Nije, naravno, njemački bek bio sasvim neočekivan izbor za pobjednika. Već godinama je glavni igrač svoje reprezentacije, odveo je Nijemce i do aktualne titule svjetskih prvaka, pa i bio proglašen najboljim igračem tog prvenstva. I još je bio najbolji igrač selekcije koja je 2022. godine osvojila broncu na Eurobasketu, a onda bila četvrta na Olimpijskim igrama u Parizu. Uz novu titulu, prvu europsku od 1993. godine, Njemačka nije imala takve uspjehe ni u eri Dirka Nowitzkog, što ovu generaciju pretvara u najvažniju dinastiju njemačke košarke, bez obzira na to što nijedan njezin član nikad neće dosegnuti njegovu popularnost.

U međuvremenu je u NBA-u ostao u sjeni, bez obzira na konferencijska finala s Atlantom i Lakersima, i teško bi ga itko svrstao u prvi ešalon igrača najpoznatije košarkaške lige na svijetu u kojoj mu se reputacija svodi na činjenicu da je tamo dosad promijenio ravno deset klubova. Njegovi zvjezdani trenuci bili su na početku američkog dijela karijere, ali i tada, u Hawksima i Oklahoma Cityju, bio je najbolji kad je bio rezerva.

No kad dođe trenutak da zaigra za reprezentaciju, onda je to neki drugi Schröder. Istinski vođa na terenu, efikasan (osim u četvrtfinalu protiv Slovenije), nerješiva zagonetka svojim asistencijama i ponekad sklon rješenjima koja svojom nelogičnošću izluđuju protivnika. Ima Njemačka i drugih odličnih igrača, no zna se tko je šef i kome ponajviše mogu zahvaliti za uspjehe proteklih godina.

Gladni titula

Tako je bilo i u finalu Eurobasketa, u kojem su se našle dotad jedine dvije neporažene ekipe, Njemačka i Turska. U finišu je uzeo stvari u svoje ruke, zabivši završnih šest poena kojima je zapečatio novu titulu. Jasno, u izjavama poslije utakmice hvalio je cijelu momčad, i u pravu je: bez obzira na to koliko bio dobar, nijedna reprezentacija nije igrala tako timski kao Njemačka. Većina drugih favorita ovisila je o raspoloženju svog prvog igrača i na kraju su ostali iza Schröderove družine. Uostalom, on je u finalu dao 16 koševa i imao 12 asistencija, ali su uz njega bili Franz Wagner s 18 koševa i osam skokova, a najbolji strijelac finala bio je Isaac Bonga s 20 koševa.

I dalje su gladni titula. Riječima samog Schrödera:

'Želimo održati ovaj niz i osvojiti nove trofeje. Ovo je posebna grupa ljudi, osjećamo se kao na izletu, svi vole dolaziti i igrati. Uistinu smo tim, najbolji s kojim sam ikad igrao. Sjajni momci, sjajni karakteri. Ne možete tražiti ništa više od toga.'

Sad se odmah postavilo logično pitanje: je li Schröder materijal za Kuću slave? Naravno da jest, jer svi dosadašnji igrači koji su bili MVP i Svjetskog i Europskog prvenstva ušli su u to probrano društvo. Dosad ih je samo šestorica s takvom dvostrukom krunom: Sergej Belov, Dražen Dalipagić, Dražen Petrović, Toni Kukoč, Dirk Nowitzki i Pau Gasol. Zašto onda ne bi i Schröder? Uostalom, NBA ne treba biti jedino mjerilo vrijednosti, a natjecanja pod okriljem FIBA-e, poput Europskog i Svjetskog prvenstva ili Olimpijskih igara, ionako su postala zanimljivija od američke lige.

Može još dugo igrati

Bez obzira na napunjene 32 godine, Schröder može još dugo igrati i davati svoj doprinos momčadima za koje nastupa, pa tako i za Sacramento Kings, kojima se priključio ove godine. Nakon Eurobasketa svakako će porasti očekivanja u novoj sezoni NBA, ali mnogi smatraju da Schröder spada u one igrače koji svoj najveći doprinos mogu dati kad puno imaju loptu u rukama, a ne da budu epizodni likovi. Što se momčad više oslanja na takve igrače, oni više pružaju. Upravo je u tome razlika u njegovim igrama u NBA-u i za reprezentaciju. Imamo i mi takav primjer: sjetimo se Dražena Petrovića u Portlandu, kad je ispred sebe imao Clydea Drexslera. Čim je u Netsima postao prvi igrač na svojoj poziciji, eksplodirao je i počeo igrati onako kako je igrao u Europi.

Schröder je rođen u Braunschweigu u braku oca Nijemca Axela i majke Fatou iz Gambije. Upoznali su se dok je Axel igrao u gambijskoj košarkaškoj ligi. Unatoč nasljeđu, Dennisa je kao dječaka najviše zanimao skateboarding, ali kad mu je bilo 11, on i brat otkrili su košarku. Profesionalno je počeo igrati već sa 17 godina za SG Braunschweig, rezervnu momčad bundesligaša Phantoms Braunschweig, za koji je također odigrao tridesetak utakmica. U sezoni 2012./2013., igrajući za Phantoms, proglašen je najboljim mladim igračem lige te igračem koji je najviše napredovao. Danas je, usput, većinski vlasnik te momčadi.

Bio je 17. izbor drafta

Nije puno čekao, niti igrao u Europi, nego se već 2013. pojavio na NBA draftu i, možda iznenađujuće, Atlanta Hawksi uzeli su ga kao 17. izbor prve runde, bez obzira na to što dotad nije baš bio važan igrač ni u svojoj matičnoj momčadi, a kamoli općenito u europskoj košarci. Nije počelo dobro te više bio poznat po broju izgubljenih lopti nego po koševima i asistencijama. Zato je neko vrijeme bio poslan u momčad Bakersfield Jam, članicu 'razvojne lige' NBA, pa je za Hawkse odigrao samo 49 utakmica, prosječno provodeći 13 minuta na parketu.

Kasnije sezone bile su puno bolje, a kako je stjecao iskustvo, povremeno je bio i član startne petorke u Atlanti. Ipak, stalno je bio u sjeni All Star igrača Jeffa Teaguea. Vrtio se stalno oko dvoznamenkastog broja koševa, ali s ne naročito dobrim postocima, posebno za tricu. Često su ga prozivali zbog toga, a protivnički igrači čak su ga izazivali da ih puca.

Ogromni ugovor u Atlanti pa trade

Ipak, 2016. potpisao je četverogodišnje produženje ugovora s Hawksima za 70 milijuna dolara i kad je Teague otišao u Indianu, postao je prvi bek Atlante. Tada je odigrao svoje najbolje utakmice u NBA-u, postavljajući i neke osobne rekorde, poput 41 koša Utah Jazzu 2018. godine.

U okrutnom svijetu NBA to je bio signal da je vrijeme za trade, pa je prešao u Oklahoma City Thunder i napravio korak unatrag, jer uz Russella Westbrooka mogao je biti samo šesti igrač momčadi. No igrao je dobro i bio proglašen drugim najboljim šestim igračem lige, čime je najbliže stigao nekoj svojoj tituli u NBA-u.

Serija selidbi

No onda je počela serija selidbi te je od 2020. godine do danas promijenio ravno osam momčadi, ne zadržavajući se nigdje pretjerano dugo, niti ostavljajući neki snažniji trag, bez obzira na solidan učinak. Uostalom, nije imao ni vremena pokazati se ni u jednoj od tih ekipa. Redom su se nizali Los Angeles Lakers, Boston Celtics, Houston Rockets, pa opet Lakers, potom Toronto Raptors, Brooklyn Nets, Golden State Warriors, Detroit Pistons i sad konačno Sacramento Kings. Time je postao jedna od najpoznatijih 'žrtava' sustava trgovine među klubovima u NBA-u. Nije ni čudo to da je početkom ove godine stalne tradeove između momčadi, u kojima se igrače seli kako se kome prohtije, nazvao 'suvremenim ropstvom'. I doista nije daleko od istine.

S reprezentacijom je, kako smo već vidjeli, potpuno druga priča. Za seniorsku momčad Njemačke debitirao je 2014. godine i dosad je skupio 104 nastupa. Prvo veliko natjecanje, Eurobasket 2015., nije mu dobro prošlo, premda domaćini nisu prošli ni grupnu fazu. Već dvije godine kasnije na istom je natjecanju odveo Njemačku do četvrtfinala s prosjekom od 23,7 koševa i 5,6 asistencija, a 2022. bio je i kapetan na Eurobasketu na kojem je Njemačka osvojila broncu. U međuvremenu nije uspio zaigrati na Olimpijskim igrama 2020. godine jer njemački savez nije mogao platiti visok iznos osiguranja njegovim tadašnjim poslodavcima u NBA-u. Sve to bila je priprema za dvije velike titule – svjetsku i europsku – u posljednje dvije godine.

Što mu je još preostalo? Možda da se konačno sasvim nametne u NBA-u, ali vjerojatno su mu u glavi više akcije koje čekaju Njemačku, pokušaji obrane titula na Svjetskom prvenstvu i Eurobasketu, a onda – premda će imati 35 godina – i Olimpijske igre u Los Angelesu, natjecanje s kojeg još nema medalju, ali je u Parizu ušao u prvu petorku turnira. Tada će možda i američkim kolegama pokazati 'od čega je izgrađen'. A mimo toga, svi koji igraju za reprezentacije svojih zemalja trebali bi gledati kako to radi Dennis Schröder.