, a ne napadač, u 137 utakmica postigao je 64 gola, uz mnoštvo asistencija, postavši najefikasniji europski veznjak. Naravno, počeo je dobivati i važnu ulogu u reprezentaciji, uhvativši priključak s njihovom zlatnom generacijom predvođenom Ronaldom, osvojivši do danas dva puta Ligu nacija.

Sporting je za Fernandesa platio Sampdoriji osam milijuna eura, a tri godine kasnije prodali su ga Manchester Unitedu za 80 milijuna eura. U današnjem nogometu nema jače potvrde nečije važnosti. No o tom dijelu njegove karijere, koji još traje, već smo mnogo rekli.

Za klub s Teatra snova odigrao je 297 utakmica, dao 100 golova, uz 86 asistencija, osvojio po FA Cup i Liga kup, dva puta odveo United do finala Europske lige, dva puta bio najbolji strijelac u tom europskom natjecanju, najbolji asistent Lige prvaka 2021./2022. itd. Po stilu igre vidi se da su mu najveći idoli Zinedine Zidane i Ronaldinho. A što bi tek bilo da je imao suigrače na istoj razini?